Novo oružje srušilo stare vojne ugovore

Nove su generacije oružja univerzalne i mogu se koristiti s kopna i s ratnih brodova ili s borbenih zrakoplova pa nuklearna oružja nove tehnološke generacije otežavaju klasifikaciju i sklapanje novih sporazuma o ograničavanju strateškog nuklearnog naoružanja

Propast ugovora o ograničavanju nuklearnog oružja malog i srednjeg dometa u Europi (INF) i za sada nikakav napredak u rusko-američkim pregovorima oko novog ugovora o kontroli strateškog nuklearnog oružja (START) nisu uzrokovani samo odsutnošću volje za sporazumom Rusije i SAD-a. Važnu ulogu ima i tehnološki razvoj koji je izrodio sofisticirana oružja višestruke namjene s mogućnošću lansiranja s različitih platformi. Posljednjih desetljeća nastala su nuklearna oružja potpuno različita od onih koja su bila predmetom propalih ugovora o ograničavanju nuklearnih oružja. Nova tehnologija i novi univerzalni borbeni sustavi kao prijenosnici nuklearnog oružja zapravo su srušili stare ugovore. Na strateškoj razini, iako je broj nuklearnih bojnih glava kod svih posrednika znatno manji nego za Hladnoga rata, nova strateška nuklearna oružja i ona koja se tek razvijaju zahvaljujući tehnološkom napretku postala su preciznija, manjih dimenzija i prilagodljiva različitim borbenim platformama. Tako SAD na interkontinentalne projektile velikog dometa, koji su u sporazumima START uvijek bez ikakvih dvojbi bili u kategoriji strateških oružja, planira postavljati nuklearne bojne glave male snage. Tako prilagođena strateška oružja koristila bi se na taktičkoj i operativnoj razini, a kako ne bi imala stratešku namjenu, američka strana smatra da ih se ne bi trebalo tretirati kao strateška nuklearna oružja. Nastala je dvojba što zapravo karakterizira strateško nuklearno oružje koje bi bilo predmetom novog rusko-američkog ugovora o ograničenju strateškog nuklearnog oružja (START).

Precizni aparati

Sporno je je li to domet ili snaga bojnih glava, odnosno način primjene. Uz to nekada je bilo jasno razlikovanje oružja kopnenog baziranja i oružja pomorskog i zrakoplovnog rasporeda. No, nove generacije oružja postale su univerzalne i mogu se koristiti kako s kopna, tako i s ratnih brodova, podmornica ili pak s borbenih zrakoplova. Nuklearna oružja nove tehnološke generacije otežavaju klasifikaciju i sklapanje novih sporazuma o ograničavanju strateškog nuklearnog naoružanja. Dok nova strateška nuklearna oružja uz političke sporove, primjerice oko potrebe uključivanja Kine u pregovarački proces pored Rusije i SAD-a, otežavaju stvaranje novog sporazuma o kontroli novog strateškog naoružanja za jedan oružni sustav slobodno se može reći da je uništio sporazum INF o ograničenu nuklearnog oružja kratkog i srednjeg dometa kopnenog baziranja u Europi. Riječ je o američkom sustavu europske proturaketne obrane, preciznije o njegovom lanseru Mk41 VLS kojeg zbog sposobnosti višestruke namjene, uključujući i lansiranje krstarećih raketa, ruska strana smatra ofenzivnim nuklearnim oružjem koje je kršilo sporazum INF, dok je američka strana tvrdila da on tamo ne pripada jer je dio obrambenog antiraketnog štita. Ruska strana također je razvijala nova nuklearna oružja kratka i srednjeg dometa, dok je američki oružni sustav uistinu teško svrstati u neku određenu kategoriju i uklopiti ga u bilo kakav ugovor. Konačno u ljeto 2019. SAD su napustile nuklearni sporazum INF s Rusijom, a tome je u velikoj mjeri pridonijelo i neslaganje oko karaktera i borbenih sposobnosti lansera Mk41 iz sastava američke proturaketne obrane u Europi. Mornarički  sustav proturaketne obrane sustava Aegis Ballistic Missile Defense System (Aegis BMD ili ABMD) prilagođen kopnenom baziranju kao Aegis Ashore Missile Defense System- AAMDS na borbenim položajima u Rumunjskoj i Poljskoj s moćnim radarom AN/TPY-2 u Turskoj, zapovjedništvom u Ramsteinu u Njemačkoj  i pomorskom komponentom od 4 razarača američke 6.flote s identičnim naoružanjem svi zajedno uvezani u američki antibalistički sustav (Ground-Based Midcourse Defense -GMD) pod kontrolom američke agencije raketne obrane (U.S. Missile Defense Agency -MDA) dio je masivnog preustroja američkog nuklearnog arsenala i njegove sposobnosti vođenja ograničenog nuklearnog rata na europskim prostorima.

