Planinska i udaljena, grčko-bugarska granica nekada je činila južni kut željezne zavjese. Danas je to mjesto gdje Europska unija precrtava energetsku kartu regije kako bi ublažila svoje veliko oslanjanje na ruski prirodni plin.
Novi cjevovod — izgrađen tijekom pandemije COVID-19, testiran i spreman za komercijalni rad u lipnju — osigurao bi veliki protok plina između Grčke i Bugarske u oba smjera za proizvodnju električne energije, industrije goriva i grijanja kuća, izvještava France Presse.
Energetska veza dobiva veću važnost nakon ovotjedne odluke Moskve da prekine isporuku prirodnog plina Poljskoj i Bugarskoj zbog zahtjeva za plaćanjem u rubljama koje proizlaze iz zapadnih sankcija zbog rata u Ukrajini. Projekt plinovoda od 180 kilometara prvi je od nekoliko planiranih plinskih interkonektora koji bi istočnim članicama Europske unije i zemljama koje se nadaju pridruživanju 27-članom bloku omogućili pristup globalnom tržištu plina.
Nova cjevovodna veza, nazvana Plinski interkontektor Grčka-Bugarska, omogućit će zemlji pristup lukama u susjednoj Grčkoj koje uvoze ukapljeni prirodni plin ili LNG, a također će dovoditi plin iz Azerbajdžana kroz novi sustav plinovoda koji završava u Italiji. Cjevovod vrijedan 240 milijuna eura prenosit će 3 milijarde kubičnih metara plina godišnje, s mogućnošću proširenja na 5 milijardi. Financiran je sredstvima Bugarske, Grčke i EU, a ima snažnu političku potporu Bruxellesa i Sjedinjenih Američkih Država. Čak osam dodatnih interkonektora moglo bi se izgraditi u istočnoj Europi, do Ukrajine i Austrije.
Europska unija želi ove godine smanjiti svoju ovisnost o ruskoj nafti i plinu za dvije trećine i potpuno je eliminirati tijekom pet godina kroz alternativne izvore, korištenje energije vjetra i sunca te očuvanje. Njemačka, najveći svjetski kupac ruske energije, želi izgraditi terminale za uvoz LNG-a za koje bi bile potrebne godine. Italija, još jedan najveći ruski uvoznik plina, postigla je dogovore s Alžirom, Azerbajdžanom, Angolom i Kongom o opskrbi plinom.
Ruska invazija na Ukrajinu vjerojatno će ubrzati promjene u dugoročnoj strategiji Europske unije jer se blok prilagođava energiji koja je skuplja, ali i integriranija među zemljama članicama, rekla je Simone Tagliapietra, stručnjakinja za energetiku u briselskom trustu mozgova (think tank) Bruegel.
Tagliapietra je kazala: “Strategija — posebno Njemačke — u posljednjih 50 godina uvijek je bila suradnja s Rusijom u energetici. … No, s obzirom na ono što vidimo u Ukrajini i s obzirom na pogled Rusije na međunarodne odnose, to nije vrsta zemlje s kojom bismo željeli poslovati.”
Kreatori politike EU-a tvrde da, iako su istočnoeuropske članice među najovisnijima o ruskom plinu, veličina njihovih tržišta čini problem jednostavnijim za rješavanje. Bugarska je uvozila 90% svog plina iz Rusije, ali troši samo 3 milijarde kubičnih metara godišnje — 30 puta manje od vodećeg potrošača Njemačke, prema podacima statističke agencije EU Eurostat za 2020. godinu.
Naftovod Grčka-Bugarska nadopunit će postojeću europsku mrežu, čiji veliki dio potječe iz sovjetske ere, kada je Moskva tražila prijeko potrebna sredstva za svoje posrnulo gospodarstvo i zapadne dobavljače za pomoć u izgradnji svojih plinovoda.
Na terenu se projekt suočio s višestrukim zastojima zbog zastoja u lancu opskrbe tijekom pandemije COVID-19. Izgradnja plinovoda završena je početkom travnja, dok su radovi i ispitivanje na dvije mjerne stanice i instalacija softvera u završnoj fazi.
Grčka će pomoći Bugarskoj nakon što je Rusija zaustavila opskrbu plinom
