Iranske balističke rakete stižu na nebo Ukrajine: Može li se Ukrajina obraniti?

Postalo je potpuno jasno da će Rusija, zbog manjeg uspjeha na bojnom polju, učiniti sve što može da ukrajinski narod razmotri pregovore. Trenutno to čini putem konvencionalnih napada na ključnu infrastrukturu. Rusija dalekometnim krstarećim projektilima i iranskim dronovima kamikazama gađa infrastrukturu za proizvodnju električne energije i distribuciju električne energije.

Sada sve indikacije upućuju na to da će Rusija nabaviti stotine iranskih balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa, rakete Fateh-110 i Zolfaghar. O tome je sredinom listopada prvi pisao The Washington Post. Obrana Ukrajine od ovog će oružja biti vrlo izazovna, ako ne i nemoguća. Američki The War Zone piše da je riječ o raketama koje su snažne i mogu pogoditi gotovo bilo koji dio Ukrajine što će dovesti već ionako već oštećenu energetsku infrastrukturu Ukrajine u još veću opasnost.

Prema pisanju ovog portala, Ukrajina imati vrlo malo sredstava za obranu svoje elektroenergetske infrastrukture i drugih ciljeva od napada ovih uvezenih iranskih balističkih projektila. Ipak, proturaketna i zračna obrana Ukrajine naglo se poboljšava zbog pomoći sa Zapada.

Dolazak NASAMS-a drastično će poboljšati sposobnost Ukrajine da zaštiti ključne urbane centre od ovih napada, a prvi njemački IRIS-T SLM sustavi u Ukrajini već vrijedno rade na tome. Oba sustava su specifično prikladna za lokaliziranu zračnu obranu od ovih prijetnji. Posebno će NASAMS sa svojim streljivom AIM-120 AMRAAM-ova biti učinkovit u tom pogledu. Ipak, pouzdana obrana od niskoletećih krstarećih projektila i bespilotnih letjelica vrlo je izazovna čak i za najnaprednije mreže protuzračne obrane, tako da čak i uz ove nadogradnje, značajan broj ovih napada još uvijek može “procuriti” kroz ukrajinsku obranu.

Cijenjeni, ali zastarjeli S-300 sovjetskog dizajna, čija se količina streljiva nastavlja smanjivati ​​tijekom devet mjeseci neprekidnog ratovanja, imaju ograničene sposobnosti protiv balističkih projektila, osobito protiv modernih tipova. Šačica modernijih ukrajinskih S-300V bi stvarno mogli biti zaduženi za misiju presretanja iranskih projektila. No, nije poznato koliko ih je ostalo i nije poznato bi li čak i oni mogli učinkovito presresti najnovije iranske SRBM projektile.

Ovi ukrajinski sustavi protuzračne obrane također su ključni za držanje ruskih letjelica na odstojanju iza linija bojišnice. Održavanje ovog pritiska na ruske zračne snage apsolutno je ključno za ukrajinsku vojsku. Ukrajina ne smije dopustiti da Rusija stekne zračnu nadmoć, pa čak ni ozbiljno ospori ukrajinsko pravo na vlastiti zračni prostor nad teritorijem koji kontrolira.





Dok Rusija još ima balističke rakete kratkog dometa Iskander-M u svom inventaru, njihova je uporaba drastično opala. Rusija mora zadržati dovoljno ovog oružja dvostruke namjene (konvencionalnog i nuklearnog) za strateške svrhe. Iskander-M i ruske krstareće rakete su složeno i skupo oružje i vrlo je teško nadomjestiti ih proizvodnjom koja dugo traje i u najboljim uvjetima, a kamoli kad je zemlja pod teškim sankcijama i tehnološkim embargom. To je razlog zašto je Iran kao izvor ovih vrsta oružja toliko ključan za Rusiju, posebno imajući u vidu da je Teheran razvio lokalne proizvodne mogućnosti s opskrbnim lancima koji zaobilaze sankcije.

Uobičajeno, balističke rakete su destruktivnije od krstarećih raketa i imaju daleko veće bojeve glave od samoubilačkih dronova dugog dometa. Preciznost iranskih balističkih projektila kratkog dometa je impresivna, a njihova je preciznost više nego dovoljna da razori ukrajinske objekte za proizvodnju energije i distribuciju električne energije. Iranski projektili su se dokazali na terenu protiv SAD-a i saveznika u Iraku. Također je poznato da su iranski projektili prilično brzi i u nekim slučajevima sposobni za manevriranje što ih čini teškim za presretanje, a djelotvorni su čak i protiv utvrđenih ciljeva.

Protiv iranskih raketa su se djelotvorni pokazali američki sustavi Patriot, ali su oni skupi, teški za održavati, a obuka za njihovo korištenje bi trajala mjesecima. Jedna od opcija je da američki vojni i politički vrh odgovori sukladno iranskom potezu i konačno razbije svoju postavljenu granicu o slanju još moćnijeg naoružanja Ukrajini. Riječ je o streljivu ATACMS koje ima četiri puta veći domet od streljiva M270 MLRS koje do sada ukrajinska vojska koristi u sustavima HIMARS. Biden do sada nije htio slati Ukrajine te rakete zbog straha da bi ukrajinska vojska gađala mete na ruskom teritoriju što bi potencijalno dovelo do eskalacije sukoba. Streljivom ATACMS Ukrajina bi mogla gađati mete na Krimu. Ta raketa ima domet od 320 km, no iranski Zolfaghar ima domet od 700 km. Ako Iran dostavi rakete takvog dometa Rusiji, postavlja se pitanje zašto SAD ne bi mogao Ukrajini isporučiti rakete dvostruko manjeg dometa.





Komentari

komentar

You may also like