Globalno tržište naftom bilo je krajnje destabilizirano u vrijeme pandemije Covid-19 2020/21., a nakon određene stabilizacije uzrokovane blagim oporavkom globalne ekonomije i povećanjem potražnje za naftom, sve je opet potresla prošlogodišnja ruska invazija na Ukrajinu, odnosno posljedično uvođenje oštrih proturuskih sankcija od strane Zapada – između ostalog i na ruski energetski sektor.
Tako su odustajanjem od ruske nafte zemlje G7 i Europska unija dovele i do novog snažnog udara na globalni energetski sektor – prije svega na rute opskrbe „crnim zlatom“ s obzirom da su mnoge zemlje, prije svega unutar EU, sada primorane tražiti nove dobavljače. S druge strane Rusija je primorana vršiti tranziciju izvoza nafte iz dominantnog zapadnog na istočni smjer – u Aziju.
Nova vijest koja se tiče proizvodnje nafte neće biti dobro primljena, prije svega na Zapadu. U Europskoj uniji, jer joj je potrebna nafta koja bi mogla i kvantitativno i cjenovno konkurirati nafti koja joj je do kraja prošle godine stizala iz Rusije (ruska nafta sada još stiže samo do nekoliko istočnih članica EU – gotovo u cijelosti o njoj ovisnih, i isključivo naftovodima a ne tankerskom opskrbom), ali ni u SAD-u koji se bori protiv visoke inflacije.
Naime, nekoliko zemalja koje sudjeluju u sporazumu OPEC+ s mjesecom svibnjom počinje dobrovoljna smanjenja proizvodnje nafte, koja će trajati do kraja 2023. godine. Ukupni pad proizvodnje bit će 1,66 milijuna barela dnevno (b/d).
Tako je i Saudijska Arabija, najveći proizvođač nafte, najavila dobrovoljno smanjenje proizvodnje nafte od svibnja do kraja 2023. dan prije ministarskog nadzornog sastanka formata OPEC+ 3. travnja. U priopćenju objavljenom na stranicama OPEC-a nakon nadzornog sastanka, rečeno je da su preventivne mjere za smanjenje proizvodnje usmjerene na održavanje stabilnosti tržišta nafte.
Ukupno je devet zemalja OPEC+ najavilo dodatno smanjenje proizvodnje. Saudijska Arabija će je smanjiti za 500.000 barela dnevno, Irak — za 211.000, UAE — za 144.000, Kuvajt — za 128.000, Kazahstan — za 78.000, Alžir — za 48.000, Oman — za 40.000, Gabon — za 8000, a Rusija je do kraja godine produžila odluku o smanjenju proizvodnje za 500.000 barela dnevno koja je bila na snazi već od ranije. Zapravo se radilo o ruskoj reakciji na uvođenje gornje izvozne cijene na njenu naftu od strane G7 i Europske unije.
Dakle, dobrovoljne količine smanjenja proizvodnje bit će dodatak planu OPEC+ koji je na snazi od studenog 2022., za smanjenje od 2 milijuna b/d.
Ova odluka logično bi trebala dovesti do rasta cijena nafte. Kolike, za sada se ne može preciznije reći. Naime, Bidenova administracija plasiranjem američkih naftnih rezervi na tržište uspijevala je spriječiti značajniji rast cijena, ali te su rezerve sada na najnižim povijesnim razinama i daljnje korištenje u takvim količinama više nije moguće i od toga se bilo odustalo još u listopadu prošle godine. Naime radi se o strateški važnim rezervama, koje bi SAD-u u slučaju bilo kakvog globalnog prekida opskrbe morale osigurati 3 mjeseca zadovoljenja potreba za „crnim zlatom“.
Još početkom travnja, kada je objavljena vijest o namjeri smanjenja proizvodnje od strane OPEC+, Jorge Leon iz Rystad Energyja izjavio je kako ta odluka signalizira da je OPEC+ spreman poduzeti mjere kako bi otklonio prijetnju koju donose mogući ekonomski problemi. “Smanjenje možda signalizira ocjenu OPEC+ da se na tržištu pojavilo dovoljno pokazatelja recesije… (i) pa će do kraja godine još više smanjiti opskrbu, što bi moglo gurnuti cijenu barela iznad 100 dolara”, kazao je tada Leon.
Pratit ćemo pozorno i dalje što će se događati s naftnim tržištem i cijenama nafte koja će još dugo ostati glavni globalni energent – neovisno o ubrzanoj zelenoj tranziciji i njezinim ambicioznim ciljevima.
Z. Meter: Stvara se „naftni divlji zapad“ bez presedana, a novi igrači bit će izvan kontrole
