Katar šalje 100 milijuna dolara pomoći Sirijcima

Proteklih tjedana, mali, i vrlo bogati arapski emirat iz Perzijskog zaljeva – Katar, sve intenzivnije iskazuje svoju želju za pružanje praktične financijske pomoći odnosno donacija u različite humanitarne svrhe. Tako smo, nedavno, između ostaloga, objavili vijest kako ta zemlja donira značajna financijska sredstva Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) za borbu protiv pandemije koronavirusa Covid-19. A već stiže i nova vijest.

Prema nalogu katarskoga emira, šeika Tamima bin Hamad Al-Thania, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova šeik Mohammed bin Abdulrahman Al-Thani najavio je novih 100 milijuna dolara katarske pomoći za ublažavanje patnji sirijskoga naroda, koji je već gotovo čitavo jedno desetljeće izložen strahotama građanskoga rata.

U govoru na Četvrtoj briselskoj konferenciji  o podršci budućnosti Sirije i regije, održanoj posredstvom video-konferencije, katarski je šef diplomacije naglasio kako ovo obećanje proizlazi iz čvrstog uvjerenja Katara da će ispuniti svoju međunarodnu i humanitarnu obvezu prema bratskom sirijskom narodu, naglašavajući, kako je stvarna pomoć njegove zemlje Sirijcima već premašila dvije milijarde dolara.

Katarski ministar je potvrdio postojanu potporu njegove zemlje međunarodnim naporima, usmjerenim na postizanje političkog rješenja sirijske krize na temelju prve Ženevske deklaracije iz 2012. godine i relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti, poglavito Rezolucije br. 2254, i način koji zadovoljava legitimne aspiracije sirijskog naroda za sigurnošću, stabilnošću i očuvanje njegovog teritorijalnog integriteta. Zahvalio je Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima na pozivu za održavanje ove konferencije i pohvalio zemlje sudionice za napore koje ulažu u potpori sirijskom narodu uprkos gospodarskim teškoćama s kojima se i same suočavaju zbog pandemije koronavirusa (COVID-19).

Dodao je da se svijet suočava s humanitarnom krizom koju čovječanstvo ranije nije poznavalo, tijekom koje je sirijski narod bio lišen najosnovnijih životnih potreba, kao što su voda, hrana, infrastruktura, i osnovnih socijalnih usluga, kao što su obrazovanje i zdravstvo, i s brojem raseljenih koji je dostigao 12 milijuna ljudi. Do uspjeha u suočavanju s katastrofalnim i teškim humanitarnim posljedicama sirijskoga problema može doći samo pronalaskom političkog rješenja koje bi radikalno okončalo ovu krizu, što je odgovornost međunarodne zajednice – poglavito Vijeća sigurnosti i umješanih aktera, kazao je katarski ministar.

Ovdje je ipak potrebno naglasiti slijedeće: na sirijski sukob, njegove uzroke, posljedice i način rješavanja, svaka od suprostavljenih strana gleda na svoj način, što se, onda, itekako odražava na to, tko kome i na koji način dodjeljuje financijsku i donacijsku pomoć. Tako, primjerice, katarski regionalni suparnik UAE, blizak saveznik Saudijske Arabije, posljednjih mjeseci intenzivira svoju financijsku i humanitarnu pomoć sirijskoj vladi odnosno stanovništvu dijela Sirije koje je pod njezinim nadzorom. S druge strane, spomenuti Katar, uz Tursku, veliki je protivnik vlade predsjednika Bashara El-Assada pa spomenuta pomoć zaobilazi veliki dio Sirije i svojom glavninom stiže u posljednju pobunjeničku oazu u toj zemlji – onu u sjevero-zapadnoj regiji Idlib. Naravno kako se i za tamošnje civilno stanovništvo netko treba brinuti i tu nema ništa sporno. Ali pošteno i konačno rješenje sirijskog, već čitavo jedno desetljeće dugog građanskog rata, morali bi ipak dogovoriti sami Sirijci, uz posredovanje međunarodne zajednice i svih ključnih vanjskih igrača uključenih u sukob. Jer to je realnost i od nje se ne smje bježati ili pred njom zatvarati oči: Assadova vlada i sirijska vojska, koja nadzire najveći dio zemlje, realan je i najjači čimbenik sadašnjih ukupnih procesa na sirijskome tlu, za što ima i otvorenu rusku političku i vojnu potporu te je nerealno očekivati da se rješenje sirijskog problema može pronaći bez aktivnog sudjelovanja Assada i Moskve. Isto je tako realno kako sirijski Kurdi na sjevero-istoku te zemlje imaju potporu Sjedinjenih Država i da ih je nužno uključiti u dijalog o budućem ustroju te zemlje. Jednako kao i umjerene političke opcije u Idlibu koje su pod punom kontrolom Turske. Dakle i bez Ankare političkog rješenja ne može biti. Sve suprotono uvažavanju realnosti stanja i spomenutih bitnih elemenata vodi samo u nastavak i produbljenje sukoba i nepovjerenja. U tome smislu treba pozdraviti i jučerašnji nastavak dijaloga između trojice predsjednika s najjačim utjecajem na terenu: ruskog čelnika Vladimira Putina, turskog vođe Recepa Tayyipa Erdogana i iranskog predsjednika Hassana Rouhanija.  Iz sirijskog sukoba niti jedan strana ne može niti bi smjela izići kao apsolutni pobjednik ukoliko se želi dugoročna stabilnost.




Komentari

komentar





You may also like