Prošli vikend započeti ženevski pregovori o sirijskom sukobu jučer su (ne)službeno propali i prije stvarnog otpočinjanja razgovora. Dvije delegacije (prosaudijska i proruska) tzv. umjerene sirijske oporbe sjedile su odvojene u različitim prostorijama, a ova prva postavljala je ultimativne zahtijeve za početak razgovora Assadovoj vladi i Rusiji, na što ove nisu pristale (više o tome u SRD od 3. veljače: http://www.dnevno.hr/geopolitika/krik-katolickog-poglavara-u-siriji-licemjerni-zapad-nas-ostavio-zbog-nafte-889906).
Iako predstavnik glavnog tajnika UN-a po pitanju Sirije Steffan de Mistura kaže, kako se ništa dramatično nije dogodilo i da će se pregovori uskoro nastaviti, već pljušte međusobne optužbe sukobljenih snaga i njihovih pristaša. Tako se za propast pregovora međusobno optužuju: službena vlada i predstavnici prosaudijske oporbe; prosaudijska oporba i proruska oporba; Zapad i Rusija; Rusija i Turska, Ankara i Damask, Moskva i Washington.
I dok Washington jučer optužuje Moskvu za prekid pregovora i izjavljuje kako Rusija sirijski sukob želi riješiti vojnim putom, zaboravlja, da je upravo SAD prije pet godina želio vojnom intervencijom skinuti Assada s vlasti. Sjetimo se i razloga intervencije koju je u posljednji čas spriječila Rusija: Assadov čuveni prelazak Obamine „crvene linije“ glede „igara“ s kemijskim oružjem, po prethodno uhodanom scenariju rušenja iračkog vođe Sadama Huseina pomoću „njegovog“ kemijskog oružja (za koje se poslje, kada je već bilo kasno i posve nebitno, ispostavilo da nije niti postojalo, a odgovornost za oko milijun civilnih žrtava i uništenu državu nitko nije snosio). Osim toga, SAD je intervenciju u Siriji želio izvršiti unilateralno, bez prethodne dozvole VS UN-a, za razliku od današnje ruske intervencije, koja se vrši temeljem normi međunarodnog prava – na poziv službeno priznate vlade jedne članice UN-a.
Jednostavnije rečeno – od Sirije je, u ime floskula o demokratizaciji „svega i svačega“, stvoren gordijski čvor koji je sada nemoguće rasplesti bez opasnosti po svjetski mir. Sljedeća runda pregovora možda (uz puno prethodno uloženog truda) bude održana tek 25. veljače. A do tada sve se nastavlja po starom.
Rusko MO optužuje Tursku za namjeru vojne intervencije u Siriji
I dok turski predsjednik Erdogan u četvrtak izjavljuje kako je nastavak pregovora u Ženevi nemoguć dok traju ruski napadi u kojima se „ubijaju mirni civili“ i „pogiba sve više djece“, Ankara obavlja intenzivne pripreme za kopnenu intervenciju u Siriji.
O tome je 4. veljače izvjestilo rusko Ministarstvo obrane. Glasnogovornik Igor Konashenkov izjavio je, kako raspolažu ozbiljnim saznanjima koja na to ukazuju i da ih se pribavlja sve više i više. Rusija je zbog toga pojačala obavještajne aktivnosti u toj regiji, kaže se u priopćenju.
General je podsjetio i na prekjučer objavljene video materjale granatiranja sirijskih položaja na sjeveru Latakije od strane turskih samohodnih topničkih oruđa velikog kalibra. Ali na to ne reagira ni Pentagon ni razne organizacije za zaštitu ljudskih prava, i „neovisno o našim zahtjevima za reakcijom oni samo šute“ – kaže ruski general.
Međutim, jučer je State Department (glasnogovornik John Kirby) priznao kako je upoznat s turskim vojnim aktivnostima u blizini sirijsko-turske granice ali ih nije želio komentirati. Glasnogovornik je rekao samo to, da razumije tursku zabrinutost i da su njezini vojni pokreti usmjereni prema zaštiti sigurnosti uskog pograničnog pojasa dugog 98 kilometara unutar Sirije, koji je izvan kontrole.
Na upit novinara o tome, da je njegova prethodnica u State Departmentu J. Psaki s lakoćom komentirala ruske vojne aktivnosti na svom teritoriju u blizini granice s Ukrajinom, Kirby je odgovorio kako je to drugo jer je Turska partner u protuterorističkoj koaliciji. Drugim riječima, kada ti paše, može se, a kada ne, ne može se paliti tenkove na svom teritoriju.
