National Interest: Mogu li SAD izdržati naftni rat u 2020. godini?

Geopolitika News nastavlja s povremenim prijevodima onoga što smatra prijevoda dostojnim. Danas je to članak američkog medija The National Interest, od 25. ožujka, autora Anthonya Fensoma, iz kojega smo preveli njegove najvažnije dijelove.

„Vjerujte, to će biti tužan dan“. Izjava je to ministra energetike Saudijske Arabije princa Abbdelaziza bin Salmana na „crni petak“, 6. ožujka, na sastanku OPEC+, koja se pokazala istinitom, jer su svjetski energetski divovi ušli u naftni rat, što je bio razlog za poniranje cijena i izazivanje zabrinutosti u svezi mogućnosti bankrota cjelokupne američke industrije povezane s proizvodnjom nafte iz škriljevca. Ako se američka energetska neovisnost nađe pod ugrozom, može li naftna industrija zemlje preživjeti posljedice te krize?

„Nema plana „B“

Poslije smanjenja isporuka od 2017.g. s ciljem stabilizacije cijena nafte, na sudbonosnom sastanku u Beču naftni kartel OPEC pokušao je dobiti dodatno smanjenje proizvodnje za 1,5 milijuna barela dnevno, počevši već od travnja ove godine. Pretpostavljalo se kako će glavne članice OPEC smanjiti proizvodnju za 1 milijun barela, a države koje nisu u toj organizaciji, prije svih Rusija – za 500 tisuća barela dnevno.

Još prije početka pregovora potražnja za naftom počela je padati zbog globalne pandemije koronavirusa. Iranski ministar za naftu Bijan Zanganeh izjavio je, kako u slučaju da Rusija i druge zemlje koje nisu u OPEC-u ne prihvate takvu odluku, OPEC nema „plana „B“.




Međutim Rusija je odbila sudjelovati u takvom programu (prema novom prijedlogu) smatrajući da će daljnje smanjenje proizvodnje dovesti do još većeg preuzimanja tržišta od strane američkih proizvođača (koji nisu uključeni u sporazum OPEC+ o smanjenju proizvodnje, op. GN.). Kao protuodgovor (na rusko odbijanje) Saudijska Arabija odlučila je preplaviti tržište sirovom naftom na račun svog povećanja proizvodnje. Ona planira povećati proizvodnju za 25%, do 12,3 milijuna barela dnevno u travnju, počevši, tako, cjenovni rat s ciljem povrata izgubljenog dijela tržišta. Pritom je snizila prodajne cijene za travanj, prebacivši pritisak na Rusiju i druge proizvođače koji nisu u OPEC-u, uključno i SAD. Saudijski susjedi također su upozorili na povećanje svoje proizvodnje, poput UAE koji će je povećati za 1 milijun barela dnevno.

Ruska reakcija stigla je u obliku izjave da može povećati proizvodnju nafte za 500 tisuća barela i dovesti je do rekordne razine od 11,8 milijuna barela dnevno, nakon što 1. travnja istekne rok važenja prijašnjeg sporazuma o smanjenju proizvodnje formata OPEC+. Reakcija tržišta bila je snažna, a cijena nafte je 18. ožujka postigla 18-ogodišnji minimum od nešto više od 20 dolara za barel. A posljednjih, gotovo 5 godina cijene nafte zadržavale su se na razini od cca 50 dolara.

Prema prognozama financijskog diva “Morgan Stanley”, u drugom kvartalu 2020.g. naftom tipa Brent trgovat će se na razini od oko 30 dolara, a drugi analitičari upozoravaju kako će se, u slučaju nastavka sukoba Saudijske Arabije i Rusije, cijena nafte možda spustiti i ispod 10 dolara za barel.





