Napetost raste: RUSI U SIRIJU DOVELI NAJSUVREMENIJE BOMBARDERE

Sirijske vojne snage su na sjevero-zapadnom djelu regije Latakija granatirane od strane dalekometnog topništva turske vojske, pričemu je poginuo jedan, a ranjena su petorica sirijskih vojnika.

Jučer je glasnogovornik ruskog Ministarstva obrane general Igor Konashenkov priopćio kako su na sirijsko ratište dostavljena 4 suvremena višenamjenska lovca Su-35S. Takva odluka izaziva dodatnu zabrinutost NATO-a, prije svega Turske, koja nakon rušenja ruskog bombardera Su-24 u studenom prošle godine s Rusijom ima vrlo napete odnose.

Dosadašnji sastav ruskih zrakoplova u sirijskom kontingentu i njihova operativna učinkovitost (skupa s najsuvremenijim PRO i PZO sustavom S-400 i raketnim lanserima „Pancir-S1“) ionako je šokirala zapadne vojne zapovjednike i analitičare. Prisjetimo se izjava pojedinih visokih dužnosnika NATO-a i Pentagona na početku ruske vojne kampanje u Siriji: „ruske bombe su više glupe nego pametne“, ili „ruski zrakoplovi su više hrđavi negoli spremni za rat“ (te je izjave prekjučer prenio britanski The Independent).

A o kakvom se zrakoplovu radi najbolje svjedoči podatak, da je danas u svijetu jedini analog ruskom Su-35S (4++ generacije) američki F-22 Raptor (jedini operativni zrakoplov 5. generacije), koji, međutim, u ponekim parametrima čak i zaostaje za Su-35S.

Taj je „teški“ lovac ušao u operativni sastav ruskog zrakoplovstva 2012. godine i planirano je, da zbog svojih najsuvremenijih komponenti zadovolji ambicije ruskih zračnih snaga toga tipa zrakoplova u idućih 30 godina. Vrhunskih je manevarskih sposobnosti, s pomičnim krilima (ovisno o zadaćama koje obavlja), razvija vrlo visoke brzine, a jedini je od svjetskih „teškaša“ (20-40 tona) sposoban smanjiti brzinu na svega 150-200 km/h i pritom se ne srušiti.

Izgrađen je u tvornici „Komsomolske-na-Amure“, a zrakoplovi su ušli u sastav 23. lovačkog zrakoplovnog puka 303. gardijske divizije (pri 11. Armiji Zračnih snaga i PZO Istočnog vojnog okruga). Nakon toga su dislocirani u Astrahan (ruska luka na Kaspijskom jezeru).





Prije nekoliko dana poletjeli su iz tog grada i preko Kaspijskog jezera, Irana i Iraka, ušli u Siriju, u zračnu bazu pokraj grada Latakije smještenog na Sredozemnom moru. To će biti njegovo prvo vatreno krštenje u realnim ratnim uvjetima (u međuvremenu je i „ubačen u vatru“). U tamošnjoj bazi „Hmeymin“ sada je stacionirano 70 ruskih zrakoplova i helikoptera.

Nadmanevarske suvremene lovce trenutačno imaju samo tri države svijeta: SAD, Rusija i Indija koja je od Rusa zakupila neserijski proizvedene Su-30MKI.

O dolasku Su-35S u Siriju danas piše i njemačku Stern, koji taj zrakoplov ocjenjuje najopsanijim svjetskim lovačkim zrakoplovom današnjice. On u sebi nosi karakteristike lovaca 4. generacije i temeljne osobine 5. generacije, pričemu značajno nadvisuje konkurente, uključno i F-22 Raptor, piše njemački medij. Važnu ulogu u tome ima i suvremeni ruski radiolokacijski sustav N035 „Irbis“ i modernizirani motori.





Video: https://www.youtube.com/watch?v=b-VNSJMiNt0

Rusko-turske optužbe pršte na sve strane

Nakon što je glasnogovornik Bijele kuće Josh Earnest u prosincu prošle godine govorio o nedopustivosti i nužnosti zaustavljanja turskog sudjelovanja u švercu ISIL-ove nafte, on je, paradokslano, prije nekoliko dana odbacio izjave izraelskog i grčkog ministra obrane o velikom švercu nafte između Turske i „Islamske države“, navodeći kako toga nema i da ne vidi ekonomski interes Turske u takvim aktivnostima.

