Medij: Nafta i plin nikada neće postati stvar prošlosti

Trenutačni napori da se prevladaju fosilna goriva su krajnje neadekvatni, štoviše, geopolitika nafte i plina je vrlo aktivna i „opasna kao i uvijek“, navodi se u članku američkog medija Foreign Affair, autora Jasona Bordoff i Meghan L. O’Sullivan.

Navodi se primjer Europe koja se, kako se kaže, suočava s potpunom energetskom krizom koja uključuje nevjerojatne cijene električne energije i primorava gašenje tvrtki diljem kontinenta, a energetske tvrtke proglašavaju bankrot. Pri tom „ruski predsjednik Vladimir Putin kapitalizira borbu susjednih zemalja i iskorištava zalihe prirodnog plina svoje zemlje“.

U tekstu se dalje navodi kako je  u rujnu kineski potpredsjednik Han Zheng dao upute državnim energetskim tvrtkama da osiguraju opskrbu tijekom zimskog razdoblja pod svaku cijenu zbog nestanka struje, a da zbog visokih cijena nafte „SAD i druge zemlje ovisne o energiji mole glavne proizvođače, uključujući Saudijsku Arabiju, da povećaju proizvodnju, što daje Rijadu veći utjecaj u novim zategnutim odnosima i ukazuje na postojanje ograničenja za energetsku “neovisnost” Washingtona“.

Autori teksta navode da će čista energija promijeniti strateški važne smjerove vanjske politike, iako ne nužno na način na koji mnogi njezini pobornici očekuju. Proces će u najboljem slučaju biti neuredan i to nikako neće pridonijeti međunarodnoj pristojnosti i suradnji – štoviše.

Tako se navodi kako konvencionalne prosudbe o tome tko će pobijediti, a tko izgubiti često nisu istinite. Takozvane naftne države, na primjer, najprije će guštati, a onda gladovati, jer će se ovisnost o glavnim dobavljačima fosilnih goriva kao što su Rusija i Saudijska Arabija vjerojatno povećati prije nego što padne. A najsiromašnijim zemljama svijeta trebat će ogromne količine energije – daleko više nego u prošlosti, iako se suočavaju i s najgorim posljedicama globalnog zatopljenja.

Odmak od nafte i plina jednako će dramatično promijeniti svijet. Ali prečesto se neki važni detalji zanemaruju u raspravama o budućnosti čiste energije. Prvo, čak i postizanje nulte emisije stakleničkih plinova vjerojatno neće značiti kraj ere fosilnih goriva…. Značajno izvješće koje je 2021. objavila Međunarodna energetska agencija (IEA) predviđa da ako svijet dosegne čistu nulu do 2050. – korištenje prirodnog plina i nafte neće biti prošlost, već će se prepoloviti. Nedavno je tim istraživača sa Sveučilišta Princeton otkrio da će u SAD-u do 2050. potrošnja nafte i plina iznositi između četvrtine i polovice današnjih vrijednosti.




Osim toga, prelazak na čistu energiju povećat će utjecaj nekih izvoznika nafte i plina koncentriranjem globalne proizvodnje u rukama manjeg broja igrača. U konačnici će potražnja za naftom značajno pasti, ali će njegova razina ostati značajna još dugi niz godina. S padom potražnje (a s njim, najvjerojatnije i cijene nafte), mnoge tvrtke s visokim troškovima proizvodnje, na primjer, u Kanadi i arktičkoj zoni Rusije, mogu se istisnuti s tržišta. Proizvođači nafte kao što su zaljevske države – njihova jeftina niskougljična nafta i manja ovisnost o financijskim institucijama koje sada odbacuju naftu, sprječavaju ih da se suoče s posebnim pritiskom da ograniče proizvodnju – mogu ojačati svoju poziciju na tržištu.

„Još intenzivnija dinamika očitovat će se na tržištima prirodnog plina. Uslijed pada globalne potrošnje, tržišni udjeli malog broja igrača koji ga mogu proizvoditi bez značajnih troškova i štete po okoliš će rasti, posebno ako one zemlje koje poduzimaju odlučne mjere u borbi protiv klimatskih promjena odluče ograničiti vlastitu proizvodnju. Za Europu će to značiti povećanu ovisnost o ruskom plinu, posebice s pojavom baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2. Današnji pozivi europskih zakonodavaca Rusiji da poveća proizvodnju plina kako bi se izbjegla energetska kriza u nadolazećoj zimi podsjećaju da će se važnost Moskve u smislu europske energetske sigurnosti povećavati, a tek onda opadati“, kako se bude smanjivala ovisnost Europe o plinu.





Prelazak na globalnu ekonomiju bez ugljika zahtijevat će neviđenu razinu globalne suradnje, ali će također dovesti do sukoba u kojima će neizbježno biti pobjednika i gubitnika. Neke velike sile, poput Kine i Sjedinjenih Država, u dobrom su položaju da imaju koristi od tranzicije. Za druge, poput Rusije, vjerojatnije je da će se naći u manje povoljnom položaju. Ta će neslaganja nedvojbeno utjecati na odnos velikih sila.

Između Pekinga i Washingtona sada su napetiji odnosi više nego ikad u proteklim godinama. Do sada je njihova suradnja na klimatskim promjenama bila minimalna, usprkos neočekivanom sporazumu o suradnji koji su postigli na COP26 u Glasgowu. Ako nedavni događaji – nemogućnost kineskog predsjednika Xi Jinpinga da osobno bude prisutan na sastanku u Glasgowu, kineska suptilna revizija svojih klimatskih ciljeva i ublažavanje politike iskopavanja ugljena usred nedavne nestašice plina – ukazuju na određeni trend, Kina i Sjedinjene Države sve će više biti u sukobu oko pitanja povezanih s globalnim zagrijavanjem.

Originalan tekst, objavljen 5. prosinca, možete pogledati na Green Upheaval

Jason Bordoff  je američki stručnjak za energetsku politiku i bivši savjetnik Bijele kuće tijekom Obamine predsjedništva i profesor na Školi za međunarodne i javne poslove Sveučilišta Columbia.




Megan Sullivan  je zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost za Irak i Afganistan i profesorica na Harvard School of Government. Kennedyja.

 

Komentari

komentar

You may also like