Medij: Kako ruska invazija na Ukrajinu utječe na Arktik i svijet i koja je perspektiva regije

Utjecajni američki medij The Hill objavio je zanimljiv tekst o budućnosti Arktika i suradnje unutar formata Arktičko vijeće u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu. Autor je dr. sc. Lawson W. Brigham, suradnik na Polarnom institutu Wilson centra i istraživač na Sveučilištu Alaska Fairbanks, časnik Obalne straže SAD-a, koji je i sam dugo sudjelovao u radu Arktičkog vijeća.

Autor smatra kako s dvije arktičke države koje upravo čekaju članstvo u NATO savezu i nedavnom objavom američke strategije za Arktik i tekućim arktičkim vojnim vježbama, postoji povećana pozornost na regiju. Smatra kako nakon osam mjeseci od ruske invazije na Ukrajinu postoje jasne i potencijalne dugoročne posljedice za Arktik.

S obzirom na ovaj rat koji preoblikuje Europu i svijet, sagledavanje trenutačnog stanja na vrhu svijeta ključno je za razumijevanje budućnosti arktičke regije.

Autor navodi kako se uvid u budućnost Arktika može steći proučavanjem skupa 10 značajnih posljedica ili utjecaja od invazije: 

1. Promjena geopolitičkog rasporeda: Nedvosmislena, temeljna posljedica je novi geopolitički raspored arktičkih država. Kada Finska i Švedska budu primljene kao članice, sedam od osam arktičkih država bit će usklađene s NATO-om. Rusija će sjediti za bilo kojim budućim “arktičkim državnim stolom” sa sedam članica NATO-a. … Novi raspored i stalna neprijateljstva čine suradnju s Rusijom na području vojne sigurnosti Arktika teškom, ako ne i nezamislivom. 
2. Sumnja u budućnost Arktičkog vijeća:  Deklaracija iz Ottawe kojom se uspostavlja Arktičko vijeće, koju je 1996. potpisalo osam arktičkih država, praćena je četvrt stoljeća općenito bliske suradnje među državama na pitanjima održivog razvoja i zaštite okoliša; posebno, pitanja vojne sigurnosti nikada nisu bila dio dijaloga Vijeća. Ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu, vijeće je pauziralo svoj rad prema sporazumu sedam arktičkih država (bez Rusije). Ova je odluka donesena dok Rusija  predsjedava Arktičkim vijećem (2021.-2023.). Kada će i u kojem obliku vijeće nastaviti s radom, nije jasno. Je li ovo uistinu privremeni prekid ili će sedam arktičkih država početi redovito surađivati ​​bez Rusije? Vrlo vjerojatna budućnost je ona u kojoj Arktičko vijeće ne može nastaviti svoje prijašnje djelovanje kao kooperativni međuvladin forum. 
3. Prekinuti gospodarski razvoj: Razvoj prirodnih resursa na Arktiku – posebno projekti na ruskom Arktiku – je preokrenut. Globalna tržišta i cijene sirovina energijei  tvrdih minerala  bile su pod utjecajem ruske invazije. Ekonomske sankcije Rusiji i  egzodus stranih ulagača  s ruskog Arktika opteretili su nacionalno gospodarstvo i usporavaju novi razvoj arktičkog ukapljenog prirodnog plina (LNG). Ovi izazovi naveli su Rusiju da dodatno ojača svoja gospodarska i strateška savezništva s Kinom i drugim državama. 
4. Pojačani fokus na vojnu sigurnost: rusko vojno jačanje na Arktiku prije invazije — i tijekom same invazije —  obnoviloj e napore NATO-a i pojedinačnih arktičkih država da poboljšaju svoje arktičke vojne sposobnosti. Pojačane operacije praćenja i nadzora, češće zajedničke vojne vježbe i povećanje pomorskog i zračnog raspoređivanja na Arktiku elementi su nove sigurnosne budućnosti za regiju.
5. Obustavljena arktička znanstvena suradnja: Napredak znanosti  bio je zaštitni znak arktičke suradnje, ali taj je put sada uvelike ograničen. Ruski državni znanstvenici i sveučilišni istraživači zaustavljeni su iz gotovo svake znanstvene suradnje na Arktiku sa Zapadom. Međutim, ostaje jedan praktični izazov: Rusija se zemljopisno proteže na gotovo pola arktičkog prostora i pristup promatranjima za razumijevanje prirodnog sustava Arktika ključan je za dobivanje cirkumpolarne perspektive duboke klimatske promjene.  
