Dron MQ-9 Reaper ER presrela je protuzračna obrana Libijske nacionalne armije (LNA), koju vodi general Kalifa Haftar. Dron je oboren u području iznad Bengazija. LNA u svom arsenalu ima kopnene sustave protuzračne obrane sovjetskog ili ruskog dizajna. To su 9K33 Osa, C-200, Pancir-C1, SA-8b Gecko i Strela-10. Prema promatračima i stručnjacima dron su skoro sigurno oborili ili Pancir-C1 ili 9K33 Osa, piše vojni portal Bulgarian military.
LNA je objavila da su na oborenom MQ-9 Reaper ER bile montirane dvije rakete, ali nije navela njihov model. Dron najvjerojatnije pripada 324. ekspedicijskoj izvidničkoj eskadrili američkih zračnih snaga baziranoj u zračnoj bazi Sigonella u Italiji. Ova eskadrila dio je 319. američkog mornaričkog obavještajnog krila u Europi. Eskadrila je dio američkih pomorskih snaga u Europi i Africi [USAFE-AFAFRICA], a osim MQ-9 Reaper ER, u svom inventaru imaju i dron RQ-4B Global Hawk. Često lete u izviđačkim, nadzornim i ofenzivnim misijama iznad Libije.
MQ-9 Reaper ER američki je dron koji je razvio i proizveo General Atomics. Službeno je predstavljen 2007. godine. MQ-9 Reaper ER jedan je od najpopularnijih i korištenih izviđačkih dronova. Osim SAD-a, koriste ga i Francuska, Nizozemska, Belgija, Italija, Indija, Španjolska, Maroko, Tajvan i Japan. Finska i Poljska trenutno pregovaraju o kupnji tog drona.
Verzija ER ima veći domet i duža krila od osnovne verzije. Dron pokreće jedan motor-Honeywell TPE331-10 s 900 KS. Najveća brzina leta je 482 km/h. Operativni domet leta je oko 1900 km i može ostati u zraku najmanje 14 sati. Primarna funkcija drona su izviđačke misije, ali se može i naoružati. Ima 7 mjesta na koje se može postaviti oružje. Najčešće je naoružan projektilima zrak-zemlja AGM-114 Hellfire. Može nositi do četiri ovakva projektila. Dodatno se može opremiti s dvije laserski navođene bombe GBU-12 Paveway II od 230 kg.
Vladajući Libijom od 1969., Moamer Gadafi svrgnut je i ubijen u građanskom ratu 2011. potpomognutim Washingtonom. Zemlja je od tada snažno podijeljena na nekoliko frakcija, ali najizraženije su dvije: na istoku u Tobruku zasjeda parlament kojeg podržava Libijska nacionalna vojska, feldmaršal Kalifa Haftar, dok na zapadu, u Tripoliju, vlada tzv. Vlada nacionalnog jedinstva (GNA). Zemlju, ako se pita UN, vodi Vlada nacionalnog jedinstva (GNA), na čelu s premijerom Faizom Sarajem. No, ta Vlada nacionalnog jedinstva bori se kako bi uspostavila svoju vlast na teritoriji cijele države, a suprotstavljeni parlament na istoku zemlje odbija prepustiti vlast. “Istočnu vladu” vodi Abdulah Abdurahaman at-Tani, a vojno je podržava već spomenuti zapovjednik Libijske nacionalne vojske Khalifa Haftar.
Podsjetimo, 13. siječnja 2020. u Moskvi su održani pregovori između čelnika Libijske nacionalne armije (LNA) Kalifa Haftara i Vlade nacionalnog jedinstva (GNA) Faiza Saraja. Nazočni su bili i članovi ministarstava vanjskih poslova Rusije i Turske. Na sastanku je zapovjednik Libijske nacionalne armije (LNA) Kalifa Haftar, obavijestio Rusiju o uvjetima za nastavak pregovora. Prema zahtjevima Haftara, milicije koje djeluju u Libiji dužne su predati oružje u roku od 45 do 90 dana. Taj bi proces trebala kontrolirati posebna komisija koju je osnovala LNA zajedno s UN-om. Haftar je također odbio priznati Tursku kao posrednika u rješavanju situacije u Libiji, budući da turska strana nije neutralna i podržava Vladu nacionalnog jedinstva (GNA). Dok GNA aktivno podržava Turska, Egipat i Saudijska Arabija su na strani LNA. Neslužbeni saveznici su joj također Francuska i UAE.