U stvarnosti, radi se o koridoru kojim se služe borci ISIL-a i gdje oni slobodno prelaze granicu dviju država, a preko njega se odvijaju švercerski poslovi. To je jedini dio granice između Sirije i Turske koji nije pod nadzorom postrojbi sirijskih Kurda ili službene sirijske vojske. Njegovo zauzimanje od strane bilo koje od tih snaga za Ankaru je nedopustivo i ona ga je, kako kaže, spremna braniti i vojnim sredstvima. Ona to „maskira“ željom za osiguranjem sigurnosne zone za smještaj sirijskih izbjeglica, ali to bi morala ostvariti uz blagoslov VS UN-a, do čega će, međutim, teško doći.
Takve teze službene Ankare nemoguće je pravno braniti, jer snage bilo koje suverene države imaju zakonito pravo uspostaviti red na svakom dijelu svog teritorija.
I tu ta Ankaru nastaju muke. Ona se do sada pravdala kako koridor žele osvojiti sirijski Kurdi, koje je prethodno lukavo svrstala u teroriste bliske Kurdskoj radničkoj stranci (iako se oni krvavo bore jedino protiv snaga „Islamske države“, a cilj im niti nije (za razliku od iračkih Kurda) uspostava neovisnosti već samo autonomije unutar Sirije). Uostalom, ti isti Kurdi već nadziru cjelokupnu istočnu granicu Sirije s Turskom, a Ankari to nije problem. A sada, kada sirijska službena vojska napreduje u regiji Aleppo i upravo je presjekla najvažnije opskrbne kanale koji iz Turske vode prema tom gradu i šire, i prijete napredovanjem prema rijeci Eufrat i spajanju s kurdskim postrojbama, Ankara počinje paliti motore svojih tenkova s druge strane granice.
Osim navedenog, rusko MO priopćilo je kako Ankara do sada nije podastrla bilo kakve dokaze o navodnom narušavanju njezinog zračnog prostora od strane ruskog Su-34 u prošli petak, i opovrgao navode turskih vlasti, kako su te dokaze Moskvi upravo dostavili. Niti jedan dokaz o tome nije stigao niti diplomatskim niti vojnim kanalima, kaže ruski general, optužujući Ankaru za „izrežiranu provokaciju“.
Turske vlasti odgovorile na optužbe Moskve
Turske vlasti odbacile su optužbe Moskve o namjeri pokretanja vojne intervencije u Siriji, priopćio je jučer The Jerusalem Post, pozivajući se na turskog premijera Ahmeta Davutoglua. Premijer je izjavio, kako ruske vlasti na taj način žele skrenuti pozornost sa svojih nezakonitih radnji u Siriji, kao što su „napadi na civile“, a sve to u vrijeme kada je ta država (Rusija, op.a.) već intervenirala u Siriji. Pritom je dodao, kako Turska ima puno pravo provoditi bilo koje mjere za zaštitu svoje sigurnosti.
Međutim, postavlja se pitanje, a što je s pravom sirijske države i njezine vlade na zaštitu svoje sigurnosti (još i kada je riječ o njezinom teritoriju)? Zašto jedna država može poduzimati „bilo koje mjere“, a druga niti one ustavom zajamčene na vlastitom tlu?
Saudijska Arabija spremna za kopnenu intervenciju u Siriji
Da stvari na terenu idu u smjeru opće konfrontacije, potvrđuje i sinoćnja vijest o tome, kako je vojska Saudijske Arabije spremna za sudjelovanje u kopnenoj operaciji u Siriji protiv terorista „Islamske države“, u okviru koalicije na čelu s SAD-om. To je izjavio predsjednik arabijske koalicije u Jemenu general Ahmed Asiri.
Saudijci su jako zabrinuti najnovijim vojnim uspjesima sirijske vojske na južnom djelu bojišnice, blizu granice s Jordanom. Prije dva dana tamo su vladine snage, u blizini grada Daraa, osvojile veliko uporište „IS-a“, naselje Osmania. Zbog tih uspjeha sve je više zabrinut i Izrael, koji navodi kako u borbama sudjeluje i njegov najveći neprijatelj, proiranski libanonski Hezbollah.
U Siriji ubijen iranski general
I dok Izraelci na sva zvona optužuju Hezbollah, upravo je sinoć pristigla vijest o smrti još jednog visokog časnika iranskih oružanih snaga na sirijskoj bojišnici. Radi se o generalu elitne iranske vojne postrojbe Korpus straže islamske revolucije Irana, Mohsena Kajariana. Ubijen je u vrijeme sukoba s borcima „Islamske države“, objavila je iranska agencija Fars.
