Zoran Meter: Hoće li i Plenković doći na utakmicu u Soči i Putinu pružiti ruku?

U ozračju predstojećeg samita Trump-Putin 16. srpnja u Helsinkiju, u svjetskom medijskom prostoru sve je više komentara, promišljanja i inicijativa vezanih uz tu temu, ali i temu oko sadašnjih, vrlo složenih ukupnih odnosa zapadnih zemalja s Rusijom. U tom bih se smislu ovom prigodom osvrnuo na Poljsku – zemlju, na čijoj se političkoj sceni, kao, uostalom i svuda, može vidjeti pono toga različitog i iznenađujućeg, ali i zemlju u kojoj je, vjerojatno, više nego bilo gdje drugdje na Zapadu prisutna jedna politička konstanta – potpuno poremećeni, i slobodno se može reći neprijateljski odnos prema Rusiji. U tome prednjače, kao poljske političke elite tako i mediji koji ih prate. Sve to, nerijetko, prelazi i u pravu paranoju kroz iščekivanja „ruske agresije“, koja eto, samo što nije počela. Koliko je poljska stvarnost po tom pitanju tragikomična, ukazuje i primjer od prije nekoliko dana, kada je Ana Maria Anders, državna tajnica u poljskoj vladi, javno izrazila poljsku i zajedničku europsku zabrinutost zbog predstojećeg samita Trump-Putin u Helsinkiju, navodeći, ni manje ni više, nego da se ne zna kako će na Putinov šarm reagirati „naš predsjednik“. Osim što je predsjednika Sjedinjenih Država visoka poljska državna službenica javno nazvala „našim predsjednikom“, kao da se radi o nekoj američkoj koloniji a ne Poljskoj kao samostalnoj i velikoj državi bogate povijesti, kulture i nacionalnog dostojanstva, izražavanje zabrinutosti zbog sastanka vođa dviju najmoćnijih zemalja svijeta u vrijeme kada njihovi složeni odnosi predstavljaju ugrozu za čitavu Europu pa i opstojnost cijeloga svijeta u najmanju je ruku čudno. Po takvoj bi logici suparničke zemlje valjda trebale prekinuti međusobne odnose i dijalog, a svoje razmirice riješiti vojnim putom. Takav pristup problemu nije politički primjeren niti korektan čak i ukoliko se radi o problemima između puno manjih i slabijih država, a kamo li onih, čiji pojedinačni nuklearni potencijali višestruko mogu uništiti život na Zemlji. S paranojom koja je prisutna u poljskom društvu osobno sam se susreo i u Hrvatskoj kroz dobivenu informaciju s jednog od zagrebačkih fakulteta, kako su roditelji izvjesne poljske djevojke došli u Zagreb i upisali je na taj fakultet, da bi odmah potom, kroz suze zahvalnice, pred  šokiranim profesorima kazali kako su sada mirni jer su dijete doveli na sigurno, budući da će u Poljskoj kroz godinu-dvije početi ruska agresija.

Međutim, možda će predstojeći samit Trump-Putin konačno primorati pojedine paranoične političare i medije koji ih slijede (ne samo u Poljskoj) na promjenu paradigme i ublažavanje svojih stavova, kroz umirivanje, a ne strašenje ljudi „predstojećom apokalipsom“.  A čini se kako je jedan od takvih poljskih političara, koji „probijaju led“, ni manje ni više nego otac aktualnog poljskog premijera i najstariji zastupnik poljskog Sejma (parlamenta) Kornel Morawiecki. On je savjetovao svom sinu i premijeru zemlje Mateuszu Morawieckom poboljšati odnose s Rusijom.

Tako je Morawiecki stariji, u intervjuu za ruske RIA Novosti, u utorak, 3. srpnja, kazao slijedeće: „Jako sam ogorčen što poljska vlada i poljski mediji, a može se reći i poljske elite, u visokom stupnju usmjeravaju Poljake protiv Rusa.“ Pri tom je dodao kako je slično stanje i na ruskoj strani. Takvo je stanje, kazao je poljski političar, „štetno za naša dva velika naroda“. „Oba naša naroda imali su vrlo složene povijesne sudbine. U svoje vrijeme svi smo se mi borili za hegemoniju, i Rusija je pobijedila u toj borbi. Neovisno o svemu ja smatram kako je u interesima naših naroda, Europe, pa i čitavog svijeta poboljšanje odnosa između Poljske i Rusije. Ja bih to jako želio. Ne znam kako to učiniti, ali čini mi se da je važan svaki korak i svaka gesta“, kazao je Kornel Morawiecki. Također je izrazio žaljenje kako Vladimir Putin, poslje pobjede na predsjedničkim izborima u ožujku, do danas nije dočekao čestitke službene Varšave.

„Htio bih zamoliti predsjednika Putina, da, kada se kod nas dogode neke promjene, izbori, on obrati pozornost i iskaže podobnu gestu otvorenosti u odnosu prema Poljskoj“, izjavio je Morawiecki. Kazao je, također, kako poljska vlada podcjenjuje važnost Rusije, koja je, po njegovom mišljnenju, u strateškoj perspektivi Europi vrlo nužna, a Europa je nužna Rusiji. „Mislim kako mi Poljaci, isto kao i vi, Rusi, ne želimo biti u stanju neprijateljstva, i kako želimo prijateljske odnose“.

Što se tiče Hrvatske, ona, za razliku od Poljske, u odnosima s Rusijom ipak ima puno umjereniji stav i pristup. Poglavito se to odnosi na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. S druge strane, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković svojim je povremenim javnim istupima ali i konkretnim potezima (poput onih kroz nepotrebno miješanje u rusko-ukrajinske odnose koje ne mogu riješiti niti puno snažnije države i političke figure) znao izazivati oštre reakcije službene Moskve, prije svega kroz priopćenja ruskog veleposlanstva u Zagrebu. Zato sam jučer, kada su novinari premijera upitali namjerava li otići na nogometnu utakmicu Rusija-Hrvatska koja će se u subotu održati u Sočiju, osjetio kako mu je kroz glavu prošlo upravo ovo što sam prethodno spomenuo, i da je zato i njegov odgovor bio takav kakav je, u formi „ne znam, vidjet ćemo“. Pri tom ne dvojim kako bi premijer Plenković, da se radi o nekim drugim okolnostima i nekoj drugoj zemlji domaćinu svjetskog nogometnog prvenstva, sigurno otišao dati osobnu potporu hrvatskoj reprezentaciji u tako važnom susretu i za nju i za čitav hrvatski narod. Ako nizašto drugo, ono barem zbog svog političkog imidža. Ja bih mu, i  zbog jednog i zbog drugog, ipak savjetovao, da u maniri gore navedenih mudrih riječi oca njegovog poljskog kolege, „pregrize“ ponos i dođe na stadion u Soči poduprijeti naše dečke skupa s predsjednicom Grabar-Kitarović koja to namjerava učiniti. To će premijeru Plenkoviću biti i najbolja prigoda da se u počasnoj loži, u dobrom raspoloženju i ukupnom ozračju koje samo nogomet može pružiti, rukuje s ruskim predsjednikom Putinom i time sa svoje strane pokaže gestu otvorenosti i dobrih namjera, u korist obaju naroda i zemalja. A američko-ruska „navijačko-nogometna“ prepiska na razini njihovih veleposlanstava u Zagrebu u tom smislu nema nikakve veze. Uostalom, i Trump i Putin susrest će se i zajedno gostiti u Helsinkiju, svega dan nakon završetka svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.

 

 

 

0 komentara

You may also like