Iako međunarodna zajednica i svjetske vođe ovih dana pozivaju na hitan prekid vatre između izraelskih snaga i palestinskog Hamasa, mira još uvijek nema. Štoviše, jučer je izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio kako izraelska vojna kampanja ne bi trebala biti uskoro završena. O tome svjedoči i slijedeća vijest koja stiže iz te zemlje.
Glasnogovornik izraelskih obrambenih snaga (IDF) general Hidai Zilberman izjavio je kako će planovi za moguću kopnenu invaziju na pojas Gaze biti predstavljeni Glavnom stožeru IDF-a na odobrenje tijekom današnjega dana.
Ti će planovi, koje je izradilo Južno zapovjedništvo izraelskih oružanih snaga, biti predani i izraelskom političkom vodstvu.
Izraelsko raketiranje pojasa Gaze traje od ponedjeljka, a posljedica je prethodnih raketnih napada Hamasa na teritorij Izraela, što je opet posljedica izraelskih odluka o deložiranju nekoliko palestinskih obitelji iz istočnog Jeruzalema i nastalog kaosa u sukobima prosvjednika i policije na platou ispred džamije Al-Aqsa i u samoj džamiji, koja je treća po važnosti svetinja za muslimanske vjernike nakon Meke i Medine. Posljednjih dana izraelska vojska rasporedila je i dodatne kopnene snage – specijalne postrojbe, postrojbe pješačke brigade Golani i 7. oklopne brigade – na granicu pojasa Gaze, jedne od dviju enklava koje čine teritorij Palestinske samouprave (uz Zapadnu obalu). To je učinjeno s ciljem osiguranja provedbe i učinkovitosti potencijalne invazije. Međutim, politička odluka o napadu na Gazu još nije donesena. Izraelska vlada poslovično nije sklona ulaziti vojnim postrojbama u pojas Gaze, jedan od najgušće naseljenih prostora na svijetu, gdje je na vrlo malom području u doslovnom smislu nagurano oko 2 milijuna Palestinaca.
Osim toga, danas bi u Izrael trebao stići i posebni izaslanik američkog predsjednika Joe Bidena pa je teško zamisliti da bi on dolazio u tu zemlju pod „kišom“ ispaljenih raketa i zaglušljivom grmljavinom izraelskih tenkova u Gazi. Ali s Izraelom i njihovim samostalnim odlukama po pitanju osiguranja nacionalne sigurnosti nikad se ne zna, a najčešće – to je povijest pokazala – one ne čekaju ničije odobrenje, iz bilo kojeg svjetskog središta moći. U suprotnom, izraelske države već odavno ne bi niti bilo.
Komentari
