U opasnosti su suverene države članice, a ne EU!

Naslovnice europskih medija upadljivo su posljednjih tjedana preplavljene naslovima koji panično vrište kako je Europska unija rastrgana, napadnuta i pred samim slomom, a tekstovi morbidno opisuju apokaliptične scenarije raspada koji će tobože uslijediti zbog odbijanja dijela članica predvođenih Mađarskom i ostalim državama Višegradske skupine da se preko njihovog teritorija kreću imigrantske mase ili se na njemu u bilo kojem obliku zadržavaju, a najmanje po diktatu i kvotama kreiranim u bruxelleskim labirintima moći.

Istodobno i britanski premijer David Cameron opako histerizira zbog skorog britanskog referenduma o ostanku u EU, koji je usput rečeno sam izmislio i nametnuo svojim građanima, sada ne samo po europskim prijestolnicama nego i u dalekom Šangaju, gdje je sudionike sastanka G20 maltretirao pozivima na spas EU-a od samog sebe i svoje politike.

Pa, kada se i sam George Soros, veliki meštar svih prevrata, liberalnih revolucija razornog “arapskog proljeća“ i doslovno svih ratova za liberalnu hegemoniju koji se trenutno vode, oglasi pozivom na spas Europske unije koja je u „životnoj opasnosti„ i pritom za migracijsku krizu u kojoj su aktivno sudjelovale njegove organizacije „otvorenog društva“ okrivi rusku politiku, a njemačku kancelarku Angelu Merkel opiše kao osobu „koja je ispravno predvidjela da bi migracijska kriza mogla uništiti Europsku uniju“,onda postaje savršeno jasno da se iza medijskih napada panike, zbog tobožnjeg raspada EU-a, krije nešto iznimno zloslutno i opako.

Raspirivanje straha i – obračun

Povijesno iskustvo pokazuje da su stvari upravo suprotne od onoga kakvim ih prikazuje Soros koji je, primjerice, pokretanje islamističkih pobuna uz podršku njegove liberalne agenture poetski nazvanih „arapskim proljećem“, na CNN-u najavio riječima da će taj „val demokracije promijeniti krajobraz Bliskog istoka“. Međutim, nikakva demokracija tamo nije nakon pohoda njegovih istomišljenika osvanula, ništa osim smrti i razaranja.

Krajobraz se uistinu promijenio jer se pretvorio u veliko zgarište od Tunisa preko Jemena do Libanona. Možemo stoga biti sigurni da Europska unija i njena birokratska oligarhija pod kontrolom političkog kruga oko njemačke kancelarke Angele Merkel nisu pred raspadom i da se za nekog drugog priprema – veliko šamaranje.

Iza dimne zavjese raspirivanja straha od propasti EU-a i masovnog naricanja europske političke elite, priprema se obračun sa svim suverenistima, protivnicima masovnog naseljavanja izvaneuropskog stanovništva i zagovornicima nezavisnih nacionalnih politika država članica. Prema EU nomenkalaturi neprijatelja riječ je o hereticima iz redova nacionalista, euroskeptika, ksenofoba, neliberalnih demokrata ili čak fašista, uglavnom s istoka EU-a.

Da ne bi bilo zabune upravo tu riječ upotrebljava višegodišnji njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Joschka Fischer već u naslovu autorskog članka u „Project Syndicateu“ od 28. prosinca 2015. – „The Fascizm of the Affluent“. Opisujući navodni uspon ksenofobnih nacionalističkih stranaka u zemljama članicama EU-a, posebno ističe francuski FN i Marine Le Pen, mađarskog premijera Viktora Orbana i poljsku vladajuću stranku Pravo i pravda na čelu s Jaroslawom Kaczynskim, koji se po njemu prirodno, osim u slučaju Poljske povezuju s autoritativnim ruskim režimom Vladimira Putina:

“Kod kuće, svijet bijelog čovjeka je ugrožen imigracijom, globalizacijom tržišta rada, rodnom ravnopravnošću i pravnom i socijalnom emancipacijom seksualnih manjina.Ukratko ta društva prolaze fundamentalni šok za tradicionalne uloge i obrasce ponašanja. Iz tih dubokih promjena nastala je potreba za jednostavnim rješenjima – gradnjom ograda i zidova… i jakih lidera. Nije slučajno da su novi europski nacionalisti u ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu vidjeli svjetionik nade. Naravno, Putin nema utjecaja u Poljskoj i baltičkim državama gdje se Rusija smatra prijetnjom nacionalnoj nezavisnosti. Drugdje u Europi, međutim, novi nacionalisti izgradili su čvrstu vezu s Putinovim antizapadnim djelovanjem i stvaranjem velike Rusije.“

