Komentar Zorana Metera: današnje američke sankcije protiv „Putinovog režima“ i krupnog biznisa – potvrda novog hladnog rata

Američko Ministarstvo financija priopćilo je u petak, 6. travnja, kako je još 38 ruskih biznismena, službenih osoba i tvrtki stavljeno na već postojeći proturuski sankcijski spisak, kojeg u cijelosti možete pogledati ovdje.

Kao razlog za proširenje sankcijskog spiska, američka administracija je navela rusku umješanost u ukrajinsku krizu, Siriju i hakerske napade, ali „prije svega zbog ruskog nastojanja za potkopavanje zapadne demokracije“.

Od zanimljivijih imena iz ruskog svijeta biznisa izdvojit ćemo Olega Deripasku, Suleimana Kerimova, Kirilla Shamalova, Viktora Vekselberga, Igora Rotenberga, kao i Alekseya Millera – predsjednika ruskog plinskog diva „Gazprom“ i Andreya Kostina – predsjednika VTB banke.  Od političkih dužnosnika izdvajamo ime Nikolaya Patrusheva, tajnika moćnog ruskog Vijeća sigurnosti, kao i Viktora Zolotova, direktora Ruske nacionalne garde.

Ukupno, na spisak je stavljeno novih 7 ruskih biznismena i 17 državnih službenika, kao i 14 tvrtki, 12 privatnih i 2 državne („Rosoboronexport“ i „Ruska financijska korporacija“). Razlog stavljanja na listu i ruskih biznismena je taj, što su oni pomagali ruskoj vladi, objašnjeno je u američkoj administraciji. „Oni su dobili velike dividende od poslova s Putinovim režimom i igraju ključnu ulogu u širenju zlonamjernog ponašanja Kremlja… Ruski oligarsi i elita, koja dobiva benefite od korumpiranog sustava, više se ne može širiti kao posljedica destabilizirajućih poteza svoje vlade“, rečeno je u priopćenju Trumpove administracije. Osim toga, te su mjere „pažljivo iskoordinirane s europskim saveznicima“.

Podsjećamo: zadnji put američke sankcije protiv Rusije uvedene su sredinom ožujka, kada su na sankcijski spisak stavljene 3 tvrtke i 13 osoba.

Za komentar najnovijih američkih proturuskih poteza pitali smo urednika Geopolitika.newsa Zorana Metera. Evo njegovih promišljanja:

Ovoj bih vijesti najprije pridodao i onu, također iz Bijele kuće, objavljenu nedugo nakon nje, i u kojoj se ističe, kako su SAD i dalje otvorene za suradnju s Rusijom i da njihovi današnji potezi nisu usmjereni protiv ruskog naroda, kao i da su „vrata za dijalog otovrena“.  Jasno je kako će ovakva dopunska formulacija američke administracije samo dodatno pojačati bijes ruskog državnog vrha, jer je svim svjetskim analitičarima razvidno kako je taj dijalog nakon ovakvih poteza nemoguć. Na to ukazuju i prve reakcije koje stižu iz Moskve od strane tamošnjih političara, i koje se uglavnom mogu svesti na izjave tipa, da je ovaj potez Trumpove administracije znak „nemoći“ jer se „američki planovi na međunarodnoj pozornici ruše jedan za drugim“.

Siguran sam kako je primarni cilj najnovijih američkih personalnih sankcija, nakon po SAD neugodnih rezultata ruskih predsjedničkih izbora i slabih rezultata ranije uvedenih gospodarskih sankcija koje nisu dovele do željene destabilizacije  vlasti, stvaranje otpora ruskih poslovnih krugova prema Putinovoj vladavini, odnosno njegovoj vanjskoj politici. Ona sada, prema mišljenju američkih stratega, ruskim ključnim biznis-krugovima može proizvesti dodatne neugodnosti u poslovnom svijetu i dovesti do njihovih značajnih financijskih gubitaka. Međutim, također treba reći i to, da je ovaj američki potez u ruskim političkim i poslovnim krugovima  već puno ranije bio predviđen pa i najavljivan, tako da sasvim sigurno po Moskvu ne predstavlja iznenađenje. Pitanje je samo hoće li, i ako hoće na koji će način Moskva na ovaj izazov odgovoriti? Jasno je kako ona ne može Washingtonu, poput Kine, parirati u gospodarskom i financijskom sektoru, ali zato može na onom vojno-političkom, na  međunarodnim kriznim žarištima, gdje se sada neposredno sukobljavaju nacionalni interesi dviju strana: od Ukrajine, Bliskog istoka, do Korejskog poluotoka. Upravo u tome i leži opasnost od ovakvih američkih poteza jer (in)direktno utječu na globalnu sigurnost. Službena Moskva, da bi sačuvala ugled kod kuće i u svijetu, na najnovije američke izazove jednostavno će biti prisiljena reagirati (kako to upravo demonstrira Kina, kroz prihvaćanje „trgovinskog rata“ sa SAD-om). Rusija je to i do sada činila, ali vrlo oprezno i vrlo ograničeno, pri tom uvjek ostavljajući vrata dijaloga s SAD-om otvorena. Međutim, od tog dijaloga preostat će vrlo malo, bolje rečeno ništa, osim uskih diplomatskih i vojno-sigurnosnih kanala, više usmjerenih na sprječavanje incidentnih situacija između dviju država nego na uspostavu normalizacije njihovih političkih odnosa. Međutim, i ti kanali u ovakvom razvoju situacije postat će sve uži, tiši i nemoćniji, što će dodatno povisiti rizike nepredviđenih i neželjenih događaja. Svijet se definitivno polarizira, a odnosi SAD-a i Rusije nedvojbeno su ušli u fazu hladnog rata. Čim prije Moskva to shvati i prihvati, tim bolje po nju.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like