Geopolitika News

Rusija je u srijedu poručila da glavni diplomat Europske unije, Josep Borrell, “laže” kada kaže da sankcije Moskvi ne utječu na globalnu sigurnost hrane, prenosi Anadolu.

Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova komentirala je u izjavi Borrellov članak o crnomorskoj inicijativi za izvoz žita, sporazumu iz kojeg se Rusija povukla zbog ograničenja izvoza njezine hrane i gnojiva, te pritom poručila: “Svjetska zajednica treba pozvati (Josepa) Borrella na odgovornost za širenje laži.”

Istaknula je da Borrell nije potkrijepio svoje izjave činjenicama kada je rekao da je Rusija imala koristi od sporazuma o žitu iz srpnja 2022., te raspravljao o učinku sankcija EU-a protiv Rusije na globalnu sigurnost hrane.

Zaharova je Borrellove izjave nazvala “dezinformacijama i lažnim”, rekavši da raskid sporazuma ograničava mogućnosti Europske unije “da napuni vlastitu blagajnu i tiho i nekažnjeno profitira od najugroženijih država, obogaćujući se na njihov račun preprodajom jeftinog ukrajinskog žita”.

Zaharova je naglasila da Borrell nije rekao ništa o zemljama u potrebi, koje nisu dobile rusko i bjelorusko gnojivo zbog sankcija EU-a, kao ni o “dugoročnim destruktivnim posljedicama” sankcija za globalnu sigurnost hrane.

Pozvala je Europsku uniju da “ili prestane namjerno destabilizirati globalna tržišta hrane uvodeći sve više i više ograničenja na ruske i bjeloruske poljoprivredne proizvode, ili se prestane pretvarati da je zagovornik osiguravanja globalne sigurnosti hrane”.

Rusija je 17. srpnja suspendirala svoje sudjelovanje u sporazumu o izvozu žita, poručivši da ruski dio sporazuma nije proveden. Povratak sporazumu uvjetuje vraćanjem ruske poljoprivredne banke u međunarodni financijski sustav i mogućnošću isporuke svog gnojiva.

Cilj sporazuma, koji su u Istanbulu potpisali Turska, UN, Rusija i Ukrajina, bio je nastavak izvoza žitarica iz ukrajinskih luka zaustavljenog zbog rata u Ukrajini. Turska je pokušala obnoviti dogovor te poručila da bi se zapadne zemlje trebale pozabaviti pritužbama Rusije.

Ruski veleposlanik u SAD-u o izgledima za sporazum o žitaricama

Iran je u srijedu objavio da ima tehnologiju za proizvodnju hiperzvučnih krstarećih projektila, prenose iranski mediji.

Ova objava dolazi nekoliko dana nakon najave o dolasku više od tri tisuće američkih vojnika i dva ratna broda na Crveno more s ciljem odvraćanja Irana od zapljene i uznemiravanja trgovačkih brodova koji prolaze Hormuškim tjesnacem.

„Hiperzvučna krstareća raketa otvorit će novo poglavlje u iranskom obrambenom programu jer je iznimno teško presresti krstareću raketu koja leti hiperzvučnim brzinama“, objavila je poluslužbena novinska agencija Tasnim.

Usprkos protivljenju SAD-a i Europe, Iran najavljuje nastavak razvijanja svog „obrambenog“ raketnog programa. Zapadni vojni analitičari smatraju da Iran ipak preuveličava svoje raketne sposobnosti. Ta zemlja s jednim od najvećih raketnih programa na Bliskom istoku tvrdi da njezino naoružanje može doseći baze Izraela i SAD-a u regiji.

Iran predstavio plovila opremljena projektilima dometa 600 km

Poljska je u srijedu najavila slanje dodatnih dvije tisuće vojnika na granicu s Bjelorusijom, a Rusija je objavila da će učvrstiti svoje snage na zapadnim granicama.

Poljska će poslati dvije tisuće vojnika na granicu s Bjelorusijom, kao potporu graničnoj policiji, rekao je zamjenik ministra unutarnjih poslova Maciej Wasik za agenciju PAP, prenosi Reuters.

To je dvostruko više nego što je tražila granična policija, a spriječit će ilegalne migracije i održavati stabilnost, rekao je zamjenik ministra.

Pojačanja bi trebala biti raspoređena u roku od dva tjedna i pridružit će se dvjema tisućama vojnika koji su već raspoređeni blizu granice s Bjelorusijom.

Poljska je zabrinuta za svoje granično područje otkad su stotine plaćenika skupine Wagner prošli mjesec stigle u Bjelorusiju na poziv predsjednika Aleksandra Lukašenka. Poljska je također zabilježila porast broja uglavnom bliskoistočnih i afričkih migranata koji pokušavaju prijeći granicu posljednjih mjeseci.

Varšava zadnje dvije godine optužuje Bjelorusiju da vrbuje migrante u siromašnim zemljama te ih ilegalno šalje preko granice kako bi potaknula nestabilnost. Wasik je kazao i da su sve pokušaje ilegalnog ulaska migranata u Poljsku dosad organizirale bjeloruske vlasti.

Bjeloruska ambasada u Varšavi nije odgovorila na zahtjev Reutersa za komentarom.

