Kina je najveći svjetski potrošač i uvoznik soje. Godišnje ta zemlja potražuje za svoje potrebe oko 110 milijuna tona te žitarice, od čega sama proizvede samo oko 16 milijuna tona. Najveći izvoznik soje u Kinu su Sjedinjene Države, čija poljoprivreda od toga ostvaruje goleme financijske prihode. Zato nije čudno kako je predsjednik SAD-a Donald Trump upravo povećanje kineskog uvoza američke soje predstavio kao jedan od prioriteta u budućem trgovinskom sporazumu između dviju zemalja, od kojega, kako sada stvari stoje – neće biti ništa (osim ako apstrahiramo potpisivanje njegove prve faze početkom siječnja ove godine, koji je na snazi i koji uključuje kinesku obvezu kupnje američke soje. Međutim to je sve skupa snažno opterećeno golemim problemima političke i gospodarske prirode zbog velikih posljedica pandemijske koronakrize i zastoja proizvodnje i potrošnje). Soja, zapravo, predstavlja „barometar“ ukupnih američko-kineskih trgovinskih odnosa, ma kako to čudno zvučalo.
U tim i takvim složenim okolnostima, u koje, svakako, treba ubrojiti i one geopolitičke, Kina ne želi biti ovisna o SAD-u u osjetljivim gospodarskim područjima, kakva poljoprivreda svakako je. Jer ovisnost o hrani (u konkretnom slučaju – o soji) od svog glavnog globalnog suparnika nikako ne može biti preduvjet za preuzimanje vodeće ekonomske uloge u svijetu. Zato Kina želi diversificirati svoj uvoz, između ostaloga (možda najviše) i soje. Na SAD i Brazil trenutačno otpada čak 90% kineskog uvoza te žitarice, koju Kina itekako koristi i kao hranu za svoj stočni fond.
Zato i ne čudi današnja vijest, koju je objavio honkonški medij The South China Morning Post, kako je Kina predložila Rusiji stvaranje „industrijskog saveza“ oko proizvodnje soje, kako bi produbila svoje gospodarske veze sa svojim strateškim partnerom, neovisno o preuzetim kineskim obvezama o kupnji velikih količina američke soje, piše honkonški medij.
Naime, 25. kolovoza održan je sastanak ruskog ministra za ekonomski razvoj Maksima Reshetnikova i kineskog ministra trgovine Zhong Shana. Potonji je pozvao na tješnju suradnju s Rusijom na svim područjima vezanima uz lance isporuka soje. Dvije zemlje moraju „iskoordinirati glavne teritorije za proizvodnju soje i izgraditi industrijski savez“, kazao je kineski ministar.
Rusija sa svoje strane već dugo u ovom sojinom ali i općenito poljoprivrednom segmentu vidi svoju golemu šansu, nakon što su se počeli ozbiljno zaoštravati američko-kineski odnosi od dolaska predsjednika Trumpa na čelo SAD-a. Međutim, teško da ona može u bliže vrijeme nadomjestiti američku ulogu po pitanju izvoza soje u Kinu. Zato je spomenuta kineska inicijativa važna, kako u tome smislu, tako i u smislu učvršćivanja strateškog partnerstva dviju zemalja općenito.