Brigadni general Mohsen Kajarian boravio je u Siriji kao vojni savjetnik sirijske vojske u borbi protiv terorističkih organizacija. Agencija je izvjestila o pogibiji još šestorice Iranaca prispjelih u Siriju kao dragovoljci na strani vladinih snaga.
Ta je elitna iranska postrojba na sirijskom bojištu prošle godine već izgubila dvojicu generala: krajem listopada ubijen je brigadni general Reza Khavari skupa s osam vojnika, a sredinom prosinca ubijen je i brigadni general Hosein Fadai. I jedan i drugi su bili savjetnici u sirijskoj vojsci.
Radi se o velikim gubitcima s obzirom na činove i funkcije koje su ubijeni časnici obnašali unutar najelitnij iranske vojne postrojbe. Zato je možda po nekoga i iznenađujuća činjenica, da podatke o njihovoj smrti tako javno objavljuje državna iranska novinska agencija.
Ovome možemo pridodati i vijest, da su se 2. veljače, u Moskvi sastali tajnik Vijeća sigurnosti Rusije Nikolaj Patrušev (bivši ravnatelj FSB-a) i savjetnik Vrhovnog iranskog vođe ajatolaha Alija Hameneia za vanjske poslove, Ali Akbar Velayati. Potonji je diplomat s dugogodišnjim iskustvom, a čak je 16 godina bio iranski ministar vanjskih poslova (1981.-1997.). Na susretu su razmatrani odnosi između dviju zemalja, stanje u Siriji i bliskoistočnoj regiji u cjelosti.
Petrušev o Siriji
Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Petrušev dao je intervju za američki Associated Press, o budućnosti Sirije. Pošto takve stvari glavne hrvatske medije na žalost ne interesiraju, ovdje ću se osvrnuti na najznačajnije momente inače vrlo zanimljivog intervjua:
Petrušev kaže, kako je želja za izvanjskim diktiranjem sirijske budućnosti ne samo kontraproduktivna već i protivna elementarnim demokratskim načelima. Svi napori međunarodne zajednice moraju biti usmjereni na osiguranje nužnih pretpostavki za slobodno izražavanje volje svih sirijskih građana. Rusija je spremna poduprijeti ideju za omogućavanje glasovanja i svim sirijskim izbjeglicama, pod jednakim uvjetima i strogim međunarodnim nadzorom kao i u samoj Siriji.
Današnjem sirijskom predsjedniku mogu se davati različite ocjene, ali inzistirati na njegovom brzom odlasku s vlasti nije samo politički kratkovidno već se radi o otvorenom miješanju u poslove suverene države, kaže Petrušev i vuče paralelu s Irakom i Libijom, postavljajući pitanje – je li se tamo stabiliziralo stanje nakon vanjske intervencije i fizičke eliminacije njihovih čelnika?
Danas je Assad zakoniti i demokratski izabran predsjednik države, to treba shvatiti i mi to želimo dovesti do glava naših partnera, kaže Nikolaj Petrušev.
Rusija je, kaže dalje, zainteresirana za očuvanje teritorijalne cjelovitosti i nezavisnosti Sirije: „Što se tiče perspektiva političkog riješenja, treba bezuvjetno uzeti u obzir čitav niz čimbenika, uključno zaoštravanje šijtsko-sunitskog sukoba. Ne smije se dopustiti zapaljenje međukonfesionalnog i međunacionalnog sukoba u regiji za interese riješenja vlastitih geopolitičkih zadaća drugih država, poput Turske.“
Potrebno je aktivno uvoditi u proces političkog riješenja i konstruktivnu sirijsku oporbu, spremnu boriti se protiv „IS“, „Jabhat al-Nusre“ i drugih terorističkih organizacija. Pritom je na međunarodnoj razini nužno utvrditi spisak terorističkih organizacija, nakon čega bi se jasno označila mjesta dislokacije neradikalnih oružanih formacija, spremnih na suprostavljanje teroristima, a kako bi se isključile mogućnosti nanošenja zračnih udara po njihovim snagama.
Petrušev navodi, kako je problem što se ne može dogovoriti takav spisak i da je neprimjereno u spisak sirijske oporbe stavljati one grupacije koje su se u dosadašnjoj borbi za svoje ciljeve služile terorizmom. Sljedeći korak bilo bi formiranje vlade nacionalnog jedinstva, usvajanje novog ustava i provedba izbora. Nadati se treba kako će za postizanje tih ciljeva biti dostatno godinu i pol dana, a kako je dogovoreno na Bečkim pregovorima i unutar VS UN-a, završio je intervju američkoj agenciji tajnik ruskog Vijeća sigurnosti.
0 komentara