Te proturječne izjave, iznesene u razmaku od svega mjesec dana, ukazuju na ono nepobitno: SAD su odlučile otvoreno zaigrati na tursku „kartu“ po pitanju ostvarivanja vlastitih nacionalnih interesa na Bliskoistočnom području, potpuno obezglavljenim nakon ruske vojne intervencije u Siriji.

Poslje subotnjeg oštrog upozorenja Ankare Moskvi zbog navodnog narušavanja turskog zračnog prostora od strane ruskog zrakoplova Su-34, i ruskog isto tako oštrog nijekanja tog incidenta (za kojeg nije podastrt niti jedan relevantni dokaz) i njegovog svođenja na tursku proturusku propagandnu aktivnost i isplaniranu provokativnu namjeru, odmah je reagirao i Pentagon, najavivši (istina, uz pozive na smirivanje stanja), kako SAD i NATO stoje uz Tursku.

A da Turska od Washingtona dobiva „zeleno svjetlo“ za podizanje napetosti u Siriji, svjedoče i video snimci jučer objavljeni od strane ruskog Ministarstva obrane (dobiveni od sirijskog Glavnog stožera), o granatiranju sirijskog pograničnog teritorija i naseljenih mjesta od strane turskog dalekometnog topništva velikoga kalibra.

I sirijske vlasti danas su optužile Tursku za dalekometno granatiranje predgrađa Latakije i izjavile kako se radi o agresiji na Siriju koja može imati katastrofalne posljedice jer će se, ukoliko se nastavi, čitav sirijski narod ujediniti u borbi za svoju zemlju, a što može zapaliti čitavu regiju.

S druge strane, glasnogovornik protuterorističke koalicije pod vodstvom SAD-a Steve Warren, danas je za turske medije izjavio kako ta koalicija ne stoji iza turskog vojnog ulaska na sjever Iraka, da SAD Turskoj nisu dale „zeleno svjetlo“ i da oni podupiru iračku teritorijalnu cjelovitost. Malo utješno u usporedbi s prethodnim izjavama Pentagona i u odnosu na tursku vojnu aktivnost prema Siriji.

Stanje na sirijskoj bojišnici

Jučer ujutro (1. veljače), pješačke postrojbe sirijske vojske napale su položaje „Jabhat al-Nusre“ sjeverno od Aleppa. Nakon toga su dijelovi 4. mehanizirane divizije uz potporu ruskog zrakoplovstva napali teroriste sjeverno i istočno od naselja Bash-Key. U boju vođenom nekoliko sati, vladine su snage oslobodile obližna naselja Duveir az-Zeytun i Tel-Jabin, a u drugoj polovici dana približile su se prigradskom naselju Aleppa Hreytanu. Osim toga, napadaju se i pozicije „Islamske države“ u zoni grada Al-Baba, posljednjeg velikog uporišta te organizacije u regiji Aleppo.

Nakon nedavnog oslobođenja sjevera regije Latakija i osvajanja islamističkog uporišta Salme, bojišnica se opet aktivirala. Naime, turska vojska je preko državne granične crte, samohodnim topništvom velikog kalibra (155-mm CAY T-155 Firtina) granatirala sirijske vojne snage na zapadnom djelu te bojišnice, u zoni Jabal-Atera, s udaljenosti od 3,7 km. Ispaljeno je najmanje 11 projektila po planini Jabal-Atera i po naselju u njenom podnožju. Poginuo je jedan, a ranjena su petorica sirijskih vojnika.

Radi se o najtežem incidentu između dviju zemalja, koji se mora razmatrati kroz prizmu otvorene potpore turske vojske lokalnim islamističkim snagama („Jabhat al-Nusra“), turkmenskim postrojbama i turskim dobrovoljcima. Sve je to dio poremećenih turskih strateških planova o Siriji, vezanih uz namjeru uspostave potkontrolnog teritorija u dubinu Sirije uzduž čitave tursko-sirijske granice.