Nafta se sada nalazi pod „trostrukim udarom“ jer se cijene formiraju trima glavnim čimbenicima – cjenovnim ratom, pandemijom koronavirusa COVID-19 i prezasićenošću tržišta. I sve se to događa upravo u vrijeme kada se globalna ekonomija nalazi na najnižoj razini od vremena velike financijske krize (2008.g., op. GN.). Očekuje se kako će pandemija dovesti do smanjenja potražnje za energentima u čitavom svijetu, najmanje za 10%, ali se stanje može i pogoršati ovisno o stupnju globalne krize. Pritom prezasićenost tržišta u prvom polugodištu 2020.g. može iznositi od 800 milijuna do 1,3 milijarde barela, što konzalting tvrtka IHS Markit naziva „najekstremnijim zasićenjem svjetskog naftnog tržišta u čitavoj povijesti“.

„Globalni suficit takvog obujma nikada nije viđen“, izjavio je potpredsjednik i šef odjela za naftna tržišta te londonske konzalting tvrtke Jim Burkhard. „Prije toga najveći polugodišnji suficit u svijetu iznosio je 360 milijuna barela.“

Američkom naftom sorte WTI (West Texas Intermediate) 24. ožujka trgovalo se po cijeni od cca 24 dolara, a fjučersi za naftu Brent iznosili su 27 dolara za barel temeljem očekivanih poreznih i proračunskih olakšica od strane Washingtona u iznosu od 2 trilijuna dolara za potporu posrnulom američkom gospodarstvu. Međutim analitičari nisu uvjereni kako će proces smanjenja biti zaustavljen.

„Neizvjesno je koliko će ozbiljna biti svjetska kriza“, izjavio je u intervjuu za Reuters stariji analitičar međunarodne brokerske tvrtke OANDA u New Yorku Edward Moya. „Vjerojatno, daljnja stabilizacija cijena nafte neće biti moguća“, kazao je Moya.




Udarac na američku industriju nafte iz škriljevca

Bum ove vrste proizvodnje nafte u SAD-u doveo je do toga da su Sjedinjene Države 2018. g. postale najveći proizvođač nafte na svijetu, zaobišavši Saudijsku Arabiju i Rusiju. Nakon 436 milijardi dolara naftnog deficita SAD-a 2008. g., u rujnu 2019. g. američki proizvođači ostvarili su suficit, zbog čega je predsjednik Donald Trump još ranije u toj godini izjavio  kako SAD-u „nije potrebna bliskoistočna nafta“.

Prema procjenama međunarodne konzalting tvrtke” Wood Mackenzie”, tvrtkama iz energetske sfere, samo za izlaz na razinu od koje neće biti u gubicima, bit će potrebna cijena nafte Brent od 53 dolara za barel. Ako do kraja 2020. g. ta cijena u prosijeku bude 35 dolara, gubici će iznositi oko 380 milijardi dolara. „I privlačenje kapitala sada je puno složenije, poglavito za nezavisne tvrtke SAD-a…“, navodi Tom Ellacott iz spomenute tvrtke, i dodaje, kako su, osim toga, „mnoge tvrtke već osjetile glavni dio prodaje aktiva“.

Prema prognozama analitičara agencije “S&P Global Platts”, računajući s tim da tvrtke smanjuju proizvodnju, radna mjesta i investicije kako bi ostale na površini, američka industrija ove godine neće polučiti oko 500 tisuća barela nafte dnevno i neće povećati količine na 1,3 milijuna barela dnevno u 2021. godini.

Ako cijene ponovo počmu rasti, obnoviti američku industriju bit će teže zbog visoke razine zaduženosti.

„Dugove s rokom isplate u 2021. i 2022. g. (20 milijardi i 30 milijardi dolara) trebat će refinancirati, a pri ovakvim cijenama to će biti vrlo teško“, izjavio je šef međunarodnog analitičkog odjela agencije “S&P Global Platts” Chris Midgley.
Prema mišljenju Dave Ernsbergera, šefa odjela za cijene i analize tržišta spomenute agencije, odsustvo potpore od strane investitora može bito katastrofalno. „Čitav sektor proizvodnje iz škriljevca tijekom zadnje dvije godine bio je pod intenzivnim pritiskom investitora koji su tražili osiguranje pozitivnog novčanog priljeva, polučenje dividendi i povratak dobiti dioničarima. Bilo koja tvrtka, koja je izjavljivala kako će … značajno povećavati proizvodnju, podvrgnuta je „kazni“, gubeći na smanjenju vrijednosti dionica“, kazao je on. Zbog svih nagomilanih problema „očekuje nas neispunjenje obveza i bankrot“.

