Sve veliko, kada se naglo uništava – za sobom redovito ostavlja nered, kaos. Teško je vjerovati da će nešto drugo, osim toga, na kraju i ostati od njemačko-ruskih odnosa. Naravno, na radost angloameričkih interesa
Rat u Ukrajini omogućio je njemačkom Ministarstvu gospodarstva da razvije planove koji su prije samo nekoliko tjedana bili nezamislivi. U srijedu je ministar ekonomije Robert Habeck (Zeleni) pozvao na prvu fazu plana za hitne slučajeve zbog zabrinutosti od prekida opskrbe ruskom energijom, navodi tamošnji medij Handelsblatt. On, pozivajući se na vladine izvore, navodi kako iz krugova savezne vlade dolaze informacije da najviši službenici tog ministarstva rade i na znatno dalekosežnijim potezima. Interno se, primjerice, spominje i eksproprijacija i nacionalizacija njemačkih podružnica ruskih energetskih tvrtki Gazprom i Rosneft.
Prema istom mediju, neprijateljstva u Ukrajini “omogućila su da se vide planovi u saveznom ministarstvu ekonomije, koji su prije samo nekoliko tjedana bili nezamislivi”, pa u tom kontekstu navodi i navedene moguće mjere.
Razlog za takve rasprave, “u kojima sudjeluje i kancelar Olaf Scholz “, je zabrinutost za sigurnost opskrbe u Njemačkoj , tvrdi Handelsblatt.
Ovoj vijesti možemo pridodati i onu jučerašnju, od američke agencije Bloomberg. U njoj se navodi kako su dužnosnici Europske unije izvršili raciju tj. pretres u uredima Gazpromovih podružnica u Njemačkoj u sklopu istrage o ulozi te tvrtke u rastu cijena energenata u Europi i njenom monopolu.
Navodi se da su pretresi obavljeni u uredima GAZPROM Germanije i Gazpromove podružnice Wingas, koji, prema podacima agencije, čine oko 20 posto zaliha na njemačkom tržištu nafte i plina.
GAZPROM Germania Group sastoji SE od 40 subjekata koji posluju u više od 20 zemalja u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. U 100-postotnom je vlasništvu Gazproma.
I iz ove se vijesti može vrlo lako iščitati koliko su do jučer bile snažne njemačko-ruske gospodarske, prije svega energetske veze. One se sada, doslovno “preko noći” slamaju i pretvaraju u krhotine, jednako kao i politički odnosi između Berlina i Moskve. Plinovoda Sjeverni tok 2 još malo pa se više nitko neće ni sjećati. Jer na površinu, poput nabujalih izvora, svakodnevno prodiru novi i još opasniji problemi.
Sve veliko, kada se naglo uništava – za sobom redovito ostavlja nered, kaos. Teško je vjerovati da će nešto drugo, osim toga, na kraju i ostati od njemačko-ruskih odnosa. Naravno, na radost angloameričkih interesa. Njemačka i njene elite nisu imale snage, možda ni volje izdržati “test povijesti” i oduprijeti se i očuvati prije svega svoje interese. Posljedice postaju svakim danom sve vidljivije, na žalost – ne samo po Njemačku, kao “lokomotivu” EU. Ta će lokomotiva vrlo moguće naglo usporiti, ako ne i krenuti unatrag. Samo da pri tom ne povuče i sve ostale vagone za sobom.
