U ovom trenutku iznad Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, baltičkih država te iznad Crnog mora u tijeku je najveća operacija nadzora iz zraka zasigurno od pada Berlinskog zida, a vjerojatno se jako malo ovakvih operacija provelo uopće ikada. Naime, i prije početka ruske invazije na Ukrajinu zrakoplovi i dronovi za nadzor i prikupljanje elektronskih podataka letjeli su na granicama NATO država, uostalom, od tu su i stizale sirove informacije o kretanju ruskih trupa. Na osnovu kojih se precizno ustvrdilo da spremaju napad na Ukrajinu.
Nakon početka napada taj se nadzor i pojačao. Ono što se promijenilo je da više nema direktnih letova, bar ne javno vidljivih, iznad same Ukrajine. Prije samog izbijanja sukoba nad tom državom se na radarskim zrakoplovnim servisima moglo zamijetiti i američkog Global Hawk-a, bespilotnu letjelicu za nadzor i izviđanje. U posljednjih mjesec dana jedna je postojano u blizini Ukrajine, samo se sad uglavnom kreće iznad međunarodnih voda Crnog mora, a ne nad teritorijem te države.
U NATO članicama, koje pak graniče s Ukrajinom i/ili Rusijom, može se raditi pravi “who is who” među zrakoplovima za špijuniranje i nadzor. Jednu stvar ovdje treba istaknuti, svi avioni koji se spominju su javno vidljivi na radarskim servisima. Jasno je da u zraku NATO drži i više letjelica, koje nemaju uključene transpondere, dojavljivače položaja, tako da nisu vidljivi na civilnim servisima. Avione nadzora zasigurno prate lovci kao zaštita, a količina aviona cisterni iznad prije svega Poljske i Rumunjske sugerira da se stvarno pozamašna flota aviona bez uključenog transpondera nalazi iznad istoka Europe.
Od onih vidljivih tu su ponajprije E-3 Sentry-ji, u javnosti poznatiji kao AWACS-i. Oni su iznad istoka Europe u šestosatnim smjenama, s tim što, ukoliko pri kraju smjene primijete letove ruskih ili bjeloruskih borbenih aviona, ostaju do još dva sata u nadzoru. No, AWACS-i nadziru prije svega zrak, a da bi NATO imao nadzor i nad zbivanjima na kopnu, bave se drugi avioni, prije svega Bomabardier-ov CL-650 Artemis. Radi se o preinaci civilnog Challenger 650 za US Army, koji je još u prototipnoj fazi, ali je zbog situacije iz Sjedinjenih Država poslan u Europu, da u svom prvom ratnom sukobu pokaže vrijedi li ga dalje razvijati. Prema analizama i najavama, radi se o avionu koju u stvarnom vremenu daje podatke o zbivanjima na široj bojišnici, ali bi trebao služiti i kao koordinator napada, ponajviše topničkih.
U zraku su konstantno i RC-135W River Joint avioni, namijenjeni nadzoru elektronskih komunikacija. S obzirom da Rusi iz nekog razloga često koriste obične komunikacijske kanale na terenu, a ne enkripcijske uređaje, ne čudi da su River Jointi stalno u zraku. A kretanje ruskog oklopa uglavnom locira E-8C, zajednički projekt američke vojske i zrakoplovstva nastao iz potrebe da se prate kretanja protivničkih oklopnih snaga i iza prve linije borbi. Pomalo ironično, rađeni su prije svega zbog sovjetskog oklopa, a sad nadziru sukob u kojem je s obje strane nekadašnji sovjetski oklop.
Svi ovi spomenuti zrakoplovi i dronovi su u blizini ukrajinske granice i ovaj tjedan, u stalnom nadzoru bojišnice. Šalju li Amerikanci i NATO podatke Ukrajincima u stvarnom vremenu za sada nije ni potvrđeno, ali niti negirano. Službeni izvori potvrđuju da se s Ukrajincima bilo u kontaktu i da su im davane informacije o ruskim planovima, ali dostavljaju li im se obavještajni podaci i danas – nikad nisu željeli potvrditi.
Ono što je nepobitno je činjenica da u ovom trenutku najbolji cjeloviti pregled događaja u Ukrajini ima NATO, zrakoplovi, bespilotne letjelice i sateliti ih opskrbljuju najsveobuhvatnijim pregledom zbivanja.
Rusi svoje AWACS-e, Berijeve A-50 drže ipak nešto podalje od Ukrajine zbog straha od kakvog zaostalog ukrajinskog dalekometnog protuzračnog sustava. Iz istog razloga se dalje od granice drži i Tu-214, avion za nadzor elektronskih komunikacija. Rusi ih imaju dva, gubitak jednog bio bi ogroman problem. Uz sve to, Rusi su nakon raspada Sovjetskog Saveza počeli zaostajati u špijunskim satelitskim tehnologijama te u ovom trenutku imaju tek dva optička satelita za nadzor. Sve u svemu, što se nadzora bojišnice tiče, NATO je najbolje pokriva, tako da ne čudi da informacije o kretanju ruskih oklopnih kolona u medijski prostor dolaze gotovo u stvarnom vremenu.
