Odustaje li Turska od razmještaja već kupljenih ruskih sustava S-400 zbog Trumpa?

Tursko geopolitičko levitiranje između Istoka i Zapada, od kada je na čelu te države RecepTayyip Erdogan, svima je dobro poznato. Turska vanjska politika danas je umnogomu određena Erdoganovim osobnim odnosima, kako s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom tako i s američkim kolegom Donaldom Trumpom s kojim Erdogan u posljednje vrijeme nastoji uspostaviti što prisnije odnose i time pokušati vratiti američku potporu jednoj od ključnih članica NATO saveza, izgubljenu još u vrijeme Obamine administracije, a taj trend međusobno poremećenih odnosa trajao je i u najvećem dijelu dosadašnjeg Trumpovog mandata. A jedan od ključnih elementata – koji je, s jedne strane Erdoganu davao mogućnost za jačanje turskih geopolitičkih ambicija, a s druge strane snažno opterećivao i bez njega ionako složene američko-turske odnose, svakako je bio i turska kupnja ruskih protuzračnih sustava S-400 (vidi naslovnu foto). Taj posao nisu mogle spriječiti niti američke prijetnje gospodarskim sankcijama i izbacivanje Turske iz programa proizvodnje zrakoplova 5. generacije F-35. On je usprkos tomu sklopljen, a Rusija je još tijekom prošle godine Turskoj isporučila sve komponente sustava S-400 sukladno ugovoru vrijednom 2,5 milijarde dolara. Kako taj posao Washington na kraju nije uspio spriječiti, Trumpu nije preostalo drugo nego pokušati „uljepšati“ prilčno veliku „mrlju“ koju je Ankara ovim potezom napravila po pitanju tzv. Zapadne solidarnosti u nikada složenijim globalnim geopolitičkim odnosima, zatraživši od nje da ne razmješta već nabavljene ruske sustave po svom teritoriju zbog njihove nekompatibilnosti s onim Zapadnim ali i zbog moguće „kontaminacije“ tajnih podataka zapadnih oružanih sustava, prije svih upravo zrakoplova F-35. A Erdogan je, u uvjetima najnovije zaoštrene bliskoistočne krize, očito procjenio kako mu je uprvo sada vrijeme za izići Trumpu u susret.

Slika 1: američki zrakoplov 5. generacije F-35

Tako saudijski medij Arab News 3. svibnja piše kako je Turska u posljednje vrijeme učinila korake koji će pomoći „izvući američko-turske odnose iz sadašnjeg složenog stanja“ u kojemu se, kako kažu, nalaze od prošle godine. O tome, u navedenom mediju piše bivši turski ministar vanjskih poslova Yashar Yakish. Jednim od tih „koraka“ turske diplomacije Yakish naziva i nedavnu izjavu glasnogovornika turskog predsjednika Ibrahima Kalina. On je 30. travnja, tijekom on line sastanka, kojeg je organiziralo utjecajno američko Atlanstsko vijeće (info: Reuters), izjavio, kako je „zbog epidemije koronavirusa u Turskoj planirani razmještaj ruskih raketnih sustava S-400 bio odgođen, ali da će biti nastavljen. Također je kazao kako je predsjednik Erdogan u više navrata svom američkom kolegi Trumpu kazao kako je Ankara zainteresirana za kupnju i američkih sustava PRO „Patriot“.




Slika 2: američki sustav PRO “Patriot”

Tursko gospodarstvo nalazilo se u složenoj situaciji i prije pojave epidemije COVIDa-19. U svezi toga, već su se ranije pojavile neslužbene informacije o tome kako SAD mogu Ankari ponuditi kreditne aranžmane ali da ona, zauzvrat, mora učiniti „korak dobre volje“ i u vojno-tehničkom smislu – po Trumpa jednom od najvažnijih. U tom se kontekstu najčešće spominje upravo turska kupnja američkih sustava „Patriot“, što Erdogan nikada i nije odbacivao kao mogućnost. Međutim, bit će zanimljivo vidjeti kako će on do kraja izvesti ovu igru s obzirom kako američke „Patriote“ neće dobiti džabe i da su oni skuplji od ruskih S-400 (što je i bio jedan od važnijih razloga turske odluke za odabir upravo onih ruskih). Tj. Turska će od SAD-a zatražiti kredit za pomoć gospodarstvu, a kako bi ga dobila, morat će ga platiti, osim redovitim vraćanjem prispjelih bankovnih anuiteta, i kupnjom ovog skupog američkog naoružanja čija je stvarna potreba za opremanje turskih oružanih snaga sada vrlo upitna s obzirom da su već kupile one ruske. Na kraju, čitava ova Erdoganova velika (ali i logična s obzirom na postavljene prioritete nacionalnih interesa te zemlje) vanjskopolitička igra Tursku može financijski jako puno koštati, a njezini stvarni geopolitički učinci u konačnici mogu (ali i ne moraju) biti vrlo upitni. To će, zapravo, najmnaje ovisiti o samoj Turskoj, a puno više o konjukturi odnosa globalnih velesila.

Komentari

komentar

You may also like