Bivši američki državni tajnik Henry Kissinger smatra da je Washington trenutno na rubu rata s Moskvom i Pekingom, kazao je u intervjuu za Wall Street Journal.
“Mi smo na rubu rata s Rusijom i Kinom oko pitanja koja smo djelomično stvorili, bez ikakvog koncepta kako će ovo završiti ili čemu bi trebalo voditi”, rekao je. “Ne možete sada reći da ćemo ih razdvojiti i okrenuti jedne protiv drugih. Sve što možete učiniti je ne ubrzavati napetosti i stvarati opcije, a za to morate imati neku svrhu”, dodao je Kissinger, a prenosi Tass.
Kissinger smatra da je širenje NATO-a trebalo zaustaviti u Poljskoj, a Ukrajina je trebala zauzeti mjesto u odnosima Rusije i Zapada kakvo je imala Finska. Prema novinama, Kissinger vjeruje da je “bila pogreška što je NATO signalizirao Ukrajini da bi se na kraju mogla pridružiti savezu” i da bi se Putinova zabrinutost za sigurnost trebala shvatiti ozbiljno.
“Mislio sam da su Poljska – kao i sve tradicionalne zapadne zemlje koje su bile dio zapadne povijesti – logične članice NATO-a”, rekao je. “Bio sam za potpunu neovisnost Ukrajine, ali smatrao sam da je njezina najbolja uloga nešto poput Finske”, dodao je Kissinger.
Prema Kissingerovom mišljenju, Ukrajina je “skup teritorija koji su jednom bili pripojeni Rusiji, a koje Rusi vide kao svoje, iako ‘neki Ukrajinci’ to ne vide. Stabilnost bi bila bolja u funkciji tampona između Rusije i Zapada,” tvrdi. Međutim, kao rezultat ruske ‘specijalne vojne operacije’ u Ukrajini, Kissinger smatra da se situacija promijenila. “Sada smatram da, na ovaj ili onaj način, formalno ili ne, Ukrajinu nakon ovoga treba tretirati kao članicu NATO-a”, prenosi Shafaq News.
Kissinger, sada 99-godišnjak, elaborirao je ulogu Zapada u sukobu u Ukrajini u nedavnoj knjizi u kojoj profilira istaknute vođe nakon Drugog svjetskog rata. Opisao je odluku Rusije da pošalje trupe u zemlju u veljači kao motiviranu vlastitom sigurnošću, budući da bi članstvo Ukrajine u NATO-u premjestilo oružje saveza unutar 500 kilometara od Moskve. Suprotno tome, padanje cijele Ukrajine pod ruski utjecaj ne bi doprinijelo mnogo “smirivanju povijesnih europskih strahova od ruske dominacije”.
Kissinger, koji je kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih vodio opsežne pregovore s vijetnamskim komunistima, iako je američka vojska protiv njih vodila rat, rekao je da moderni američki čelnici imaju tendenciju gledati na diplomaciju kao na “osobne odnose s protivnikom”, a “skloni su pregovore promatrati u misionarskom, a ne psihološkom smislu, nastojeći preobratiti ili osuditi svoje sugovornike, a ne prodrijeti u njihova razmišljanja”.
Kissinger tvrdi da bi SAD trebao tražiti “ravnotežu” između sebe, Rusije i Kine. Ovaj se izraz odnosi na “neku vrstu ravnoteže moći, uz prihvaćanje legitimiteta ponekad suprotstavljenih vrijednosti”, objasnio je Kissinger. “Jer ako vjerujete da konačni rezultat vašeg truda mora biti nametanje vaših vrijednosti, onda mislim da ravnoteža nije moguća.”
