Mađarska se nada kako će u rujnu potpisati 15-godišnji ugovor s Gazpromom o isporuci ruskog plina, izjavio je mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó nakon sastanka s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom jučer u Budimpešti.
Za mjesec dana postojeći dugoročni ugovori dviju strana istječu, a 1. listopada isporuke plina Mađarskoj iz ruskog plinovoda Turski tok počinju kroz novu rutu – preko Bugarske i Srbije umjesto kroz Ukrajinu.
Međutim, mnogi analitičari smatraju kako Budimpešta nije odabrala najbolje vrijeme za sklapanje ugovora i da je čekala zadnji čas, a u međuvremenu su, zbog rekordno praznih podzemnih skladišta i smanjenja dobave (kako LNG-a tako i kroz plinovode) cijene plina u Europi neočekivano skočile do neviđenih razmjera te se na burzama već duže vrijeme plinom trguje po cijenama oko 500 dolara. Time je sada proces kupoprodaje plina puno pogodniji za dobavljače nego za kupce.
Međutim Gazprom na dugoročne ugovore svejedno daje povoljnije cijene nego su to cijene vezane uz kratkoročne ugovore, a da i ne govorimo o cijenama na spot tržištu koje se formiraju na dnevnoj bazi i po načelu plati i uzmi.
Upravo na to računa i mađarski ministar diplomacije kada kaže kako očekuje „prihvatljive uvjete“ s ruske strane „kako bismo osigurali energetsku sigurnost zemlje”. On se već u idući ponedjeljak namjerava sastati s izvršnim predsjednikom Gazproma Aleksejem Millerom s ciljem razgovora o cijeni i fleksibilnosti novog ugovora. Budimpešta, naime, želi zaključiti 15-godišnji ugovor za isporuke 6,2 milijarde metara kubičnih plina godišnje, s tim da bi se svakih 5 godina ugovor mogao revidirati ili čak napustiti (očito zbog nepredvidljivosti tržišta).
Gazprom pak predviđa kako će prosječna cijena za portfelj dugoročnih ugovora za plin koji tvrtka isporučuje europskim zemljama 2021. godine biti 269,6 dolara.
Mađarska od početka ove godine može priliku primati ukapljeni plin s hrvatskog LNG terminala u Omišlju, na otoku Krku. Naime u jesen prošle godine mađarska državna grupacija MVM potpisala je ugovor o opskrbi ukapljenim plinom sa hell-om, kroz terminal LNG Hrvatska. Međutim, taj plin rijetko je stizao do Mađarske, gdje je navodno vrlo malo onih koji su ga spremni kupiti. Mađarska vlada zatražila je od državne grupe MVM da s hrvatskom stranom zaključi ugovor za milijardu kubika godišnje. Međutim, usprkos tome gotovo tri četvrtine kupljenog LNG-a i dalje će ostati u Hrvatskoj u zamjenu za ruski plin.
Sve su to velike plinske „igre“ u kojima ozbiljne države najprije vode računa o svojoj dugoročnoj energetskoj sigurnosti, a tek se onda bave zajedničkim politikama, najčešće vezanim uz geopolitičke interese glavnih moćnika koji se, opet najčešće – ne slažu sa stvarnim interesima manjih i slabijih država, u ovom slučaju energetskim.
Komentari
