Trgovinska razmjena Indije s SAD-om iznosi 115 milijardi dolara godišnje, a s Iranom samo 13 milijardi. Neovisno o tome, Indija namjerava nastaviti kupovati naftu iz Irana – svog trećeg po veličini isporučitelja nafte, bez obzira na američke sankcije.
Geopolitika News s pozornošću prati perspektivan razvoj indijsko-iranskih odnosa, a u više je navrata o toj temi objavljivala i svoje analitičke uratke i prosudbe (vidi poveznicu ispod teksta). Taj je strateški odnos upravo ovih dana vrlo aktualan i izložen istinskoj kušnji, zbog nove američke agresivne politike prema Iranu, uključno i kroz uvođenje oštrih sankcijskih mjera protiv Teherana ali i međunarodnih tvrtki koje posluju s tom zemljom. Zato smo s velikom pozornošću primili i obradili i slijedeću vijest:
Indija je za iransku naftu spremna plaćati u svojoj nacionalnoj valuti – rupijima, kroz državnu banku UCO Bank.
Prošli je tjedan indijska ministrica vanjskih poslova Sushma Swaraj, nakon razgovora s iranskim kolegom Mohammadom Javadom Zarifom, izjavila, kako će indijska vlada nastaviti gospodarsku suradnju i trgovinu s Iranom, i da će se pridržavati samo onih ograničenja koja budu uvedena od strane UN-a, a ne bilo koje „druge države“.
Podsjećamo kako će američke sankcije, uvedene protiv Irana nakon jednostranog povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma s tom državom, u praksi djelovati i protiv međunarodnih tvrtki koje posluju s Iranom u američkim dolarima, ili se koriste uslugama američkih banaka, ili pak, imaju poslove u SAD-u.
Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), indijska ekonomija može narasti 7% u 2018. godini, a da bi se taj rast nastavio, Indiji je potrebna energija. Zato je kupovina iranske nafte za New Delhi pitanje nacionalne sigurnosti (info, Asia Times). Uzimajući u obzir indijska nastojanja za zaobilaženjem Pakistana, jasno je kako je indijsko ignoriranje američkih sankcija usko povezano s geopolitikom i geoekonomijom. Treba naglasiti kako i Kina namjerava nastaviti svoj uvoz nafte iz Irana, odakle joj stiže oko 35% ukupno uvezene nafte. Osim toga, kineske će tvrtke vrlo rado zauzeti mjesto onih europskih energetskih tvrtki koje će se u strahu od američkih sankcija povući iz investicija u unosna iranska nalazišta ugljikovodika. Iako ima veliki broj kineskih tvrtki koje posluju s SAD-om, ima još više onih koji nemaju nikakve poslovne odnose s američkim firmama ili tržištem i koje, samim tim nemaju rizik od američkih sankcija ukoliko posluju s Iranom.
Indija je u financijskoj godini, koja je završila u ožujku 2018.g., povećala uvoz nafte iz Irana za čak 114% u odnosu na prethodnu financijsku godinu.
Za kompleksno partnerstvo Indije i Irana važni su energetski, trgovinski i investicijski koridori, bankarske i osiguravajuće usluge, brodarstvo, i ono najvažnije – poslovanje u svemu tome korištenjem rupija kao platnog sredstva, umjesto dolara. Treba naglasiti kako Indija i Iran već međusobno tgruju koristeći euro – kao prvi korak u zaobilaženju dolara. Korištenje njihovih nacionalnih valuta (iranski rijal) u robnoj razmjeni stimulira i činjenica, da je Teheran uložio znatna financijska sredstva u modernizaciju i osiguranje svoje tankerske flote.
Također treba podsjetiti kako su Indiji potrebne i isporuke iranskog plina s nalazišta Južni Pars, najvećeg plinskog nalazišta na svijetu, bilo kroz plinovod Iran-Pakistan-Indija (složeni odnosi Indije i Pakistana ometaju realizaciju tog projekta), ili, što je realnije, podmorskim plinovodom iz Perzijskog zaljeva do Indijskog oceana.
Indija i Iran imaju i druge važne projekte, poput indijske investicije u iransku najjužniju luku Chabahar u Indijskom oceanu, kao i završetak izgradnje željezničke pruge Chabahar-Zahedan. Chabahar je polazna točka (indijska verzija kineskog Novog Puta svile) za isporuke indijskih roba preko Afganistana (zaobilazeći Pakistan) u Srednju Aziju i dalje za Rusiju i Europu, što uvelike skraćuje vrijeme i troškove dostave indijskih roba.
Ovdje treba podsjetiti kako se u Kini, 9. i 10. lipnja, održava samit organizacije ŠOS (Šangajska organizacija za suradnju), na kojoj će se raspravljati o svim navedenim temama, uključno i zaobilaženju jednostranih američkih sankcija. Na samitu će sudjelovati čelnici i delegacije kako punopravnih država članica, poput Rusije, Kine, Indije i Pakistana, tako i država-promatrača, poput Irana i Afganistana.
0 komentara