Odgovor LNG Hrvatska d.o.o. na naš upit o nedolasku planiranih LNG tankera u Omišalj

Naš je portal, jučer, poslao službeni upit e-mailom u tvrtku LNG Hrvatska d.o.o. tražeći potvrdu i objašnjenje informacije koju smo prethodno dobili od anonimnih izvora iz JPS u Rijeci (vidi poveznicu ispod teksta), o nedolasku planiranih LNG tankera s ukapljenim prirodnim plinom (UPP) krajem siječnja u LNG terminal u Omišlju, na otoku Krku.

Odgovor objavljujemo u cijelosti:

„Poštovani,

možemo potvrditi da je došlo do promjene dinamike pristanka brodova za prijevoz UPP-a.

Također, ne možemo komentirati razloge njihovog ne dolaska obzirom da isti nisu u domeni društva LNG Hrvatska. Naime, podsjećamo da je društvo LNG Hrvatska d.o.o. operater Terminala za UPP te je mu je prvenstvena djelatnost prihvat, skladištenje i uplinjavanje UPP-a od strane korisnika Terminala.




Društvo LNG Hrvatska nije trgovac niti opskrbljivač UPP-om stoga ne možemo komentirati niti obrazlagati razloge nedolaska tankera za prijevoz UPP-a od strane korisnika Terminala.“

Na odgovoru smo, naravno zahvalni. Jesmo li njime i zadovoljni? Nismo! Zašto nismo?

Naime, ako operater Terminala u Omišlju – društvo LNG Hrvatska, kako je rečeno, nema mogućnosti komentirati razloge ovog slučaja jer to „nije u njegovoj domeni“ iako se primarno bavi prihvatom, skladištenjem i uplinjavanjem UPP-a, tko onda ima? Uostalom, zar je operateru svejedno hoće li njegovi radnici u terminalu u Omišlju raditi ili sjediti skrštenih ruku (tko će plaćati „prazni hod“, održavanje postrojenja i td.?), jer eto netko drugi o tome vodi brigu i, očito, ovakve događaje ekskluzivno ima pravo komentirati? Je li taj „netko drugi“ Vlada Republike Hrvatske, ili neko od nadležnih ministarstava ili vladinih agencija poput HERA-e i sl. u ovom je slučaju posve nebitno. Nas i hrvatsku javnost jedino zanima razlog nedolaska naručenih tankera s plinom koji je puno važniji od dobivene potvrde same informacije za koju smo ionako bili sigurni da je istinita.





Čemu, uostalom, strah javno odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje na koje odgovor mora postojati?  Štoviše, on se itekako naslućuje i na njega smo i sugerirali u našem upitu kada smo ukazali na „juriš“ američkih i LNG tankera drugih velikih proizvođača ukapljenog plina u smjeru Azije i Dalekog istoka zbog enormno visokih cijena plina koje se ove zime tamo postižu – višestruko većih nego na europskom tržištu.

Takva tajanstvenost i strah od jednog običnog upita samo može izazivati nove sumnje kako u čitavoj ovoj priči s LNG terminalom na Krku nije baš sve onako kako je rečeno ili kako je planirano. A rečeno je puno toga lijepoga, o hrvatskoj energetskoj sigurnosti, mogućnosti diverzifikacije nabave, gotovo pa potpuno rezerviranim kapacitetima prihvata plina u novootvorenom LNG terminalu, sigurnim narudžbama od strane registriranih kupaca tog plina u Hrvatskoj i Mađarskoj i td. Međutim, može li to tako biti ako već na samom startu rada Terminala u Omišlju naručeni plin ne dolazi?

Nisu li se oni, koji su o svemu ovome morali znati i voditi računa (jer LNG biznis u SAD-u isključivo je u privatnim rukama i on, kao uostalom i svaki drugi privatni biznis legitimno teži poslovima s većom zaradom ne gledajući pri tom previše na (geo)politiku i državne interese) morali drukčije postaviti prema našim partnerima u smislu zaštite hrvatskih interesa? Jer jako se dobro zna što je to spot tržište LNG-a i kako ono funkcionira. Zato i postoje fiksni ugovori, s precizno određenim pravima i obvezama svih strana, kojima se postiže sigurnost opskrbe za ugovorenu cijenu i izbjegavaju problemi spomenutog tipa.

Ovako, kako je to sada, a na što ukazuje ovaj primjer, američki dobavljači UPP mogu se na hrvatskom tržištu očito ponašati u doslovnom smislu kao kauboji – ako im cijena odgovara plin će vam stići, a ako je ona negdje drugdje veća – okrećemo tankere u drugom smjeru. Drugim riječima (a ovakve se stvari u pravilu događaju zimi, kada je potreba za plinom i najveća) u Hrvatskoj se, prema toj logici, ljudi mogu smrzavati od hladnoće, a industrijska postrojenja stajati u nedostatku obećane energije.




Zar Hrvatska baš uvijek i u svemu mora prihvaćati ulogu „poluge“ ili „platforme“ za obračun velikih sila i njihovih interesa pod svaku cijenu i prema od njih nametnutim pravilima igre? Jer sve druge zemlje EU i sve zemlje svijeta koje imalo drže do sebe, u svemu primarno polaze od zaštite svojih nacionalnih interesa, a tek onda vode brigu o zajedničkim politikama unutar saveza ili udruženja čije su članice. To je upravo sada vidljivo unutar EU – vjerojatno više nego ikada ranije – i po pitanju energetike i po pitanju koronakrize, nabave cjepiva i mnogo čega drugog. Osim toga, naši partneri Mađari su u energetskom smislu itekako sigurni što se tiče opskrbe prirodnim plinom – daleko najveći dio svojih potreba za njegovim uvozom zadovoljavaju upravo preko ruskih plinovoda, a ne taje niti svoju namjeru za priključenje plinovodu Turski tok kojim će im stizati dodatni ruski plin preko Crnog mora, Bugarske i Srbije (pa i Mađari i Bugari su u EU i članice NATO saveza!).LNG terminal na Krku dobro im dođe kao dodatni argument u pregovorima s Rusima oko postizanja povoljnijih cijena na dugoročna ugovorna razdoblja jer eto, imaju alternativu, iako, naravno, i Rusi jako dobro prate stanje i znaju kretanje cijena plina na svjetskim tržištima i njihovu fluktuaciju.

Naravno, tako nešto  što rade Mađari, Bugari, Nijemci, Talijani, Austrijanci za hrvatske političke mudrace bilo bi svetogrđe pa nas je i taj plinovod elegantno zaobišao iako nam je isto tako bio nuđen, jer mi uvijek moramo dokazivati da smo vjerni partneri (čitaj sluge) stranih gospodara.

Ali ako nemaš čvrstih načela, potrebne doze domoljublja za izboriti se za ono najviše što se može postići u smislu zaštite nacionalnih interesa (nikada i nitko u tom smislu ne može dobiti sve) i profesionalnog znanja o tematici o kojoj govoriš ili pregovaraš, nitko od tih bjelosvjetskih igrača neće te cijeniti niti će ti za takve usluge reći hvala. Kao što su to upravo pokazali i privatni vlasnici LNG plina koji nam je trebao a nije stigao.

Prečesto učimo na vlastitim graškama a nikako da do dođemo do pameti. Ali najgore u tome je što su te greške preskupe i što ih, u konačnici – svi plaćamo iz svojih džepova.

Napomena: naslovna fotografija ne prikazuje LNG terminal u Omišlju

Top tema: LNG Krk na startu u problemu: Zašto nisu stigla naručena 3 LNG tankera

 

Komentari

komentar

You may also like