Jučer se američki predsjednik Joe Biden tijekom posjeta američkim vojnicima u bazi u Poljskoj i u razgovoru s poljskim kolegom Dudom njima obraćao zvučnim riječima, o važnoj ulozi američkih vojnika u borbi protiv Rusije u Ukrajini i zaštiti istočnih članica NATO saveza, kao i o važnoj ulozi Poljske i EU koje su na sebe preuzele veliki teret u pravednoj borbi za demokraciju i zapadne vrijednosti, a protiv totalitarne Rusije i Putina, kojeg je ponovo nazvao ratnim zločincem.
Ne znamo koliko su američki vojnici stvarno motivirani za rat s Rusima (oni ipak nisu Afganistanci ili Iračani), ali znamo da je ruski državni vrh prilično odlučan u ostvarenju svojih vojnih ciljeva u Ukrajini. O onim političkim teško je govoriti, jer je Kremlj po tom pitanju formalno fokusiran samo na tzv. denacifikaciju ukrajinskog društva. Ali pri tom ipak ostavljamo živom mogućnost da su krajnji politički ciljevi Moskve puno širi od spomenute „kovanice“. Štoviše, ostavljamo prostora i za moguća iznenađenja što se tiče krajnjih političkih ciljeva Moskve, ali to je već područje za širu analizu.
Sada bismo se ipak osvrnuli na europsko preuzimanje glavnine tereta u pomoći Ukrajini i u borbi protiv Rusije, za što ćemo se poslužiti današnjim tekstom američkog Bloomberga.
Njemačka industrijska baza, koja je tek izašla iz pandemije i neviđenih izazova u lancu opskrbe, dobiva još jedan udarac s ruskim ratom protiv Ukrajine koji pogađa njezine moćne proizvođače automobila, kemikalija i preciznih strojeva, navodi američki medij.
Dok sukob gura troškove energije na nove visine i val inflacije raste, brojne tvrtke uključujući BMW AG , BASF SE i ThyssenKrupp AG upozorile su da će njihova zarada pasti, dok su druge odbile čak i ponuditi predviđanja. Ekonomisti su smanjili prognoze rasta.
Njemačko gospodarstvo, najveće u EU i temelj eurozone, u šoku je zbog sankcija Ruskoj Federaciji i kaosa u Ukrajini, navodi Bloomberg. Obje ove zemlje imale su važnu ulogu u njemačkoj industriji i sada su odsječene od europskog gospodarstva, koje se također suočava s krizom opskrbe i padom povjerenja.
Njemačka industrija je pogođena: najveći njemački industrijski centri pate, pokazalo je istraživanje koje je provela agencija nad 3700 čelnika tvrtki. Oko 78% njih reklo je da su sankcije protiv Rusije naštetile njihovom poslovanju, a više od polovice se žalilo na rastuće cijene ili poremećaje u lancu opskrbe.
Političke rasprave u EU o smanjenju ovisnosti o ruskom plinu i nafti dovele su do novog kruga povećanja troškova energije.
Industrija, mali poduzetnici i stanovništvo Njemačke još se nisu oporavili od pandemije i od četverostrukog povećanja cijene plina, računa za struju prošle godine. No, novi, neviđeni problemi u lancu opskrbe uzeli su danak njemačkom gospodarstvu.
Rastuća cijena energetskih resursa i obustava opskrbe hranom, komponentama iz Ukrajine i Rusije pogodili su stanovništvo, agrobiznis, velike proizvođače automobila, kemijsku industriju i industriju preciznog inženjerstva u Njemačkoj.
Sukob između Ruske Federacije i Zapada diže cijene energenata na nove visine i raste novi val inflacije. Niz tvrtki, uključujući velikog proizvođača premium automobila BMW, petrokemijski koncern BASF i čeličnog diva ThyssenKrupp AG, upozorilo je da će njihova zarada pasti, dok su druge odbile čak i prognozirati.
Cijene plina sutra će biti više nego što su bile jučer, rekao je Patrick Pouyanne, izvršni direktor Total Energiesa.
