Kao na licitaciji: Azija za LNG spremna plaćati još veće cijene kako ne bi išao u EU

S novim danom ponovno su porasle na cijene plina na europskim burzama na novu rekordnu razinu, o čemu smo danas već detaljno pisali (pogledaj poveznicu).

Međutim, ako je netko u Europi pomislio kako će zbog toga prema europskim LNG terminalima konačno krenuti glavnina ukapljenog plina, koji ih je proteklih mjeseci zaobilazio zbog velikih cijena koje dobavljači LNG-a postizali na azijskom i južnoameričkom tržištu, možda se ipak prevario. Jer, barem ono azijsko tržište, ne namjerava „bez borbe“ Europi predati buduće isporuke plina samo zato što su njegove europske spot cijene podivljale i postale konkurentne onim azijskim tj. postale privlačne dobavljačima koji gledaju isključivo profit. Danas su one dosegle nevjerojatna 802 dolara za 1000 m3 na nizozemskom čvorištu TTF.

Naime, prema današnjim vijestima, u Aziji su potrošači ipak spremni platiti još više kako bi zadržali opskrbu ukapljenim plinom.

Podsjetimo kako manje od mjesec dana prije početka sezone grijanja, trenutačne zalihe plina u europskim skladištima zaostaju za prošlogodišnjim akumulacijama za gotovo četvrtinu ili za 24,6 milijardi kubičnih metara. A tržište se boji da bi zimi u zemljama EU-a moglo doći do nedostatka goriva.

Zbog ne povećavanja isporuka od strane ruskog Gazproma, kao i spomenutog zaobilaženja dobavljača LNG-a europsko se tržište mora natjecati po primamljivosti cijena s onim azijskim i južnoameričkim – što je do sada nezabilježen slučaj.

Međutim, kao što je gore rečeno, Azija, ne odustaje. I tamo je, također, nastavljen rast cijena i u studenom se isporukama LNG-a (JKM) trguje po 825 USD za tisuću kubičnih metara. Ali takva razlika više nije toliko značajna za opskrbu LNG-a u Aziju, budući da Europa, na primjer, za LNG iz SAD-a, ima kraću transportnu dionicu.




Međutim, ovdje se radi o odnosima na burzi tj. cijenama, ali glavno je pitanje jesu li sami potrošači spremni platiti takve iznose za plin. Za proizvodnju električne energije u Aziji, plin je., primjerice, po trenutačnoj spot cijeni dvostruko skuplji od korištenja lož ulja i ugljena. Osim toga mnogi europski kupci računaju na dodatni ruski plin nakon pokretanja plinovoda Sjeverni tok 2, koji je prošli tjedan dovršen i kojim Gazprom obećava isporuku novih više od 6 milijuna kubičnih metara plina Europi u studenom odnosno prosincu ove godine, naravno, po puno nižim cijenama od trenutačnog ludila koje se već slobodno može nazvati europskom energetskom krizom.

Većina plina u Aziji i Europi opskrbljuje se dugoročnim ugovorima čija je cijena znatno niža od spot cijene. Međutim, sada regijama trebaju dodatne količine zbog ubrzane potražnje uslijed gospodarskog oporavka od pandemijske krize i ispražnjenih skladišta zbog hladne zime i hladnog proljeća pa se one utrkuju u negativnom smislu – nudeći veće cijene kao na licitaciji za neka vrijedna umjetnička djela koja druga strana ne smije dobiti. To istodobno dovodi do povećanja cijena električne energije, koje također obaraju rekorde.





Bez obzira na povećanje proizvodnje struje iz tzv. obnovljivih izvora energije, oni su još uvijek nestabilni pa je proizvodnja plina i ugljena i dalje glavni rezervni resurs za urednu opskrbu. A kako su njihove cijene zbog navedenih razloga otišle „u nebo“ s njima je „u nebo“ otišla i veleprodajna cijena električne energije.

Tako je spot cijena električne energije s isporukom “odmah” porasla u Njemačkoj na 168 eura po MW, u Italiji – na 174 eura po MW, a u Velikoj Britaniji – na čak 424 funte po MW.

Nimalo ugodna situacija koju netko mora platiti: ili industrija i gospodarski subjekti (poduzetništvo), ili obični mali potrošači. U svakom slučaju poražavajuće za europske energetske stratege i njihovu želju za „zelenim“ pod svaku cijenu.

Z. Meter: Tko udara na Europu? Cijena plina veća od 800 dolara! Ubrzano raste cijena struje!




 

Komentari

komentar

You may also like