Iz zapadnih diplomatskih i političkih krugova već su uobičajene kritike na račun Kine i prava radnika u Kini. Sada Kina vraća istom mjerom.
Jučer je Shenzhen TV upitala glasnogovornika ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian kako komentira da je carina SAD-a zabranila uvoz nekih proizvoda za koje se sumnja da su proizvod prisilnog rada Ujgur manjine u pokrajini Xinjiang. Odgovorio je da u toj regiji nema prisilnog rada i da SAD nastavljaju s “nasilničkim metodama”.
Nastavak odgovora još je oštriji. Glasnogovornik je komentirao slučaj iz New Jerseya gdje indijski radnici rade na hinduističkom hramu za 1.2$ (7.4 kn) po satu po 87 sati tjedno. Kazao je kako je to ispod federalnih i saveznih zakonskih okvira o minimalnoj satnici SAD-a. Zhao Lijian je rekao da takvo iskorištavanje nije izoliran slučaj u SAD-u.
“Do ovog trenutka SAD su ratificirale samo 14 međunarodnih sporazuma o pravima radnika. Prema zaključku Međunarodne radničke organizacije, SAD su među najgorim razvijenim državama kada su u pitanju prava radnika.”- nadodao je.
Otišao je i korak dalje: “Statistika pokazuje da je broj prisiljenih radnika koji su došli u SAD putem trgovine ljudima oko 100 000.”. Za kraj je ostavio: “Kada pričamo o prisilnom radu u SAD-u, dogodila se samo zamjena žrtava: tamnoputi robovi zamijenjeni su migrantima.”
Intervju nije ostao u okviru lokalne televizije, već je preveden na engleski jezik i objavljen za službenoj stranici ministarstva. Samim time, diplomatski ima veću težinu i može se shvatiti kao službeni stav Kine.
Komentari