Prošle godine u energetskom sektoru evidentiran je rekordan broj bankrota i smanjenja aktiva, navodi se u odvjetničkoj tvrtci “Haynes & Boone”. Bnakrot je proglasilo 50 energetskih tvrtki (od čega 33 tvrtke za proizvodnju nafte), a u 2020.g. očekuje se još veći broj takvih slučajeva s obzirom na približavajući val zaduženosti.

Završna faza

Hoće li se povući Rusija ili Saudijska Arabija? Prema ocjeni S&P Global Platts, cijena (nafte) koja onemogućuje gubitak za Rusiju iznosi 54 dolara (ta cijena omogućuje stabilnost proračuna, op. GN.), a za Saudijsku Arabiju 82 dolara, što znači kako će u slučaju nastavka naftnog rata obje zemlje imati što izgubiti.

Međutim Rusija je napunila zlatne rezerve koje se procjenjuju na 520 milijardi dolara, a Saudijska Arabija ima najniže troškove naftne proizvodnje, zajedno sa zlatnim rezervama od oko 500 milijardi dolara i nevelikim državnim dugom. Njezina naftna tvrtka “Saudi Aramco” poznata je po troškovima proizvodnje nafte od svega 2,8 dolara po barelu, a ruske tvrtke “Rosneft” i “Gazprom” govore o svojim troškovima proizvodnje koji su manji od 4 dolara. „I Rusija i Saudijska Arabija mogu ovo izdržati dovoljno dugo i neće brzo osjećati realne gospodarske štete“, izjavio je Chris Midgley iz “S&P Global Platts”. Prema mišljenjima analitičara, „u skoroj budućnosti“ cjenovi rat će se nastaviti, prije svega, na štetu američke industrije.

Međutim niske cijene prijete planovima Saudijske Arabije za diversifikaciju svoga gospodarstva, a smanjenje državnih rashoda može izazvati nezadovoljstvo stanovništva prema represivnim režimima u svim zemljama Perzijskog zaljeva, ali i u Rusiji i Venecueli. Prema ocjeni MMF-a, čak ako se cijene nafte i vrate na razinu 50-55 dolara za barel, već do 2024. g. zlatne pričuve Saudijske Arabije smanjit će se na razinu petomjesečnog pokrića uvoza, što će dovesti do moguće krize platne bilance i odbacivanja od vezanja na dolar.

Amerika poduzima protupoteze. Trumpoiva administracija objavila je o planu kupnje 77 milijuna barela sirove nafte i imenovala je Victoriu Coates za posebnog predstavnika za energetiku u Saudijskoj Arabiji temeljem spekulacije o dogovoru između SAD-a i Saudijske Arabije s ciljem stabilizacije naftnih tržišta. Pojedini američki zakonodavci pozvali su na uvođenje embarga na kupnju inozemne nafte, a Tekšaška željeznička komisija (Texas Railroad Commission) čak je predložila smanjenje proizvodnje u Teksasu kako bi se zadržale cijene.

Predsjednik Trump je izjavio kako je Amerika sposobna vršiti značajan utjecaj na situaciju i da još može pronaći kompromis. Američki vođa će trebati uključiti sve svoje sposobnosti kako bi postigao sporazum stoljeća sa Saudijskom Arabijom za očuvanje energetske neovisnosti i naftne industrije SAD-a.

Više o ovoj temi možete pročitati i u velikoj analizi Geopolitika News-a od 11. ožujka na linku ispod teksta.

Zoran Meter: Putin objavio veliki naftni rat

Komentari

komentar

loading...

You may also like