Kaspijske zemlje proširit će suradnju u regiji, najavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nakon pregovora sa svojim kolegama iz kaspijskog “kvinteta”, prenosi ruski medij Izvestia.
Diplomati su se sastali u danas Ašgabatu, glavnom gradu Turkmenistana na šestom Kaspijskom summitu. Već 22 godine pet regionalnih sila nastoji usvojiti konvenciju o statusu Kaspijskog mora. Spor je započeo nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, jer su se Sovjetski Savez (a potom i Rusija) i Iran držali ugovora iz 1921. i 1940. godine. Međutim, prema Azerbajdžanu, Kazahstanu i Turkmenistanu, ovi ugovori se nisu dotakli prava na eksploataciju sirovina iz morskog dna i tvrdili su da su potrebni novi ugovori. Konvencija je prezentirana još 2018., ali još nije ratificirana. Konvencija dodjeljuje jurisdikciju nad 28 km teritorijalnih voda svakoj zemlji, plus dodatnih 19 km teritorija s ekskluzivnim pravom ribolova. Cjelokupno Kaspijsko more je podijeljeno između pet zemalja i niti jedan dio mora se ne smatra međunarodnim teritorijem. No, zemlje nailaze na poteškoće oko ratifikacije konvencije, piše ruski medij.
Prema riječima Farhada Mammadova, direktora Centra za Južni Kavkaz, s obzirom na novu geopolitičku stvarnost za Rusiju, suradnja u kaspijskoj regiji posebno je važna. Moskva zbog zapadnih sankcija nastoji razviti nova područja transporta, uključujući i kroz kaspijsko područje. “Vidimo veliki potencijal za suradnju. Trenutno južni pravac za Rusiju dobiva stratešku važnost. Glavne rute prolaze duž Kaspijskog mora, duž njegove zapadne i istočne obale i direktno preko samog mora”, rekao je. Konvencija će stupiti na snagu nakon što je ratificiraju parlamenti pet potpisnica. Do danas su to učinili svi osim Irana. “Postoje određene poteškoće s Iranom. Mislim da će to pitanje biti pokrenuto na summitu, budući da zemlja ima novog predsjednika i postoji razumijevanje da trebamo intenzivirati suradnju. Nemoguće je to u potpunosti učiniti bez ratifikacije Irana” tvrdi Stanislav Pritčin, istraživač u Centru za postsovjetske studije.
Kaspijska regija je bogata nalazištima nafte i plina. Kazahstan uglavnom izvozi naftu u Europu. Turkmenistan izvozi plin u Kinu, a Azerbejdžan oba resursa u Tursku i Europu. Azerbajdžan je sve bliže Turskoj. Tako su prošle godine opet otvorili mogućnost starog projekta: Kaspijskog plinovoda (TCP), koji bi Turkmenistanu omogućio da smanji ovisnost o Kini, usmjeravajući dio svog izvoza na europska tržišta. Ovo se, dakako, ne sviđa Moskvi.
Kaspijska regija nudi prometno povezivanje za transport robe između Kine i europskih tržišta, ali i olakšava izlazak Rusije na Perzijski zaljev. Naime, ruske luke na sjevernom Kaspijskom moru Astrahan i Lagan odlično su željeznički povezane s Međunarodnim prometnim koridorom sjever-jug (INSTC). Iranske luke Anzali i Amirabad također se mogu povezati s istim koridorom, a one su autocestom povezane s lukama Bandar Abbas u Hormuškom tjesnacu te lukama Bandar-e Jask i Chabahar u Indijskom oceanu. Rusija u Astrahanu drži i Kaspijsku flotilu s oko 70 brodova, sustave obalne obrane i pješaštvo. Rusiji je bitna vojna prisutnost u regiji, posebno nakon intervencije u Gruziji 2008. godine, a od tada je osigurala vojnu prisutnost u Abhaziji, Južnoj Osetiji, Armeniji te, nakon nedavnog sukoba u Nagorno-Karabahu, Azerbajdžanu.
Rusija koristi i Organizaciju ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), u kojoj ima neosporno vodstvo, a sačinjavaju je Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan. Za Rusiju, prava vrijednost CSTO leži u potencijalu organizacije da učinkovito ograniči vanjski utjecaj. Povelja CSTO-a obvezuje članice da se savjetuju među saveznicima o samoj mogućnosti dopuštanja stranim vojnim snagama izvan organizacije da budu stacionirane na njihovim teritorijama. S druge strane, ruska vojna hegemonija na ovom prostoru pojačana je činjenicom da je ona glavni dobavljač naoružanja za ove zemlje, piše španjolski Atalayar.
