Grčka postaje najvažnije plinsko čvorište u jugoistočnoj Europi

Grčka postaje najvažnije plinsko čvorište u Jugo-istočnoj Europi. To je izjavio grčki ministar okoliša i energetike Kostis Hatzidakis, izvješćuje medij Euractiv.

Greece becomes ‘most important hub for alternative gas’ in Southeast Europe

Izjava je to povezana s prošlomjesečnim puštanjem u rad Transjadranskog plinovoda (TAP), kojim će azerbajdžanski plin kroz Južni plinski koridor (čine ga plinovod TANAP, namijenjen turskom tržištu, i TAP, namijenjen Grčkoj, Bugarskoj i Italiji) stizati na prostor Jugo-istočne Europe i u Italiju.

Time Grčka postaje najvažnije središte za plin u Jugo-istočnoj Europi iz alternativnih izvora tj. onih koji nisu iz Rusije, a za što su važni i grčki LNG terminali, kazao je ministar Hatzidakis.

Izjavio je kako će posredstvom grčke energetske tvrtke DEPA-e, njegova zemlje početi primati plin iz Azerbajdžana do kraja ove godine.





“Radujemo se početku isporuke tržišnih količina plina na grčko tržište, …prema postojećem ugovoru za opskrbu plinom s (azerbajdžanskih, op. GN.) polja Shah Deniz do kraja godine”, izjavio je Hatzidakis.

Dalje je ustvrdio kako s tim plinovodom, u kombinaciji s drugim projektima poput grčko-bugarskog plinovoda za prirodni plin IGB i terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Alexandroupolisu, Grčka postaje najvažnije tranzitno čvorište za prijevoz alternativnih izvora prirodnog plina u Jugo-istočnoj Europi .

Za sada je plinovod TAP, kojim se planira godišnje opskrbljivati ​​Europu s 10 milijardi kubika prirodnog plina, od sredine studenog bio “prazan”.





U međuvremenu, Luca Shipperti, izvršni direktor europskog dijela Južnog plinskog koridora, Transjadranskog plinovoda, izjavio je na grčkom ekonomskom summitu kako će ta tvrtka sljedeće godine provesti tržišna ispitivanja s ciljem udvostručenja njegovog kapaciteta na 20 milijardi kubnih metara za Europu. Do sada su europske tvrtke ugovorile po milijardu kubika za Grčku i Bugarsku i 8 milijardi kubika za Italiju.

Ovdje bismo dodali kako značajnijih resursa za daljnje povećanje izvoza svoga plina Azerbajdžan nema, ali je moguće kako se u ovim planovima računa na eventualni turkmenistanski plin koji bi u budućnosti mogao stizati istim plinovodom ako se napravi spoj kroz Kaspijsko more, što je za sada još uvijek u sferi „znanstvene fantastike“ ne samo s obzirom da se tome protive Rusija i Iran, kao dvije od 5 zemalja koje imaju izlaz na spomenuto more (zapravo bi jedino to opasnije poremetilo ruske planove i pozicije koje ona ima na europskom plinskom tržištu), već i s obzirom da i Kina itekako računa na povećanje uvoza turkmenistanskog plina.

Rukovoditelj Centra za istraživanje nafte Ilham Shaban rekao je za ruski medij EADaily da su opskrbe plinovodima s polja Shah Deniz-2 određene sporazumom iz 2013. godine između azerbajdžanske tvrtke za opskrbu plinom i europskih kupaca. „Europski kupci složili su se da azerbejdžanski plin uvoze 25 godina bez premije, a azerbejdžanski dobavljači pristali su im dostavljati mali popust – za ulazak na tržište. Cijena plina utvrdit će se prema formuli “prosječna tromjesečna cijena cjelokupnog uvezenog plina minus jedan bod”, rekao je Ilham Shaban.

Nakon što se Europska unija u potpunosti prebaci na čistu energiju do 2050. godine, Južni plinski koridor mogao bi postati posljednji europski megaprojekt za alternativnu opskrbu plinom. S početnim kapacitetom od 10 milijardi kubnih metara godišnje za zemlje EU, projekt neće promijeniti stanje na europskom tržištu, ali može predstavljati neugodno iznenađenje za ostale dobavljače plina u južnoeuropske zemlje.

S tim u svezi zanimljiva su razmišljanja ruskih energetskih analitičara s obzirom na izgrađeni ruski plinovod Turski tok, čija jedna cijev od početka ove godine već dostavlja prirodni plin Turskoj, dok bi druga cijev, koja je s turskog teritorija dovedena do granice s Bugarskom, trebala opskrbljivati zemlje Jugo-istočne Europe, kao i Mađarsku (i prije svega nju) ruskim plinom. Obje cijevi su godišnjeg kapaciteta od nešto više od 15 milijardi m3 plina.

U tom smislu Aleksej Kalačev, analitičar Grupe FINAM, navodi kako je Italija danas prilično raznolika u pogledu izvora plina, uključno i sa svoja tri LNG terminala, a konkurencija zbog pokretanja Južnog plinskog koridora ovisit će o oporavku potražnje za plinom i nastavku rasta potrošnje. „Umjesto toga, moglo bi se govoriti o prijetnji Gazpromovim planovima u svezi s potražnjom za europskim ogrankom Turskog toka“, izjavio je ruski analitičar, i kazao kako Italija već dugo planira postati plinsko čvorište i da se 0d početka nije usredotočila isključivo na ruski plin. Namjeravala ga je dobivati plinovodima iz Rusije, Bliskog istoka i sjeverne Afrike. “Azerbejdžanski plin koji će proći kroz TAP element je ove strategije koja je stvorena za rast, a ne za potiskivanje Gazproma s kojim talijanski partneri imaju jake veze”, ustvrdio je analitičar FINAM-a.

 

 

Komentari

komentar

You may also like