Brexit je pomogao Borisu Johnsonu da dođe na najvišu dužnost u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njegove tri turbulentne godine kao premijera otkrile su cijenu te odluke. Njegov odlazak UK neće poštedjeti trajne ekonomske i diplomatske štete uzrokovane izlaskom iz Europske unije. Ideja o Brexitu kao sili za preuređenje britanskog društva istekla je Johnsonovim govorom o ostavci u četvrtak, piše Reuters, čiji tekst prenosimo.
Neki od bivših premijerovih učenika osjetili su promjenu političke klime. Rishi Sunak je u utorak, prilikom povlačenja s mjesta kancelara, napisao da “naši ljudi moraju znati da ako je nešto predobro da bi bilo istinito onda nije istina”. To je upečatljiva izjava političara koji je veći dio proteklih šest godina proveo veličajući prilike za UK proizašle od razvoda od svog najvećeg trgovinskog partnera.
Doista, pokret za Brexit temeljio se na govorenju ljudima stvari koje su, čak i u to vrijeme, bile predobre da bi bile istinite. Referendumska kampanja 2016. izbacivala je pojednostavljene slogane o gotovini za Nacionalnu zdravstvenu službu dok je zabrinutost odbacivala kao “strah od projekta”. Nakon glasovanja, zagovornici su se zalagali za najteže moguće odvajanje dok su napadali one za koje su sumnjali da osujećuju (onemogućuju op.a.) njihov plan: ne samo suparničke političare već i državne službenike, diplomate, suce, direktore korporacija, financijere, akademike i novinare. A kako je ‘troškove razvoda’ zbog Brexita postalo teže ignorirati, njegovi pristaše okrivili su druge čimbenike poput pandemije Covida-19 i ruske invazije na Ukrajinu.
Da budemo jasni, Brexit nije razlog zašto je Johnson bio prisiljen odstupiti samo dvije i pol godine nakon upečatljive izborne pobjede. Krivnja leži izravno na bivšem londonskom gradonačelniku i njegovom kaotičnom pristupu vladi. Predsjedavao je uredskim zabavama koje su kršile pravila karantene vezane uz Covid-19 koja je osmislila njegova vlada, te promovirao saveznika za kojeg je znao da se suočio s optužbama za nedolično seksualno ponašanje. Skandali su obezvrijedili ono što je nekoć bio njegov najveći politički adut: popularnost kod birača.
Ipak, Brexit je dodatno pojačao osjećaj nelagode. Trgovinske promjene ostavila su Ujedinjeno Kraljevstvo s višom inflacijom i sporijim gospodarskim rastom od mnogih drugih razvijenih zemalja; Ured za proračunsku odgovornost UK-a očekuje da će izvoz i uvoz UK-a biti dugoročno smanjen za 15%. Vlada donosi zakone za poništenje dijelova svog trgovinskog sporazuma s EU-om samo 18 mjeseci nakon što ga je Johnson potpisao. U međuvremenu, ministri su posegnuli za sve nategnutijim “mogućnostima” Brexita, od vraćanja imperijalnih mjera do pretvaranja Londona u globalno središte za kripto imovinu.
Oni koji se nadaju da će zamijeniti Johnsona sada će se natjecati da se distanciraju od tog nasljeđa. Sunakova ostavka daje naznake o vrijednostima koje će on i njegovi suparnici prigrliti: ozbiljnost, kompetentnost, poštenje. Iako bi se neki istinski zagovornici mogli zalagati za nastavak Johnsonove vizije, teško je vidjeti da se mnogi budući premijeri hvale da su pomogli “ostvariti Brexit”. Umjesto toga, sljedeći čelnik morat će se uhvatiti ukoštac s teškim pitanjima koja je Johnson izbjegavao: kako riješiti zastoj oko Sjeverne Irske, treba li se dodatno odmaknuti od propisa EU-a, treba li smanjiti poreze ili povećati potrošnju. U tom procesu, izborna koalicija koju je Johnson okupio 2019. mogla bi se raspasti.
To ne znači da će buduća britanska vlada nastojati poništiti Brexit. Čak je i oporbena Laburistička stranka isključila ponovni ulazak u EU. Ujedinjeno Kraljevstvo će i dalje morati živjeti s gospodarskim posljedicama svog odlaska, koji je do kraja 2021. smanjio gospodarsku proizvodnju za 5%, a investicije za 14%, naveo je John Springford iz Centra za europske reforme. Vjerojatniji scenarij je da će Brexit postati neugodna životna činjenica kojom se mora upravljati, poput onečišćenja zraka ili ilegalne trgovine drogom.
Kao politička ideja, međutim, Brexit je sada iscrpljen. Johnsonova intervencija na referendumu bila je presudna u zaokretu podrške javnosti iza izlaska iz EU-a. Njegov kaotični mandat premijera diskreditirao je taj pokret kao koherentnu snagu za promjenu Ujedinjenog Kraljevstva. Za Brexit je premijerov odlazak s dužnosti početak kraja.
