Kada „piliš granu na kojoj sjediš“: Moskva i Minsk potpisali sporazum o izvozu nafte, umjesto kroz Litvu, kroz ruske luke

Moskva i Minsk potpisali su sporazum o organizaciji pretovara bjeloruskih naftnih derivata u ruskim lukama. Svečanost potpisivanja sporazuma održana je u petak, 19. veljače, a potpisali su ga ruski ministar prometa  Vitalij  Saveljev i bjeloruski ministar prometa i veza Aleksej Avramenko.

Sporazum je potpisan na tri godine ali ima praktično neograničenu valjanost s obzirom na automatsko produljenje, objavila je ruska strana. „Ruske luke sada su spremne za pretovar bjeloruskih naftnih derivata u količini od 9,8 milijuna tona“, objavljeno je u priopćenju ruskog ministra.

Bjeloruski ministar prometa najavio je i potpisivanje tržišnih ugovora i interes bjeloruskih tvrtki za projekt. Radi se o tvrtkama, poput Bjeloruske naftne kompanije, Nove naftne kompanije, rafinerije nafte Mozyr i Naftan. “Apsolutni paritet cijena s lukama baltičkih država, što je nesumnjivo obostrano korisno za naše obje zemlje za provedbu tih projekata”, naglasio je Avramenko. Kazao je kako je Minsk spreman razgovarati i o preorijentaciji pretovara izvoznih zaliha kalijevih gnojiva, drvne mase i strojograđevni kompleksa kroz ruske luke, što „zahtijeva dublju detaljnu studiju u smislu kapaciteta lučke infrastrukture”. Spremnost za to potvrdio je i njegov ruski kolega.

Nakon što se Litva pridružila Zapadnim protu-bjeloruskim sankcijama, nametnutim nakon predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020., predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko, kojeg zapad smatra nelegitimnim, zahtijevao je intenziviranje rada po ovom pitanju. Ono se, to treba naglasiti, postavljalo i prijašnjih godina, ali je problem bio u iznalaženju ekonomske isplativosti, što je sada riješeno i cijene izvoza bjeloruskog tereta za Minsk su sada jednako povoljne kako je to bilo i kroz luke pribaltičkih država, prije svega Litve.

Iako, vjerojatno, nećemo saznati službeno mišljenje baltičkih lučkih uprava i naftnog terminala u Litvi koji je od izvoza bjeloruske nafte i naftnih derivata imao veliku financijsku korist, nije teško pretpostaviti kolike će gubitke imati nakon današnjeg rusko-bjeloruskog sporazuma. Osim Bjelorusije, zapravo, naftu kroz taj terminal  i nema tko drugi izvoziti. Rusija to ionako čini svojim izvoznim kanalima, dok baltičke zemlje, susjedna Poljska ili čak Ukrajina svoje nafte za izvoz jednostavno nemaju, a kada bi i imali – to bi vjerojatno činili kroz svoje lučke kapacitete.




Međutim, nije ovo prvi put kako baltičke države bivšeg SSSR-a „režu granu na kojoj sjede“ u ime dokazivanja svoje potpune odanosti geopolitičkim interesima unutar euroatlantskih integracija čiji su dio. Paradoks leži i u tome da velike članice EU to isto ne čine, iako su na političkoj i diplomatskoj razini gotovo jednako oštre prema Moskvi kao i istočno krilo EU, predvođeno Poljskom. Štoviše, za zadržavanje svojih ekonomskih interesa i golemih investicija u Rusiji i s Rusijom one se itekako bore, makar i Moskvi i Minsku svako toliko uvodili neki oblik sankcija. Ali „što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu“ (Quod licet Iovi, non licet bovi), kaže drevna latinska poslovica. I teško se s njom ne složiti.

A da je sve ovo itekako bilo predvidljivo, najbolje se vidi i iz moje analize još od 25. rujna prošle godine, nakon naglog zaoštravanja odnosa na relaciji Zapadne metropole – Minsk. Tada sam, između ostalog, napisao i slijedeće:

„Aleksandar Lukašenko, taj „vječiti“ gospodar Bjelorusije, … , sada je nedvojbeno osnažen, o čemu svjedoče i njegove oštre reakcije protiv Zapada u slučaju proglašenja protu-bjeloruskih sankcija. To je možda najbolje vidljivo iz njegovih današnjih riječi, kada je, boraveći u ruskoj Lenjingradskoj regiji (administrativno sjedište iste je Sankt Peterburg) i u vrijeme razgovora s tamošnjim guvernerom Aleksandrom Drozdenkom, izjavio, kako je Bjelorusija spremna zajedno s Rusijom izgraditi pomorsku luku za izvoz bjeloruskih proizvoda.





„Sada puno govorimo i radimo na promjeni logistike za isporuke naših proizvoda. Luka Ust-Luga (najveća ruska izvozna luka na Baltičkom moru, u spomenutoj regiji) je Lenjingradska regija. Zato se trebamo dogovoriti, ma koliko to stajalo. A pitanje je (samo) jedno: željezničke tarife i pretovar u lukama“, kazao je Lukašenko. Izjavio je kako je o tome razgovarao s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom, a predložio je i da se za taj cilj, između ostaloga, iskoriste i sredstva koja su ušteđena pri izgradnji spomenute atomske centrale u Bjelorusiji (ne treba posebno naglašavati kako je ta nuklearka izgrađena i ruskim novcem i ruskim znanjem). … Sada, politički nedvojbeno ojačani Lukašenko, zato je izjavio slijedeće: „Mi ćemo im sada pokazati što su to sankcije. Ako su oni (Poljaci i Litavci) još i Kinu i Rusiju kroz nas ucjenjivali, sada će morati letjeti ili kroz Baltik ili Crno more za trgovanje s Rusijom. A o sankcijskim proizvodima (onima, na koje je Rusija uvela svoje protusankcije EU 2014., a radi se prije svega o poljoprivrednim i mliječnim proizvodima) neka više i ne maštaju. Mi ćemo im pokazati što su to sankcije.“

Puno više o ovoj temi možete pročitati na poveznici ispod teksta.

Z. Meter: Lukašenko želi Poljskoj i pribaltičkim državama pokazati što su prave sankcije




 

Komentari

komentar

You may also like