Ekonomisti su snizili prognoze rasta Njemačke – trpe sve industrije. Vlada u Berlinu, nakon što su to učinili EU i SAD, željela bi prekinuti sve odnose s Ruskom Federacijom, ali je prepoznala razmjere katastrofe. Sposobnost Berlina da izdrži krizu je ograničena. Njemačka je i dalje zemlja čija industrija najviše ovisi o ruskom plinu i nafti.
“Ako se stanje ne poboljša, to ozbiljno prijeti svjetskom poretku, koji je tijekom proteklih desetljeća donio slobodu i prosperitet mnogim dijelovima svijeta”, rekao je Herbert Diess, glavni izvršni direktor Volkswagen AG, najvećeg proizvođača automobila u EU. Europa će u takvom scenariju najviše patiti, rekao je Diess.
Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck formirao je antikriznu skupinu čelnika vodećih tvrtki u bankarskoj, energetskoj, petrokemijskoj industriji – Deutsche Bank AG, Commerzbank, RWE, BASF, RWE. U tijeku su pregovori s Katarom i UAE za osiguranje opskrbe ukapljenim prirodnim plinom, ali Doha i Rijad sporo obećavaju nove isporuke plina.
Njemačka se suočava sa stagflacijom – visokom inflacijom u kombinaciji s gospodarskim padom, rekao je ministar financija Christian Lindner.
Institut Kiel smanjio je svoju prognozu rasta njemačkog BDP-a za 2022. za gotovo polovicu na 2,1%. Inflacija se ubrzala na 5,8%, što je najviša razina od ponovnog ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke 1990. godine. Kada su cijene pojedinih proizvoda porasle za 15-30%.
“Uz rastuće cijene energije i roba, naš primarni fokus trenutno je preživjeti i sačuvati radna mjesta, a ne ostvariti profit”, rekao je Ralf Stoffels, izvršni direktor BIW Isolierstoffe GmbH, proizvođača silicija u Njemačkoj.
“Naša najveća briga su cijene energije”, rekao je Simon Eichholt, izvršni direktor proizvođača preciznih glodalica Kern Microtechnik GmbH.
Troškovi električne energije tvrtke gotovo su se udvostručili. Eickholt kaže da tvrtka za proizvodnju strojeva svaki tjedan prima nekoliko obavijesti o produženim rokovima isporuke i povećanju cijena od čak 15%.
Cijene su “potpuno lude”, rekao je Steffen Auer, generalni direktor trgovca čelikom Schwarzwald Eisenhandel GmbH & Co KG. Cijena tone lima u tjedan dana gotovo se udvostručila na 2200 eura, a tvrtke gotovo svakodnevno dižu cijene.
“Neki naši kupci ne mogu podnijeti te cijene”, rekao je Auer.
Ovoj vijesti dodali bismo i naš kraći komentar:
Nevjerojatno je s kolikom su lakoćom europske elite prihvatile ulogu zadanu od anglo-američkih stratega za njeno preuzimanje glavnine tereta ukrajinskog rata na svoja leđa, ali još i gore – za preuzimanje uloge ključnog igrača, koji će se na tlu Europe svim snagama baviti sprječavanjem Rusije i njenih vanjskopolitičkih i ekonomskih interesa.
EU je svjesno ušla u ovu opasnu igru, u kojoj se dovela u situaciju da sada čeka „čija će krava prije crknuti“ – njena ili ruska. A o onome što će se dogoditi ako ruska uopće „ne crkne“ (a tako bi vrlo lako moglo biti) – sada se malo tko uopće i usuđuje razmišljati. Jer ipak je sve ovo predodređeno globalnoj geopolitičkoj borbi „protiv mrskog neprijatelja“. Očito je da je pri tom svaka žrtva prihvatljiva, pa i ona koja sve više poprima i samoubilački karakter. Barem za sada.
O sličnoj temi, zanimljive podatke možete pročitati i u našem današnjem komentaru na poveznici ovdje ili ispod teksta.
Z. Meter: Sigurnosni problemi i socijalni nemiri. Može li se EU nositi s prijetećom krizom?
