Početkom ožujka pokrenuti „naftni rat“ ili „rat cijenama“ iz temelja mijenja globalno tržište „crnog zlata“. Cijene nafte srušene su na ovostoljetne minimume nakon propalog pokušaja postizanja sporazuma između Rusije i Saudijske Arabije o daljnjem smanjenju proizvodnje koje je predlagala ova posljednja, a Rusija ga nije željela prihvatiti smatrajući kako će to još više pogodovati američkim naftašima. Zbog toga su obje zemlje povećale proizvodnju te je na tržištu došlo do potpunog naftnog zasićenja, dok je, s druge strane, potražnja konstantno padala kako zbog globalne recesije koja prijeti svijetu, tako i zbog pandemije koronavirusa koja je paralizirala gospodarsku aktivnost u većini zemalja svijeta, uključno i onim najrazvijenijim. U tim i takvim okolnostima najviše su stradali američki nezavisni proizvođači nafte iz škriljevca, koji se zbog visoke proizvodne cijene zbog uporabe skupe tehnologije „frackinga“ sada nalaze u fazi „kliničke smrti“, što ima posljedice ne samo po američki nezavisni naftni sektor, već i onaj financijski koji ga je svo ovo vrijeme obilno kreditirao da bi sada tvrtke koje se bave „frackingom“ završile u rejtingu „smeće“. Američki predsjednik Trump pokušava državnim intervencijama spasiti posrnule naftaše ali šanse za to su minimalne ukoliko ne dođe do novog dogovora između Moskve i Rijada, a onaj dosadašnji, u formatu OPEC+ prestaje važiti upravo s današnjim danom – 1. travnja. O svemu ovome, kao i preksinoćnom telefonskom razgovoru Trump-Putin, opširno smo izvijestili u našoj sinoćnjoj analizi koju možete pročitati na linku ispod teksta.
Zbog svega ovoga danas se ponovo javnosti obratio Donald Trump na medijskoj konferenciji u Bijeloj kući. Kazao je kako Saudijska Arabija i Rusija razmatraju moguće pokretanje pregovora i da će, ukoliko bude moguće, u njima sudjelovati i SAD. Izjavio je kako je stanje na tržištu nafte osobno razmotrio u telefonskim razgovorima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i saudijskim prijestolonasljednikom Muhammedom bin Salmanom.Trump je sadašnje stanje usporedio s krizom iz 50.-ih godina prošloga stoljeća i upozorio kako ono može koštati države u smislu gubitaka radnih mjesta.
Osim Trumpa oglasilo se i američko Ministarstvo energetike, priopćivši o pregovorima amričkog ministra energetike Dana Brouillette i ruskog kolege Aleksandra Novaka.
Ukoliko Sjedinjene Države počmu zajedničke „naftne“ pregovore s Rusijom i Saudijskom Arabijom to će biti presedan koji će i formalno označiti kraj dosadašnje stoljetne američke nezavisne energetske politike. SAD ne samo da nisu bile članica OPEC-a ili nekog sličnog naftnog udruženja u kojima bi se, onda, s drugim svjetskim proizvođačima dogovarale o proizvodnim kvotama ili cijenama, već su svojom umješnom politikom, financijskom snagom i nametanjem dolara kao glavnog platnog instrumenta u svjetskom trgovanju naftom sebe pozicionirale u ključnog igrača koji nadzire ukupne svjetske energetske procese i trendove.
Ali ovdje treba dodati još nešto: stav Rijada oko pokrenutog „naftnog rata“, kojim on svjesno udara upravo na spomenute američke nezavisne naftaše iako se javno prijeti Rusiji tvrdeći kako će uništiti njezine naftne ambicije svojim velikim povećanjem proizvodnje na razinu veću od 11 milijuna barela nafte dnevno (što je povećanje od 2 mijuna barela u odnosu na prethodni saudijsko-ruski sporazum u OPEC+ formatu) i predlaže europskim državama velike popuste, još je uvijek neizvjestan. Pojedini analitičari smatrali su kako Saudijska Arabija time želi potisnuti Rusiju s određenih tržišta što je isto tako vrlo moguće s obzirom da je Rusija velika izvoznica nafte i u EU, i na taj je način primorati na sjedanje za pregovarčki stol i prihvaćanje saudijskih prijedloga. Spominju se i moguće namjere saudijske državne mega-naftne tvrtke „Saudi Aramco“ njihovog udjela u plinovodima, čime bi se navodno prikupilo oko 10 milijardi dolara i što bi omogućilo saudijsku dugu borbu s Rusijom u pokrenutom „naftnom ratu“ (info: Bloomberg).
S druge strane iz Rusije stižu informacije prema kojima tamošnji analitičari smatraju kako je Rusija najpripremljenija od svih glavnih suparnika (Saudijske Arabije i SAD-a) za dugotrajan „naftni rat“ s obzirom na proračunski suficit, goleme zlatne i financijske pričuve koje je sustavno prikupljala još od 2014.g. pripremajući se za „crni globalni scenarij“, s pomoću kojih će moći održavati stabilnost svoga gospodarstva i u vrijeme nadolazeće velike krize. Također podsjećaju i na gotovo neznatni ruski vanjski dug.
U svakom slučaju nastavit ćemo pratiti razvoj stanja oko ovog ključnog globalnog pitanja u kojemu su ulozi najvećih igrača uistinu golemi i zbog čega bi, zapravo, najbezbolnije rješenje po sve bilo postizanje nekakvog kompromisa, koji se sada sam po sebi logički i nameće s obzirom da bi suprotan scenarij značio i goleme posljedice po njih same. Ali s druge strane dosadašnja povijesna iskustva ukazuju kako pokrenute „naftne ratove“ nije bilo moguće riješiti u kratkom vremenu.
Zoran Meter: Razgovor Putin-Trump: slijedi li bitka do uništenja ili nova podjela svijeta?