Tako Fischer opisuje ono što smatra patologijom fašističke ugroze vladajućeg liberalnog poretka i Europske unije. Označavajući već u naslovu cijeli spektar protivnika ekstremno liberalne politike EU-a i nametanja novog naseljavanja europskih prostora fašistima, svjesno ih povezujući s paradigmom „bijelog čovjeka“, pripisao im je rasizam i na kraju udario temelje za politički, a tko zna možda i za sigurnosno-obavještajni i pravosudni obračun jednostavnim povezivanjem s ruskim predsjednikom Putinom i ruskom politikom.

Političke protivnike tako je u svega nekoliko rečenica uspio proglasiti fašistima, rasističkim braniteljima svijeta „bijelog čovjeka“ i ruskim agentima koji za račun ruske politike ruše Europsku uniju. Potrebno je ponovno naglasiti da je Fischer u toj svojoj kolumni koja podsjeća na nacrt kakve optužnice za veleizdaju, od europskih političara izrijekom prozvao mađarskog premijera Viktora Orbana i čelnicu francuskog FN-a, Marine Le Pen. Optužbi za suradnju s Rusima izvukao se jedino Jaroslaw Kaczynski zbog njegova poznatog stava o ruskoj politici.

Posebnu opasnost vidi u Marine Le Pen i njenom FN-u: „Uz novi nacionalizam koji prijeti europskim integracijama, Francuska drži ključ. Bez Francuske, Europa se ne može ni zamisliti, niti je to moguće, a pobjeda Le Pen na predsjedničkim izborima bila bi posmrtna zvonjava za EU (kao i katastrofa za zemlju i cijeli kontinent). Europa bi se povukla iz svjetske politike 21. stoljeća. To bi nezaustavljivo dovelo do kraja Zapada u geopolitičkom smislu – SAD bi se morao preorijentirati prema Pacifiku, a Europa bi postala privjesak Euroazije.“

I gle čuda, ni dva mjeseca nakon Ficherova označavanja Marine Le Pen kao ključnog neprijatelja vladajuće politike EU-a čiji je politički poraz i eliminacija preduvjet očuvanja ne samo Unije nego i cjelog Zapada, francuska policija je krajem veljače na zahtjev OLAF-a, antikorupcijskog ureda Europske komisije, izvršila pretrage desetak poslovnih prostorija „Fronta National“ -FN uključujući i kuću bivšeg šefa stranke Jean-Marie Le Pena zbog sumnji da je stranka FN, navodno, za političko djelovanje unutar Francuske koristila asistente svojih eurozastupnika koje plaća Europski parlament i njihove se usluge smiju koristiti samo u europarlamentu.

Prema „Le Mondu“ financijski ravnatelj stranke Wallerand de Saint-Just negirajući optužbe upozorio je da je FN-u, najvjerojatnije temeljem političke odluke ili lobističkog utjecaja, već godinama kod francuskih i europskih banaka onemogućeno podizanje kredita za finaciranje kampanja. Samo za predstojeću predsjedničku kampanju potrebno im je 27 milijuna eura. Marine Le Pen savršeno je jasno da je cilj kreditnog bojkota usmjeravanje FN-a prema bankama izvan EU-a i da francuska i bruxelleska vodeća politika željno iščekuje njen financijski aranžman s kakvom bankom iza koje stoji ruski kapital, kako bi je politički rastrgali i stranku uključili u režim europskih sankcija prema Rusiji zbog ukrajinske krize.

Istodobno, američki Kongres zatražio je od generala Jamesa Clappera, čelnika američke obavještajne zajednice – (Director of National Intelligence – DNI) prikupljanje podataka o ruskom financiranju europskih političkih stranaka u proteklom desetljeću. Na meti američkih obavještajaca i tijela financijskog nadzora našle su se mahom desne političke stranke, prije svih FN, koji je prijašnjih godina uistinu podizao kredite u bankama koje su pod kontrolom ruskih oligarha.

Prema „Guardianu“, utemeljitelj FN-a Jean-Marie Le Pen podigao je kredit od 2 milijuna eura kod ciparske tvrtke Vernonsia Holdings, koja je u vlasnišrvu bivšeg operativca KGB-a iz doba hladnog rata Jurija Kudimova, a sporna je i realizacija kredita više od 9 milijuna eura kod jedne češko-ruske banke. Pod lupom su također politički kontakti i financijsko poslovanje Jobbika u Mađarskoj, Zlatne zore u Grčkoj i talijanske Sjeverne lige, sve redom ogrezle u euroskepticizmu i otporu centralističkim nasrtajima bruxelleske administracije pod direkcijom političkog kruga oko njemačke kancelarke Angele Merkel.

