Medij: Ruska nemogućnost da dominira morem promijenila je tijek rata

Od ruske invazije na Ukrajinu prije godinu dana, većina borbi odvija se na kopnu. Međutim, postojala je i manje vidljiva, ali ipak ključna, pomorska dimenzija rata u cijelom spektru taktičkih, strateških, gospodarskih i diplomatskih posljedica, piše profesor Basil Germond za The Conversation.

Nakon što su kopnene snage prešle ukrajinsku granicu 24. veljače 2022., ruska mornarica brzo je osigurala kontrolu nad sjeverozapadnim Crnim morem. Time su mogli doprinijeti zračnoj kampanji protiv Ukrajine lansiranjem krstarećih projektila s mora. Ovo je diverzificiralo ruske vektore napada, čime je povećana šansa prodora nadjačavanjem ionako slabih ukrajinskih sustava protuzračne obrane.

Ova operativna kontrola dala je napadačima mogućnost da zaprijete važnom lučkom gradu Odesi desantnim napadom. Mogućnost takvog iskrcavanja, zahtijevala je od ukrajinskih ratnih stratega da odvrate resurse od glavnih frontova na istoku i sjeveru oko Kijeva. Također je omogućio Rusiji da uskrati Ukrajini pristup i iz vlastitih luka, što je rezultiralo de facto pomorskom blokadom Ukrajine.

Ipak, Rusija nije uspjela ovu ranu dominaciju pretvoriti u strateške rezultate otvaranjem nove fronte u Odesi. To se pripisuje podređenosti mornarice ciljevima ruskih kopnenih snaga, čiji je fokus bio negdje drugdje. S druge strane, Ukrajina je bila bez operativne mornarice koja bi se mogla izravno sukobiti s ruskom mornaricom na moru. Njezin je položaj postao još nesigurniji zbog nemogućnosti zapadnih saveznika da interveniraju na moru – zbog zatvaranja turskih tjesnaca i opasnosti od eskalacije u slučaju bilo kakvog izravnog uplitanja NATO brodova. No unatoč svemu tome, Kijev je uspio potkopati rusku pomorsku dominaciju pokazujući inovativnost i inicijativu, piše autor.

Potapanje krstarice Moskve

Ukrajinska prva velika pobjeda bilo je potapanje krstarice Moskva 14. travnja. Osim prestiža potapanja upravo zapovjednog broda Crnomorske flote, to je otkrilo nedostatke ruske protuzračne obrane na njenim brodovima. Potapanje Moskve pokazalo je da ruska mornarica ne može sigurno djelovati u blizini ukrajinske obale, zbog prijetnje od protubrodskih projektila: raketa Neptun koje je razvila Ukrajina (koja se bazira na sovjetskom projektilu Kh-35) i raketa Harpun isporučenih sa Zapada.

Brodovi Crnomorske flote trebali su zaštitu ruskih mornaričkih zračnih snaga, uglavnom stacioniranih na Krimu. To je ograničilo njihov operativni domet na oko 35 kilometara kako bi imali koristi od pune zračne potpore. Još jedan značajan uspjeh bio je kada je Ukrajina ponovno preuzela kontrolu nad Zmijskim otokom, malom, ali strateški važnom ispostavom u Crnom moru (oko 130 km južno od Odese) koju su zauzele ruske snage u prvim danima sukoba. To je također bila i simbolička pobjeda.





Kreativni oportunizam Ukrajine

Stvari su se počele odvijati brže u kolovozu kada je Kijev pokrenuo protunapade, posebno na jugu. Kao dio ovog zamaha, Ukrajina je usvojila strategiju uznemiravanja ruske pomorske imovine. To je uključivalo napad na zračni dio Crnomorske flote u zračnoj bazi Saki na Krimu 9. kolovoza, nakon čega je 20. kolovoza uslijedio napad dronovima na sjedište Crnomorske flote u Sevastopolju. Zatim su 29. listopada korištene pomorska bespilotna plovila za ciljanje ruskih ratnih brodova u Sevastopolju, naglašavajući konstantno stanje nesigurnosti ruske mornarice, koja je stavljena u puni “obrambeni način”.

U praksi, sa svojom površinskom flotom koja se “skriva”, ovo je smanjilo sposobnost Moskve da planira desantni napad na Odesu. Također im je ograničilo sposobnost napada s mora i ograničilo svoj početni geostrateški cilj da kontroliraju cijelu južnu obalu Ukrajine od Krima do Moldavije (odnosno proruskog Pridnjestrovlja). Ono što je važno, također je utjecalo na cjelokupno vođenje rata omogućivši Ukrajini da pomakne svoju protuofenzivu bliže Krimu.

Lanac pomorske opskrbe

Ipak, sa svojom ograničenom mornaricom, Ukrajina nije bila u stanju osigurati kontrolu nad morem. Moskva ostaje u mogućnosti zabraniti civilni promet u ukrajinske luke i iz njih, čineći previše rizičnim za brodarske tvrtke da rade izvan djelokruga pomorskog koridora za izvoz žitarica što je dio dogovora postignut uz posredovanje UN-a i Turske, 22. srpnja. Rusko uskraćivanje sjeverozapadnog Crnog mora bilo je dovoljno da spriječi otpremu žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda. To je dovelo do povećanja cijena hrane, što je naštetilo mnogim afričkim zemljama.





No, nedostatak vlastite kontrole Rusije nad globalnim opskrbnim lancima također je pridonio učinkovitosti sankcija usmjerenih na njezinu vojno-industrijsku bazu. Sve veće brodarske tvrtke osim kineskih obustavile su svoje operacije u i iz Rusije.

Morska snaga i globalno vodstvo

Unatoč izvješćima da je nova ruska ofenziva neizbježna, ne očekuje se da će pomorska moć igrati glavnu ulogu jer je malo vjerojatno da će ruska mornarica razmotriti otvaranje nove fronte oko Odese. Ali što dulje rat traje, veća je vjerojatnost da će u njemu pobijediti koalicija pomorskih država koje mogu kontrolirati globalni pomorski lanac opskrbe. Svjesna toga, Rusija je u svojoj pomorskoj doktrini iz srpnja 2022. naglasila potrebu za konsolidacijom svoje pomorske moći. Ali nije jasno kako to može učiniti, s obzirom na trenutne poteškoće s kojima se suočava ruska pomorsko-industrijska baza. Iako je pomorska dimenzija rata ograničena, ona još uvijek pokazuje da Kijev ima kapacitet iskoristiti prilike stvorene ruskim propustima na moru. U dugotrajnom ratu, kao i u ranijim dugotrajnim sukobima, to bi moglo pomoći Ukrajini.

Komentari

komentar

You may also like