Medij: Navala na ugljen! Energetska kriza pokreće globalnu potragu za gorivom koje zagađuje okoliš

Uspavana tanzanijska luka Mtwara do kraja prošle godine uglavnom je trgovala indijskim oraščićima. Sada vrvi brodovima koji krcaju ugljen, dok ruska invazija na Ukrajinu pokreće svjetsku utrku za gorivom koje zagađuje okoliš. Tanzanija tradicionalno izvozi termo ugljen samo u susjedne zemlje istočne Afrike; slanje dalje nije dolazilo u obzir jer je zahtijevalo transport materijala više od 600 km od rudnika na jugozapadu do Mtware, najbliže luke Indijskog oceana. Razorna energetska kriza u Europi sve je to promijenila

Cijene termo ugljena, koji se koristi za proizvodnju električne energije, skočile su na rekordne razine kao rezultat rata, što je dovelo do toga da su mnoge europske zemlje izgubile pristup vitalnim zalihama prirodnog plina i ugljena od svog najvećeg dobavljača Rusije, piše Reuters.

Kupci u Europi i šire sada se natječu tko će platiti najviše dolara za ugljen iz često udaljenih rudnika u mjestima kao što su Tanzanija, Bocvana, pa čak i potencijalno Madagaskar. Ponovno rastuća potražnja za ugljenom, koju pokreću vlade koje se pokušavaju odviknuti od ruske energije, a da pritom zadrže cijenu električne energije, sukobljava se s klimatskim planovima za odmak od fosilnog goriva koje najviše zagađuje okoliš.

“Europski igrači, nakon ruskog rata, idu na bilo koje mjesto gdje ima ugljena”, rekao je Rizwan Ahmed, direktor rudara ugljena Bluesky Minings u Dar es Salaamu. “Nude vrlo dobre cijene.” Trgovac robom Cargill zabilježio je značajan porast isporuka ugljena u Europu posljednjih mjeseci, rekao je Jan Dieleman, predsjednik Cargillovog odjela za oceanski prijevoz.  Isporučena količina ugljena u razdoblju od lipnja do kolovoza iznosi 9 milijuna tona u usporedbi sa 7 milijuna godišnje ranije. “Europa se natječe s drugim kupcima; alternativa je skuplja, a to je plin”, rekao je Dieleman. “Europa bi trebala moći nabavljati ugljen i vidjet ćemo vrlo snažne tokove u Europu iz Kolumbije, Južne Afrike i još dalje.” Iako bi prozor prilike mogao biti kratak ako se geopolitički vjetrovi pomaknu, neke zemlje s resursima ugljena smatraju da je trenutna situacija predobra prilika da bi se propustila.

Fizički termo ugljen u australskoj luci Newcastle – globalna referentna vrijednost – trgovao se 16. rujna po cijeni od 429 dolara po toni, malo ispod rekordne vrijednosti od 483,50 dolara u ožujku i više od oko 176 dolara po toni u ovo doba prošle godine. Trinaest brodova utovarenih ugljenom isplovilo je iz luke Mtwara od studenog prošle godine, prema lučkom dužnosniku. Od kraja lipnja, 57 narudžbi tereta – zahtjeva za raspoloživa plovila – za otpremu tanzanijskog ugljena viđeno je na spot tržištu tereta u usporedbi sa samo dvije u istom razdoblju prošle godine, prema analizi pomorske i robne podatkovne platforme Shipfix. Analiza brodskog posrednika Braemar pokazuje da je globalni pomorski uvoz termo ugljena dosegao je 97,8 milijuna tona u srpnju, najvišu razinu zabilježenu i više od 9% u odnosu na prošlu godinu. Obujam je pao na 89 milijuna tona u kolovozu, uglavnom zbog prekida izvoza od strane glavnog proizvođača Australije.

Posljednjai korak za ugljen?





Tanzanija očekuje da će se izvoz ugljena ove godine udvostručiti na oko 696 773 tona, kazala je Reutersu državna Komisija za rudarstvo, dok se očekuje povećanje proizvodnje za 50% na oko 1 364 707 tona. Ciljajući na znatne porezne prihode od ovog skoka izvoza, vlada razmatra izgradnju željeznice koja bi povezala regiju Ruvuma koja proizvodi ugljen s Mtwarom, rekao je Yahya Semamba, vršitelj dužnosti izvršnog tajnika Povjerenstva za rudarstvo, vladinog tijela.

Kompanija Ruvuma Coal sa sjedištem u Tanzaniji već je izvezla najmanje 400 000 tona ugljena preko trgovca u zemlje uključujući Nizozemsku, Francusku i Indiju od studenog, prema podacima o trgovini koje je pregledao Reuters. Ruvuma Coal odbio je komentirati ovu priču.

