Filipini su saveznik Kine ili SAD-a? Ipak obnovili vojni ugovor sa SAD-om

Danas su se sastali filipinski predsjednik Rodrigo Duterte i američki ministar obrane Lloyd Austin. Obnovili su  Sporazum o posjeti stranih snaga (VFA) koji je prvi puta potpisan 1999., a američkim vojnicima omogućuje posjetu Filipinima bez potrebe za vizama. No, VFA obuhvaća i širi dogovor. U sklopu njega, tisuće vojnika prolazi kroz posjete bazama u Filipinima, a podrazumijeva se i održavanje zajedničkih vojnih vježbi, prenosi RT.

“Filipini i SAD dijele dugu povijest. Mi smo partneri i saveznici više od 70 godina. Osim političke, ekonomske i kulturne suradnje, naša obrambena suradnja raste sve jača”, kazao je filipinski ministar obrane Delfin Lorenzana, a prenosi AA.

I SAD-u i Kini je izuzetno bitno uspostaviti utjecaj i dominaciju nad regijom. Sporno Južno kinesko more postalo je novo geopolitičko žarište uz istočnu Ukrajinu, Tajvanski tjesnac, Irak, Nagorno-Karabah i Afganistan. Svjesni geopolitičke važnosti regije i Filipina, Manila igra toplo-hladnu ulogu sa SAD-om i Kinom. Naklonjenost Pekingu ili Washingtonu ovisi o predsjedniku, ali i o fazi odnosa za vrijeme istog predsjednika.

Gloria Macapagal-Arroyo (od 2001. do 2010.) je prema Pekingu imala popustljivu politiku. Za to vrijeme događala se daljnja degradacija filipinske vojske koja jedva da je imala operativna plovila i zračne snage. Kineska vojska i ekonomija je jačala sve više u tom periodu, a to nastavlja i danas. Arroyo je s Kinom potpisala čak 65 ugovora o suradnji, a prešutno je Pekingu prepustila sporna otočja i dala dozvolu za ekstrakcijom prirodnih bogatstava u spornom moru u zamjenu za investicije.

Benigno Aquino III, njen nasljednik, je činio potpuno suprotno. Nije popuštao Kini, obnovio je savezništvo s Washingtonom. Kinu je 2016. doveo pred Haški sud da djeluje kao arbitar u sporu oko teritorija u Južnom kineskom moru. Filipini su pobijedili na sudu, ali Kina je odluku suda proglasila nevažećom. Aquino je obnovio savezništvo s okolnim zemljama kao što su Vijetnam, Japan i Indija i po prvi puta od ranih 90-tih je dozvolio prisutnost američkih trupa na teritoriju Filipina. Osim toga, organizirana su i zajedničke vježbe i patroliranja SAD-a i Filipina u Južnom kineskom moru.

Rodrigo Duterte je glasan, kontroverzan i, u izjavama pomalo nepromišljen predsjednika, koji je sam za sebe rekao da bi trebao više “držati jezik za zubima”. Na mjestu predsjednika je od 2016. Izbori su sredinom iduće godine. Kada je zasjeo na poziciju ubrzo je išao u posjeti Pekingu. Tada su mu bila “puna usta” hvale o prijateljstvu između dvije nacije. Dogovarao je ekonomsku suradnju, a prema SAD-u je, očekivano, bio sve oštriji.




Prvo je naredio odlazak američkim trupama s otoka Mindanao u 2016. zbog potencijalnih sukoba s tamošnjim muslimanskim stanovništvom. Više puta je spominjao da će napustiti VFA, ugovor sa SAD-om. To je konačno i učinio u 2020.,a prije toga ga je, u tišini, dva puta obnovio. Ugovor je sada ipak obnovio.

Odluku o ukidanju dogovora sa SAD-om je tada objasnio kao “rezultat serije akcija SAD-a koji su napali našu suverenost i obeščastile naš pravosudni sustav”. Tada je kazao kako Filipini “ne mogu vječno ovisiti o drugim državama za obranu”. U veljači ove godine je prijetio ukidanju svih odnosa s Washingtonom ako na teritorij Filipina pokušaju postaviti nuklearno naoružanje. Kazao je kako je to protivno ustavu Filipina. Osim toga, kazao je kako “uvjerava Kinu da američko nuklearno naoružanje neće biti smješteno na teritoriju Filipina”.





No, Kina nije učinila ono čemu se Duterte nadao. Njegovi česti posjeti Kini nisu urodili velikim investicijama u Filipine u sklopu kineskog “Pojas i put” (BRI) projekta. Izrađeno je samo nekoliko manjih mostova kod Manile i brana koja ozbiljno ugrožava tamošnji ekosustav. Osim toga, Peking je čak i pojačao vojnu prisutnost u Južnom kineskom moru, a posebno oko dijelova na koje i Manila polaže pravo, kao što je greben Whitsun.

Razočaranje Manile je kulminiralo ove godine kada je Duterte poslao patrolne brodove na nekoliko desetaka ribarskih kineskih brodova. Kazao je kako ga Kinezi “mogu ubiti”, ali da se filipinski brodovi “neće pomaknuti ni centimetra” i da “njihovo prijateljstvo tu završava”. Teodoro Locsin, zadužen za filipinsku vanjsku politiku tada  je rekao Kini da “mogu od*ebati”. U međuvremenu je Locsin povukao objavu, Duterte je ublažio retoriku, a zabranio je i suradnicima da javnom komentiraju stanje u spornom moru.

Toplo-hladni odnos Manile prema Kini i SAD-u govori da zasad nisu u stanju vješto balansirati s moći koju imaju zbog strateškog položaja. Ekonomska i vojna ovisnost ne čini ih snažnim pregovaračem. Česta prevrtljivost mogla bi ih učiniti nepouzdanim i nepoželjnim saveznikom.

 




Komentari

komentar

You may also like