“Ono što ova kriza pokazuje”, nedavno je rekao iskusni politički komentator Alain Duhamel za BBC, “jest da postoje dvije Francuske. One žive u potpuno odvojenim mentalnim svjetovima i nemoguće im je čak i komunicirati”.
Dok Francusku zahvaćaju sve ozbiljniji nemiri, ljutnja i međusobno nerazumijevanje zbog reforme starosne dobi za odlazak u mirovinu koju je predložio predsjednik Emmanuel Macron, dvije frakcije francuskog društva postale opasno polarizirane. Vlada kaže da je pomicanje starosne granice za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine ključno kako bi se očuvao vrlo cijenjeni francuski sustav koji je temeljen na jedinstvenom fondu u koji radnici uplaćuju, a umirovljenici izvlače iz njega. Budući da ljudi žive dulje, jedina alternativa bila bi smanjiti same mirovine ili povećati izdatke za one koji rade. Obje te opcije bile bi još nepopularnije. Štoviše, kaže predsjednik, Francuska se samo usklađuje sa svim drugim europskim demokracijama od kojih većina ima dob za mirovinu čak i višu od predloženih 64 godine. No, čini se da francuska javnost ne želi to prihvatiti te i dalje odbija reformu (prema anketama njih više od 70%).
Mnogi prosvjednici pozivaju ne samo na ukidanje reforme, već zapravo na snižavanje dobi za odlazak u mirovinu kako je bilo prije 2010., kada je granica iznosila samo 60 godina. S druge strane, glasovi s desnice govore da je Macronov plan već toliko prožet ustupcima i izuzećima da su uštede koje će ostvariti sada praktički besmislene. Ljevica tvrdi da mirovinski sustav nije pred toliko krizom kao što Macron to prikazuje.
Funkcionira li francuska demokracija?
Vjera u konvencionalnu politiku i parlamentarni sustav zapravo je na dnu. Kako drugačije objasniti slom golista i socijalista, koji su vodili Francusku pola stoljeća te uspon krajnje desnice i krajnje ljevice? Predsjednik Macron poticao je kraj starog poretka koji je iskorištavao da se predstavi kao usamljeni umjereni političar, birajući razumne dijelove iz programa ljevice i desnice.
Ipak, francuska javnost nikada nije voljela Macrona unatoč tome što je izabran dva puta. Alternativa, Marine Le Pen, većini je bila neprihvatljiva. Eliminirajući umjerenu opoziciju, Macron je učinio opoziciju ekstremnom i opetovano se trudi tako je prikazati. Na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima nije uspio osigurati većinu. Upravo to što nema većinu je učinilo neizbježnim korištenje ustavne “više sile” prošlog četvrtka poznate kao 49:3 kako bi se zakon o mirovini progurao.
Ljevica je podnijela doslovno tisuće amandmana na mirovinski zakon, onemogućivši njegovo konvencionalno usvajanje. Jedan ljevičarski zastupnik pozirao je ispred skupštine s nogom na lopti na kojoj je bila oslikana glava ministra rada. Bojeći se nasilja gomile, vodeća pro-Macronova zastupnica pozvala je u petak na policijsku zaštitu svojih kolega.
S prizorima pljačke i urbanog nasilja, brdima trulog smeća na ulicama Pariza i drugih francuskih gradova i obećanjima o novim štrajkovima koji će uslijediti, kriza u Francuskoj se produbljuje. Nakon predsjednikovog pozivanja na proceduru 49:3, oporbene stranke podnijele su dva zahtjeva za nepovjerenje vladi o kojima će se raspravljati ovaj tjedan. U teoriji, ako jedan od njih prođe, to bi dovelo do pada vlade i mogućih prijevremenih izbora. U praksi, čak ni takozvani “transstranački” prijedlog koji je podnijela centristička skupina u parlamentu – navodno skloniji stvaranju konsenzusa između međusobno neprijateljski raspoložene krajnje ljevice i krajnje desnice – vjerojatno neće dobiti većinu ako se uopće uspostavi.
Ako prijedlozi o rušenju vlade ne uspiju, oporba se protiv reforme može nastaviti boriti drugim sredstvima: primjerice žalbom Ustavnom vijeću koje odlučuje o ustavnosti novih zakona ili pokušajem organiziranja referenduma. Vlada se nada da će većina ljudi potišteno prihvatiti ono što zovu neizbježnim. Vrlo je vjerojatno da će na kraju morati biti podnesena žrtva javnosti: najvjerojatnije u obliku ostavke premijerke Elisabeth Borne.
U međuvremenu, dok se razbijaju prozori, smeće gomila na ulicama, a benzinske crpke se blokiraju, na ulicama francuskih gradova sve je više natpisa: “Krivite 49:3. krivite Macrona!”.