6. Poremećeni glasovi domorodačkog naroda: domorodački narodi Arktika bili su vidljiva i učinkovita prisutnost kao stalni sudionici Arktičkog vijeća. Njihov kolektivni glas i napredak domorodačkog znanja prigušeni su prekidom rada vijeća. Međutim, postoje nove mogućnosti. Na primjer, Inuitsko cirkumpolarno vijeće nedavno je aktivno kao promatrač u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO) i moguće je proširenje angažmana u Ujedinjenim narodima.  
7. Povećanje odgovornosti za međunarodne organizacije: Bez Arktičkog vijeća kao utjecajnog foruma, veći će teret biti stavljen na odabrane međunarodne organizacije da se proaktivno bave pitanjima sigurnosti na Arktiku, zaštite okoliša, potrebne infrastrukture, klimatskih promjena i znanstvenog istraživanja. To su tijela u kojima se redovito sastaju nacionalne delegacije i tehnički stručnjaci, uključujući one iz Rusije (kao što su IMO, Međunarodna hidrografska organizacija i Svjetska meteorološka organizacija). Svaki mora uključiti više arktičkih rasprava među mnogim složenim globalnim pitanjima.
8. Promijenjene pomorske operacije i brodarstvo: Očekivanja od globalnog brodarstva preko Arktičkog oceana — u biti novih međunarodnih trgovačkih ruta — uvelike su smanjena, posebno duž ruskog pomorskog Arktika koji je postao strože kontroliran. Međunarodna ulaganja u bilo koje transarktičke sustave usmjeravanja usmjerena na korištenje ruske Sjeverne morske rute (puta) – NSR sada više nisu vjerojatna. Pomorski promet s ruskog Arktika  izmijenjen je  jer većina LNG brodova i naftnih tankera sada ide istočno duž NSR-a u Pacifik prema Kini i Indiji umjesto da plove prema europskim lukama. 
9. Nastavak nemilosrdnog zagrijavanja: Klimatske promjene na Arktiku i dalje se odvijaju velikom brzinom, što je jedino što je  sigurno  u ovom pregledu. Arktik je mjesto koje se najbrže zagrijava na Zemlji, pokazuju nedavna istraživanja. Međunarodne klimatske rasprave više nemaju koristi od utvrđenog fokusa Arktičkog vijeća na klimatska pitanja. Osim toga, na Arktiku je osvijetljen zapanjujući paradoks s  kontinuiranim razvojem ugljikovodika  u ruskom Arktiku i  prekinutim vezama s europskim opskrbama energijom. Ruska izgradnja i korištenje energetskih resursa kao gospodarskog oružja događa se u eri globalnog prijelaza na ekonomiju s neto nultom ugljikom sa svojim širokim ekonomskim, društvenim i ekološkim učincima. Rat je promijenio računicu odgovora na klimatske promjene i Arktik kao ograničeni izvor dugoročnih ugljikovodika. 
10. Zabrinutost za stabilnost upravljanja Arktikom: pravni okvir za Arktičke oceane ostaje Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora  (UNCLOS); međutim, jedna od arktičkih država (Sjedinjene Države) ostaje izvan ugovora, a provedba nekoliko članaka relevantnih za Arktički ocean ostaje vrlo kontroverzna. Nedavni arktički ugovori o traganju i spašavanju, zagađenju naftom i znanstvenoj suradnji među arktičkim državama ne mogu se lako provesti bez bliske suradnje s Rusijom. Međunarodni sporazum o sprječavanju nereguliranog ribolova na otvorenom moru središnjeg Arktičkog oceana (koji su 2021. potpisali Japan, Kina, Južna Koreja i Europska unija) imat će izazove u pokretanju sveobuhvatnog istraživanja bez izravnog uključivanja Rusije. Sve novopredložene strukture upravljanja u Arktičkom oceanu su u zastoju bez mogućnosti osiguravanja holističkih pristupa za cijeli bazen.

Na Arktiku vladaju složenost i neizvjesnost. Ruska invazija na Ukrajinu i prijetnje njezinim arktičkim susjedima onemogućuju blisku suradnju, kaže autor teksta, pri čemu je itekako svjestan važnosti uloge Rusije ali i njenog okretanja Kini i Istoku općenito.

Dok su Arktik i Antarktik i dalje najmirnija mjesta na Zemlji, svjedoci smo preokreta suradnje i povjerenja u svjetskom vrhu. Izazov je pronaći realne i učinkovite strategije angažmana za suočavanje s Rusijom kao arktičkom državom, zaključuje svoj tekst dr. sc. Lawson Brigham.