U prošlom tjednu rusko zrakoplovstvo izvelo je udare na više od 1350 objekata islamističkih snaga diljem Sirije (regije Aleppo, Latakija, Hama, Homs, Damask, Rakka). Između ostalog, uništilo je 23 važna cilja „IS“ u zoni velikog grada Deir –ez- Zoura na sjevero-istoku Sirije, koji je pod nadzorom vladinih snaga. Upravo u tim zadaćama sudjelovali su i spomenuti najsuvremeniji ruski lovci Su-35S.

Kao potpora vladinim snagama u tom strateški važanom gradu, sudjelovalo je i rusko strateško zrakoplovstvo, konkretno, zrakoplovi Tu-22M3 (ukupno 24 naleta) koji su poljetali s teritorija Ruske Federacije.

A u okviru ruske humanitarne operacije koja se odvijala vojno-transportnim zrakoplovima sirijske vojske na ruskoj padobranskoj platformi P-7, u taj je grad dostavljeno i 200 tona humanitarne pomoći – hrane i medikamenata.

Ruska vojna akcija u zoni Deir ez-Zoura presjekla je namjeru „Islamske države“ za izvođenjem protunapada na sirijsku vojsku i zauzimanje toga važnoga grada (info: rusko MO, general Igor Konashenkov).

Ruske snage uništile su pokraj Kinsibe i logor za obuku boraca pristiglih iz bivših sovjetskih republika, koji su najprije došli u Tursku, a nakon čega su ubačeni na teritorij Sirije. Pritom je ubijeno 20 terorista.

Iz ovih podataka razvidno je kako se sirijski ratni sukob postupno razvija i prelazi u fazu indirektnog rata između Moskve i Ankare. Turska, pomažući sebi odane protuvladine postrojbe i islamističke organizacije, u tome ima nedvojbenu financijsku potporu Saudijske Arabije i zaljevskih monarhija, kao i političko-diplomatsku zaštitu SAD-a. Naizgled, i više nego dovoljno za zadovoljstvo predsjednika Erdogana i njegovog vojnog zapovjedništva.

Međutim, Rusija, osim vlastitih modernih zračnih snaga i proturaketne obrane (uz, naravno, status nedodirljivosti od strane službene turske vojske), na svojoj strani ima legalnu sirijsku vladu i njenu službenu vojsku, relativno dobro organiziranu i sve bolje naoružanu i motiviranu. Također, uz sirijsko-ruske snage je i sve organiziraniji Bagdad koji ubrzano radi na čišćenju preostalih 15-ak posto okupiranog iračkog teritorija od strane „IS“ (Bagdad će se uskoro susresti s vjerojatnim službenim proglašenjem neovisnosti iračkog Kurdistana i tu je jedino njegova slabost i dugoročna destabilizacija zemlje), a poglavito Iran čija je važnost po Rusiju nemjerljiva. Ona se upravo i ogleda u sirijskom ratu, poglavito kroz iransko propuštanje preleta ruskih zrakoplova i dalekometnih raketa preko svog teritorija, u uvjetima izrazito napetih odnosa Rusije s Turskom i mogućih ekscesa vezanih uz prolaz ruskih vojnih efektiva iz Crnog mora kroz Bosporski tjesnac i dalje u istočno Sredozemno more.

U takvoj perspektivi razvoja vojnog stanja na terenu, jedina nada za postizanje mirnog riješenja sirijskog rata ostaju pregovori započeti prošli vikend u Ženevi. Međutim, potpuno oprečni stavovi oko predstavnika sirijske oporbe, (ne)uključivanja predstavnika tamošnjih Kurda u pregovarački proces i najnoviji teroristički napadi na šijtima naseljeni kvart Damaska (upravo u vrijeme ženevskih pregovora), u kojima je u tri samoubilačka napada poginulo 60-ak civila, ostavlja malo nade u brzo postizanje dogovora.

Većina svjetskih analitičara ali i pojedini šefovi sigurnosnih sustava najvećih država svijeta, javno govore o tome, kako je nastavak sirijskog rata zajamčen barem u još narednih godinu i pol dana. A što se sve u tom razdoblju može dogoditi, kakva su eventualna iznenađenja, i je li uistinu sve moguće držati pod kakvom-takvom kontrolom, malo tko sa sigurnošću može reći.

Video: https://www.youtube.com/watch?v=b-VNSJMiNt0

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like