Ona je također zatražila od njemačkih sigurnosnih službi podatke o kontaktima njemačkih političkih stranaka i pokreta s ruskim političkim i financijskim predstavnicima. Pri daljnjem političkom usponu desnih i suverenističkih stranaka i nepovoljnom razvoju događaja za europski liberalni poredak, moguće utvrđivanje neposredenih ili posrednih veza tih političkih subjekata s ruskom stranom koje bi imale karakter kršenja zapadnih sankcija prema Rusiji, bio bi as u rukavu vladajuće politike.

Geopolitička koncepcija Angele Merkel

Postaje sve razvidnije da je imigrantsko nasilje nad europskim građanima u obliku nasilnog useljenja drugih naroda u europske države kao jeftine radne snage zapravo jedna od ključnih poluga opasne doktrine šoka primjenjene nad građanima EU-a.

Cilj serije šokova i kumuliranih stresova je promijeniti kulturološko i nacionalno lice Europe, a da bi se to postiglo, došlo je vrijeme političkog, a tko zna možda i sigurnosnog i pravosudnog otklanjanja svih protivnika takve agende.

Stranke i fizičke osobe kod kojih bi se utvrdili takvi kontakti bili bi stavljeni pod režim sankcija uključujući zamrzavanja imovine i vizna ograničenja. Poluslužbeni Deutsche Welle u maniri totalitarnih propagandista se pita: „Nisu li očita pretjerivanja oko događaja u novogodišnjoj noći u Kölnu pokušaj slabljenja pozicije savezne kancelarke? Htjeli bi znati stoji ili iza toga neka koncepcija?“

Dakako da iza svega što se događa na europskim prostorima stoji neka koncepcija i to geopolitička koncepcija njemačke kancelarke Angele Merkel, političke i gospodarske elite čije interese zastupa, bruxelleske oligarhije nad kojom je uspostavila nadzor i njenih angloameričkih i arapskih partnera.

Širenje straha i panike oko rapada EU-a zbog imigracijske navale i povezivanje raspada s ruskim utjecajem namijenjeno je slamanju otpora europske javnosti i priprema obračuna s unutarnjim neprijateljem, nacionalističkim suverenistima i njihovim nacionalnim državama u cilju stvaranja centralizirane Europske unije. Nije u opasnosti EU, nego suverene države članice.

Postaje sve razvidnije da je imigrantsko nasilje nad europskim građanima u obliku nasilnog useljenja drugih naroda u europske države kao jeftine radne snage zapravo jedna od ključnih poluga opasne doktrine šoka primjenjene nad građanima EU-a.

Cilj serije šokova i kumuliranih stresova je promijeniti kulturološko i nacionalno lice Europe, a da bi se to postiglo, došlo je vrijeme političkog, a tko zna možda i sigurnosnog i pravosudnog otklanjanja svih protivnika takve agende.

Konstrukcija je jednostavna. EU se raspada po crti migracijske krize jer ne postoji zajednička politika, a ona ne postoji jer se neki uporno, motivirani uskim nacionalnim interesima, opiru unaprijed stvorenom ali nikada objavljenom planu imigracije prema kojem se uspostavlja kontrolirani režim priljeva migracijske mase od granica EU-a prema državama primateljicama, prije svih Njemačkoj.

Tranzit bi se trebao odvijati preko država članica EU-a koje bi služile za prihvat i stacioniranje imigrantske mase iz koje bi njemački i poslodavci najbogatijih europskih država izdvajali podobnu radnu snagu, a ostatak ostavili na brigu tim tranzitnim, pomoćnim državama, koje bi za svoju ulogu bile financijski nagrađene. One bi pak, apsorbirale nepodobnu imigrantsku masu ili je nekako potisnule natrag prema Turskoj, koja bi također za ulogu ventila već sada trebala biti nagrađena s barem tri milijarde eura.

Dodjeljivanje takvih uloga državama saveznicima iz NATO-a i njihovo ponižavanje, tragična je geopolitička pogreška koja će zacijelo imati dugoročne posljedice, a izaziva i njihove snažne otpore, protivljenje njihovih građana i političkih stranaka.Taj otpor je po procjeni europske političke elite glavni razlog neuspjeha formuliranja zajedničke imigracijske politike, a on se pak javnosti panično predstavlja kao pokretač raspada EU-a, kojem uz to prijeti i Brexit, u stvarnosti također – prazna puška.