Rudari ugljena uživaju u neviđenim profitnim maržama u onome što neki vide kao posljednji korak za industriju koja se suočava s intenzivnim pritiskom da smanji proizvodnju; uz cijenu ugljena od 75 dolara po toni krajem 2020., rudnik ugljena mogao bi zaraditi novčanu maržu od 15 dolara po toni, rekao je Rob West, analitičar u konzultantskoj tvrtki Thunder Said Energy. No kako su cijene dosegle 400 dolara po toni, gotovinska marža porasla je na 235 dolara po toni. Doista, trgovci u Europi spremni su platiti dvostruko veću cijenu od cijene koju navode azijski kupci, prema nekim direktorima rudnika, poput Ahmeda iz Blueskyja, koji je rekao da njegova tvrtka trenutno ne izvozi preko Mtware, ali planira to učiniti zato što je primila zahtjeve kupaca u Njemačkoj, Poljskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.





Slično tome, u Bocvani koja nema izlaza na more, prodaja ugljena na pomorskom tržištu nekada je bila nezamisliva, a većina izvoza išla je u susjednu Južnoafričku Republiku, Namibiju i Zimbabve. “Ranije bi nas logistika ubila. Međutim, po sadašnjim cijenama, možemo ovo učiniti uspješnim”, rekao je Morné du Plessis, izvršni direktor tvrtke Minergy sa sjedištem u Bocvani. Minergy je izvezao dvije pošiljke od oko 30 000 tona svaku iz luke Walvis Bay u Namibiji i poslao dva vlaka ugljena za izvoz iz luke Maputo u Mozambiku.

Otočna država Madagaskar, najveći svjetski izvoznik vanilije, mogla bi postati još jedan novajlija na globalnoj sceni ugljena. “Trenutne cijene ugodno podupiru poslovni argument za rudare ugljena na Madagaskaru da počnu izvoziti ugljen po prvi put u povijesti zemlje”, rekao je Prince Nyati, izvršni direktor jedne od kompanija koje razvijaju projekt ugljena u zemlji. Međutim, novi sudionici morat će se pripremiti na povlačenje ili čak prekid proizvodnje ako tržišni uvjeti postanu nepovoljni, dodao je Nyati.

‘Ugljen je prigljen’

Velika potražnja i ograničene zalihe ugljena promijenile su trgovačke rute, podigavši ​​globalne dnevne količine transportiranih tona fosilnog goriva na rekordne visine u srpnju, prema istraživanju Braemara, koje se odnosi na mjerenje aktivnosti brodova u smislu upotrebe flote i dužine putovanja.

Uvoz termo ugljena u Europsku uniju iz Australije, Južne Afrike i Indonezije – koji su tradicionalno opskrbljivali azijska tržišta – porastao je više od 11 puta u četiri mjeseca nakon što je Rusija napala Ukrajinu, pokazuju podaci indijske konzultantske tvrtke Coalmint.

Invazija je natjerala zemlje EU-a da se prestanu oslanjati na plin iz Rusije, što je smanjilo njezine ogromne opskrbe regiji. Zabrana uvoza ruskog ugljena od strane Unije dodatno je povećala pritisak na proizvođače električne energije da pronađu alternativne izvore goriva. Rusija obično osigurava oko 70% termo ugljena u Europskoj uniji, prema think-tanku Bruegel sa sjedištem u Bruxellesu, dok obično opskrbljuje 40% prirodnog plina u bloku. Europske su zemlje privremeno ostavile po strani ekološke ciljeve dok žele napraviti zalihe goriva i ponovno otvoriti zatvorene elektrane na ugljen kako bi se pripremile za ono što bi moglo biti teška zima.

“Snažni poticaji pogurali su proizvodnju ugljena i lignita za 25% iznad razine od prije godinu dana, unatoč čitavom nizu zatvaranja tvornica u posljednje tri godine”, rekli su analitičari europske podružnice Bank of America. Trenutačno povećanje izgaranja termo ugljena moglo bi dovesti zemlje u sukob s ambicioznim ciljevima smanjenja emisija CO2; u EU, spaljivanje više ugljena povećat će emisije CO2 za 1,3% godišnje ako se opskrba ruskim plinom potpuno zaustavi, prema energetskom think-tanku Ember. Vlade u Europi tvrde da je ovo privremena promjena, iako bi to moglo ovisiti o tome koliko dugo će energetska kriza potrajati. Njemačka odgađa planirana gašenja nekih elektrana na ugljen kako bi osigurala sigurnost opskrbe električnom energijom.

Minergy, bocvanska tvrtka za rudarenje ugljena, vidi da će tržište ugljena ostati snažno barem do sredine 2023., ako ne i dulje. Nadaju se udvostručiti svoje proizvodne kapacitete. “Negativni narativ oko ugljena je napušten, a ugljen je prigrljen kao izvor energije u energetskim krizama koje su proizašle iz rata”, objavila je tvrtka.

Komentari

komentar

You may also like