Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Bearbock je u intervjuu 22. prosinca za medij Die Zeit izjavila kako su se ona i savezni kancelar Olaf Scholz usuglasili oko pokretanja plinovoda Sjeverni tok 2 oko čega se ranije (prije i u vrijeme predizborne kampanje, op.GN.) nisu slagali.
“Imamo zajednički stav. Iako nije tajna da smo u prošlosti zauzimali različite stavove po tom pitanju, i kancelar i ja sada smo jasno rekli kako se proces certificiranja treba temeljiti na europskom zakonodavstvu”, kazala je njemačka šefica diplomacije.
Naglasila je kako će se pokretanje projekta razmatrati u svjetlu energetske sigurnosti, što je važno za Njemačku.
Ovdje treba podsjetiti da se Olaf Scholz i sada i tijekom sudjelovanja kao ministar financija u koalicijskoj vladi (CDU/CSU – SPD) Angele Merkel zalagao za pokretanje spomenutog ruskog baltičkog plinovoda, dok je Annalena Bearbock iz stranke Zeleni zauzimala dijametralno suprotni stav tj. tražila njegovo ukidanje. Ova se tema nije stavljala na dnevni red u vrijeme formiranja sadašnje vladine koalicije (koju uz te dvije stranke čine još i liberalni demokrati – LPD te je Njemačka po prvi put ima trostranačku vladu što je čini nestabilnijom u odnosu na prijašnje) jer se u takvim uvjetima koalicijski sporazum sigurno ne bi niti postigao. Naime, Scholz smatra kako je Sjeverni tok 2 ključni energetski projekt za Njemačku i smatra ga isključivo gospodarskim, što je bio i stav Angele Merkel. To potvrđuju i riječi Wolfganga Büchnera, zamjenik službenog predstavnika njemačkog kabineta ministara od 20. prosinca, kada je izričito kazao kako Olaf Scholz smatra da je Sjeverni tok 2 gospodarski projekt.
Drugim riječima, nova je vlada izdržala ključni test po pitanju svoje stabilnosti s obzirom da je Annalena Bearbock pristala na pokretanje spornog plinovoda pod navedenim uvjetima, o njegovoj usklađenosti s pravilima EU. Ali i ranije je bilo jasno kako na toj usklađenosti Gazprom, odnosno tvrtka operater plinovoda North Stream 2AG sa sjedištem u Švicarskoj, koja je u njegovom većinskom vlasništvu, aktivno radi. Štoviše, ona je na zahtjev nadležnog njemačkog mrežnog regulatora i pokrenula taj posljednji traženi korak, nakon kojeg slijedi uporabna dozvola, tj. proces registriranja tvrtke kćeri na teritoriju SR Njemačke koja će biti vlasnik dionice plinovoda u njemačkim teritorijalnim vodama. Time bi se i konačno trebalo zadovoljiti uvjetima koje traži plinska direktiva EU prema kojoj vlasnik plinovoda koji se nalazi na tlu EU ne može biti i jedini prodavač plina tj. mora polovicu kapaciteta plinovoda osigurati i drugim dobavljačima plina. Kako bi to u ovom slučaju bilo nemoguće, jer kako bi to drugi dobavljači ubrizgavali svoj plin u Sjeverni tok 2 s teritorija Rusije gdje mu je početak (to bi se naravno moglo, ali to ne bi činio nitko jer bi bilo potpuno neisplativo dopremati svoj plin do Rusije pa ga onda plasirati plinovodom za Njemačku), jasno je da bi Gazprom mogao koristiti samo jednu od dvije izgrađene cijevi tj. druga bi de facto ostala prazna što bi ugrozilo isplativost čitavog projekta. S obzirom da odustajanje Gazproma od istoga sigurno ne bi bilo u njemačkom interesu tj. da ona ostane bez već izgrađenog plinovoda koji joj jamči energetsku sigurnost u turbulentnim vremenima „zelene“ energetske tranzicije u EU, njemačka je i osmislila spomenutu formulu upravljanja njenim dijelom plinovoda od strane njemačke tvrtke (koja će biti tvrtka-kćer tvrtke operatera sa sjedištem u Švicarskoj).
Nakon dobivanja uporabne dozvole, njemački regulator svoju odluku formalno daje na mišljenje Europskoj komisiji koja za to ima rok od 60 dana plus dodatna dva mjeseca prema potrebi, ali rješenje njemačkog regulatora nema pravo zabraniti tj. poništiti. Stvar je jedino u tome, što će se u tom slučaju, a što je 16. prosinca izjavio i čelnik njemačkog regulatora, čitava stvar odužiti tj. uporabna dozvola za Sjeverni tok 2 neće moći biti izdana u prvoj polovici ove godine. Ta je izjava automatski utjecala na povišenje cijena plina na europskom tržištu, gdje kupci s velikim nestrpljenjem iščekuju njegovo pokretanje s obzirom da bi to dovelo do povećanja opskrbe kronično ispražnjenih europskih plinskih skladišnih kapaciteta a time i pada vrlo visokih cijena plina koje rastu još od ljeta i ovih su dana došle do povijesno visoke razine od cca čak 2100 dolara za tisuću metara kubičnih „plavog energenta“. O koliko se energetskoj krizi na tlu Europe radi dovoljno je pokazati kroz usporedbu da se 2020. g. u ovo isto vrijeme, u europi plinom trgovalo po cijeni između 50 i 100 dolara.
O ovoj temi, kao i o primarnim razlozima enormnog rasta cijena plina na europskom tržištu možete pročitati u našoj nedavnoj analizi ovdje ili ispod teksta.
Z. Meter: Stigla zima, energetska kriza prijeti i SAD-u. Što se zapravo događa