Projekt nije gotov



Posljedično, famozni raketni štit postao je prva crta nuklearnog sudara SAD-a i Rusije na europskom tlu. Cijeli sustav europske proturaketne obrane do danas nije izgrađen jer nisu dovršene instalacije u Poljskoj, a predviđa se da će to biti učinjeno tek 2022. No, operativnim pokretanjem položaja nominalno obrambenog raketnog štita (Aegis Ashore Missile Defense System-AAMDS) u rumunjskom Deveselu započelo je nadmudrivanje ruske i američke strane o tome krši li on odredbe  INF sporazuma. Problem nije u raketama SM-3 Block 1B koje koristi raketni štit i koje čak nemaju klasičnu eksplozivnu bojnu glavu, nego nose kinetičku glavu bez eksploziva (Lightweight Exo-Atmospheric Projectile -LEAP) koja uništava balističke projektile kratkog i srednjeg dometa  u njihovoj srednjoj fazi leta, izvan atmosfere izravnim sudarom. Inače, projektili SM-3 Block 1B raketnog štita nisu u stanju uništavati strateške interkontinentalne balističke projektile (ICBM), a tek će planirane buduće verzije imati ograničene sposobnosti njihova presretanja. Tajna se ne krije ni u instaliranom radaru AN/SPY-1D koji prati ciljeve za rakete. Suština problema je u ugrađenim  okomitim lanserima za ispaljivanje raketa Mk41 VLS (Mark 41 Vertical Launch System). Naime, u bazi u Deveselu ugrađeni su lanseri napadne ‘strike’ verzije sustava antiraketne obrane Aegis dužine 7,7 metara koji pored raketa SM-3 mogu ispaljivati i krstareće rakete BGM-109 „Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama,koje s dometom od oko 2500 kilometara lako mogu iz Deveselua prodrijeti duboko u Rusiju, sve do Moskve.

Lažu si

Formalno-pravno ugovor o raketama srednjeg dometa INF prekršen je već kopnenim baziranjem samog lansera zabranjenih raketa, ali tko može izričito tvrditi da je to lanser Mk41. On je jednostavno univerzalni lanser prvotno predviđen za ugradnju na ratne brodove koji može ispaljivati različite projektile -protuzrakoplovne, protubrodske, protupodmorničke, protubalističke SM-3 i krstareće rakete „Tomahawk“. Lanser Mk41 ima potencijal lansiranja otkazanim ugovorom INF zabranjenog oružja, a Amerikanci tvrde da ga za to ni u kojem slučaju ne misle koristiti i da je namijenjen isključivo lansiranju antibalističkih raketa SM-3. Rusi pak tvrde da je ugovor bio prekršen jer je to zapravo lanser „Tomahawka“. Amerikanci i dalje nakon istupanja iz sporazuma INF tvrde da je to univerzalni lanser i da bi tek pojava samih projektila „Tomahawk“ u bazi Deveselu bilo kršenje propalog sporazuma.U svakom slučaju Rusi nemaju puno izbora nego računati da su u Rumunjskoj raspoređene američke krstareće rakete ‘Tomahawk’ te da će iste takve biti raspoređene i u Poljskoj. Lanser Mk41 doveo ih je u situaciju da moraju računati na prijetnju kojoj moraju prilagoditi svoj nuklearni sustav, a ne mogu je dokazati. Ruska strana i danas tvrdi da je lanser Mk41 iz sastava europskog proturaketnog štita oružje višestruke namjene s potencijalnim ofenzivnim sposobnostima maskiranim u obrambeni sustav. Američki sustav objektivno gledano ima veliki nedostatak koji umanjuje njegov ofenzivni karakter – fiksno baziranje. Ruska strana tvrdi da to ne umanjuje njegov ofenzivni potencijal jer je ionako zamišljen kao oružje prvog udara čiji je kratki životni vijek u slučaju nuklearnog sukoba unaprijed ukalkuliran. Kako bilo, sporenje oko raketnog lansera Mk41 u znatnoj mjeri je pridonijelo američkom istupanju iz sporazuma INF i propasti dosadašnjeg sustava kontrole nuklearnog oružja srednjeg i kratkog dometa. Novi oružani sustav bez borbenog aktiviranja tako je razorio stari nuklearni sporazum.Nova strateška nuklearna oružja otežavaju sklapanje novog START ugovora o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja. Sadašnji sporazum o ograničavanju strateškog naoružanja START 2010 potpisan 2010. u Pragu između SAD-a i Rusije ističe 5. veljače 2021. Pregovori o novom su u ovom trenutku u slijepoj ulici.

 

Komentari

komentar

You may also like