Da bi se protivnike nerazumnog novog naseljavanja iz kojeg korist namjerava izvući samo Njemačka i uski krug najbogatijih država politički porazilo, u nedostaku bilo kakvih racionalnih argumenata potrebno ih je povezati s nekim neprijateljskim, poganim elementom izvan EU-a koji je njima ovladao, a to je nitko drugi nego Rusija i Putin. Protivnici vladajuće politike imigracije i dodjeljenih uloga država kao sustava logora, kontrolnih punktova i tranzitnih ventila su dakle – ruski agenti.

Na vrhu te piramide pritiska nesumnjivo je politički i gospodarski sklop oko njemačke kancelarke i njenih angloameričkih mentora. Da nema govora o stvarnom strahu od raspada EU-a zbog imigrantskih nevolja, svjedoči nastavak upornog inzistiranja kancelarke Angele Merkel na nastavku imigracijskog procesa.

Dok se na prilazima Njemačkoj, policije nekih drugih država tuku sa sve agrasivnijim imigrantima koji su uostalom donedavno po pustinjama Bliskog istoka rezali ljudske vratove i dok članice EU-a međusobno zbog migranata na njihovim granicama povlače veleposlanike na konzultacije, kancelarka Angela Merkel na Međunarodno obrtničkom sajmu u Münchenu zahvaljuje bavarskim poslodavcima na pozitivnom stavu prema imigrantima:

“Želim zahvaliti svima Vama, poslovnim ljudima iz Bavarske. Dokazali ste da imate pozitivan i konstruktivan stav prema izbjeglicama koje ovdje dolaze, traže i dobivaju posao. Otvoreni smo i aktivni i tu je naša snaga.“

Uz nju je stajao kao simbol podrške sam vrh njemačkog gospodarstva – Ingo Kramer, predsjednik Udruge njemačkih polodavaca (BDA – Bundesvereinigung der Deutschen Arbeitgeberverbände), Ulrich Grillo, predsjednik Udruge njemačke industrije (BDI – Bundesverband der Deutschen Industrie) i Eric Schweitzer, predsjednik Njemačke gospodarske komore (DIHK – Deutsche Industrie – und Handelskammertag).

Glavni tajnik Središnjeg saveza njemačkog obrta (Der Zentralverband des Deutschen Handwerks e. V. – ZDH) ponosno je pred kancelarkom izjavio kako je “2015. godina bila jedna od najuspješnijih godina, ali je preduvjet za daljnji rast pronalaženje dovoljnog broja kvalificiranih radnika i vježbenika. ZDH će stoga ovoriti programe osposobljavanja izbjeglica, kako bi stekli potrebne kvalifikacije i radno iskustvo.“

‘Europa nije problem – Europa je rješenje’

Predsjednik Udruge njemačkih poslodavaca Ingo Kramer dodaje da „su u Njemačkoj na djelu ponovno populističke poruke koje ništa ne rješavaju, a ovo što mi radimo je pravi način“.

Eric Schweitzer, predsjednik Njemačke gospodarske komore siguran je „da ograničenja za izbjeglice kako ih neki provode ne bi trebala postojati, jer oni u tome ne mogu uspjeti. Granične kontrole unutar EU-a i zatvaranja granica izazvat će gubitak mnogih poslova i umanjiti blagostanje u Njemačkoj. Ako ne postoji europsko rješenje granica mi ćemo pretrpjeti štete.”

Predsjednik Udruge njemačke industrije Ulrich Grillo zaključuje: „Europa nije problem – Europa je rješenje.“

Problem su po svemu sudeći neliberalni nacionalistički divljaci iz nekih pokrajina naraslog europskog carstva koji odbijaju njegov globalni i kozmopolitski karakter i svoju podložnu i sporednu ulogu i time ugrožavaju blagostanje nametnutih hegemona. Kao onaj drski poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski, koji je izrekao razarajuću rečenicu: “Europa biciklista i vegetarijanaca sa svojom naivnom kulturom političke korektnosti i liberalizma, predstavlja prijetnju, a ne uzor“.

S takvima se, makar ih morali proglasiti ruskim agentima, namjerava obračunati vladajuća europska politička i gospodarska oligarhija nakon pripreme javnosti širenjem histerije o njihovoj ugrozi za opstanak Europske unije.

U stvarnosti nije ugrožena Europska unija nego nacionalne države koje trebaju biti utopljene u njenom nadnacionalnom autoritetu.

0 komentara

You may also like