Sila Sibira 2 razlikuje se od prvog istoimenog i već operativnog dalekoistočnog projekta, kapaciteta oko 35 milijardi m3 plina godišnje, po tome što će plin dolaziti iz nalazišta u zapadnom Sibiru, koja su donedavno bila izvorište za izvoz plina u Europu
Rusija i Kina dogovorile su sve glavne parametre opskrbe ruskim plinom u okviru trećeg projekta, plinovoda Snaga Sibira 2 (Power of Siberia 2 Pipeline), izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin na zasjedanju VII Istočnog ekonomskog foruma (EEF) u ruskom dalekoistočnom gradu Vladivostoku.
Dogovoreni su svi glavni parametri isporuke plina Kini preko Mongolije, pa čak i cijene, rekao je Vladimir Putin, naglasivši kako Rusija nema problema s prodajom energetskih resursa, posebno s obzirom na razinu odnosa s Kinom.
“Naši kineski prijatelji su teški pregovarači, naravno, u svakom poslu polaze od svojih nacionalnih interesa, što je vrlo korektno. Ali oni su stabilni i pouzdani partneri, a tržište je ogromno,” kazao je Putin.
Ako EU ne treba prednosti u jeftinom plinu iz Rusije, onda postoje druge zemlje, dodao je ruski predsjednik.
“Dobivajući prirodni plin iz Ruske Federacije, gospodarstva vodećih europskih zemalja desetljećima su imala očite konkurentske prednosti globalne prirode. Ako oni misle da im takve pogodnosti nisu potrebne, dobro, to nam ne smeta ni na koji način, jer su potrebe za energetskim resursima u svijetu vrlo velike”, izjavio je Putin, dodavši kako velika većina Azijsko-pacifičkih država ne prihvaćaju destruktivnu logiku sankcija.
“Ovdje su u središtu poslovnih odnosa načela uzajamne koristi, suradnje, dopunjavanja potencijala gospodarstava za dobrobit građana naših zemalja. I to je ogromna konkurentska prednost regije, jamstvo njezina dinamičnog, dugoročnog razvoja, čiji ritam već dulje vrijeme postojano nadilazi globalni”, rekao je Vladimir Putin, očito aludirajući na ruski geopolitički i geostrateški pomak sa Zapada na Istok
Rusija vodi neovisnu politiku i cijeni iste kvalitete kod svojih partnera, kazao je Putin komentirajući ideju Europske komisije da odredi gornju cijenu ruskog plina. Nazvao ju je glupošću, koja će dovesti do povećanja cijena energije.
Podsjećamo: plinovod Sila Sibira 2 razlikuje se od prvog istoimenog i već operativnog dalekoistočnog projekta, kapaciteta oko 35 milijardi m3 plina godišnje, po tome što će plin dolaziti iz nalazišta u zapadnom Sibiru, koja su donedavno bila izvorište za izvoz plina u Europu.(da bi se takvo nešto moglo dogoditi upozoravali su ruski dužnosnici Europsku uniju još nakon intenziviranja prvih proturuskih sankcija nakon ruskog prisvajanja Krima 2014. godine, ukoliko ne promijeni svoju negativnu, prije svega energetsku politiku prema Rusiji, koja je, podsjećamo, između ostalog rezultirala i obustavom već započete izgradnje plinovoda Južni tok i tzv. trećim energetskim paketom EU kojim se naknadno smanjila količina dovoda plina kroz budući plinovod Sjeverni tok 2 nakon što je prethodno već bila zatvorena financijska konstrukcija).
Kapacitet plinovoda koji će prolaziti kroz Mongoliju dvostruko je veći od prvog i iznosit će 55 milijardi kubičnih metara godišnje, što je ekvivalent baltičkom plinovodu Sjeverni tok 2 koji iz Rusije vodi u Njemačku i koji je pod blokadom u sklopu proturuskih sankcija nakon vojne intervencije u Ukrajini, iako je i prije toga politički i raznim birokratskim barijerama kočeno njegovo pokretanje.
Ovoj vijesti možemo pridodati i onu prema kojoj je predsjednik uprave njemačkog energetskog koncerna Uniper (ta je tvrtka formalno sudionik u projektu Sjeverni tok 2“) Klaus-Dieter Maubach, u intervjuu za američki CNBC izjavio kako smatra da ni nakon završetka ruske specijalne operacije u Ukrajini cijene plina neće odmah pasti, već će ostati visoke još nekoliko godina. To smatra lošim za potrošače i industriju u idućim godinama.
Ali također dodaje kako to ima i svoju “dobru stranu” jer “visoke cijene mogu biti dobre za energetsku tranziciju, za naš prijelaz na ugljično neutralnu budućnost”.
To što će i tako dobivena energija za potrošače i industriju biti skupa za Maubacha, očito, nije važno. Međutim kazao je kako ne zna hoće li način uvođenja gornje granice cijena za ruski plin, o čemu se raspravlja u EU, biti učinkovit. Pri tom je, međutim, dodao, kako zna “da moramo razviti brz i jedinstven odgovor, ne samo u pojedinačnim zemljama, nego u cijeloj Europi” na ovu energetsku krizu. Očito aludira za centralizaciju energetske politike u EU. Više o tome pisali smo u jučerašnjem komentaru, kojeg možete pogledati ovdje ili ispod teksta.
EU predlaže gornju granicu cijena ruskog plina. Kraj nacionalnih energetskih politika?