Rusija jača zapadne granice

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu najavio je u srijedu da će Rusija ojačati snage na svojim zapadnim granicama, izvještava Reuters.

U uvodnom obraćanju Kolegiju Ministarstva obrane, Šojgu je rekao da je Poljska, članica NATO-a, već najavila planove za jačanje svoje vojske, te da očekuje da će značajne snage i naoružanje NATO-a biti raspoređeno u Finskoj, čije je uključivanje gotovo udvostručilo duljinu ruske kopnena granica s NATO-om.

“Kolektivni Zapad vodi posrednički rat protiv Rusije”, rekao je, prema priopćenju, ukazujući pritom na zapadnu “potporu bez presedana” Ukrajini u isporuci oružja vrijednog desetke milijardi dolara kako bi se Kijevu pomoglo u odbijanju ruskih snaga.

Šojgu je ulazak Finske u NATO i budući ulazak Švedske nazvao “ozbiljnim destabilizirajućim faktorom”. Dvije nordijske države napustile su politiku neutralnosti kako bi zatražile članstvo u NATO-u nakon ruske invazije na Ukrajinu početkom prošle godine.

“Na teritoriju Finske vjerojatno će biti raspoređeni dodatni vojni kontingenti i udarna oružja NATO-a koja će moći pogoditi kritične ciljeve na sjeverozapadu Rusije”, rekao je Šojgu.

“Danas ćemo na sjednici Odbora razmotriti pitanja vezana uz stvaranje Lenjingradskog (Sankt Peterburg) i Moskovskog vojnog okruga uz istovremeno jačanje grupacije postrojbi Oružanih snaga Ruske Federacije na našim zapadnim granicama.”

Ustvrdio je da je Poljska najavila svoju namjeru da izgradi najmoćniju vojsku na kontinentu i tako postala “glavni instrument antiruske politike Sjedinjenih Američkih Država”.

Šojgu je rekao da se broj vojnih jedinica NATO-a izvan regije stacioniranih u istočnoj Europi povećao za dva i pol puta od veljače prošle godine i da ih sada ukupno ima 30.000. “Ove prijetnje vojnoj sigurnosti Rusije zahtijevaju pravodoban i adekvatan odgovor. Na sastanku ćemo razgovarati o potrebnim mjerama za njihovu neutralizaciju i donijeti odgovarajuće odluke”, rekao je.

Putin: Zapadni dio Poljske je “Staljinov dar Poljacima” a oni sada imaju nove “teritorijalne ambicije”

Povratak taktike koja je nestala prije 100 godina – dugotrajno rovovsko ratovanje s čvrsto utvrđenim obrambenim linijama

Ukrajinski rat donosi nove iteracije 1. svjetskoga rata u 21. stoljeću, ovoga puta s dronovima i iPhoneima koji slike rata u realnom vremenu šalju operaterima, zapovjednicima i medijima. Ovaj sukob ponovno je na scenu vratio taktiku za koju se vjerovalo da je nestala nakon 1. svjetskoga rata – dugotrajno rovovsko ratovanje s čvrsto utvrđenim obrambenim linijama

Nakon učinkovite primjene najsuvremenijeg oružja od ukrajinskih snaga u početnoj fazi rata kao što su američki protuoklopni projektili Javelin i protuzrakoplovni Stinger, ubojiti dronovi različitih kategorija i namjena te u nastavku rata precizni projektili HIMARS američke proizvodnje koji su pogađali ciljeve duboko u ruskoj pozadini, većina promatrača procijenila je kako će rat u Ukrajini biti visokotehnološki manevarski sukob dviju vojski koji će pokazati kako će izgledati ratovi 21. stoljeća.

Prvi mjeseci rata s uspješnim i brzim ukrajinskim protuofenzivama uz upotrebu novih oružja zapadne proizvodnje visoke preciznosti i dometa pojačavali su dojam manevarskog i visokotehnološkog rata koji će naznačiti modalitete vođenja rata u budućnosti. No u nastavku rata postalo je vidljivo kako visokotehnološko oružje samo za sebe nije dovoljno za održavanje inicijative na ratištu i pobjedu. Pokazalo se da je potrebna i ogromna količina običnog “glupog” streljiva kakvo se upotrebljavalo još za 1. svjetskoga rata, i to u svim kalibrima, od onog za pješačko naoružanje do streljiva koje je postalo ključ održanja na ratištu – topničkog. Količine potrebnog topničkog streljiva ukazivale su na masovnu upotrebu topništva koje je ciljalo zone koncentracije ljudstva, logističke linije i na kraju umrtvilo pokretljivost većih formacija na bojišnici. Masovna uporaba topništva s obje strane zahtijevala je ukopavanje i stvaranje čvrstih obrambenih linija sa stalnim pokušajima ofenzivnih djelovanja bez većih rezultata.

Rovovski rat

Protivno promišljanjima vojnih stručnjaka, rat u Ukrajini iz manevarskog se pretvorio u statični rovovski rat. Ukrajina je posljednjih mjeseci pokrenula ofenzivna djelovanja čiji rezultati nisu onakvi kakvim su ih mediji najavljivali, a ukupan učinak složenih ofenzivnih djelovanja još se ne može procijeniti. Potreba za ogromnim količinama ratnog materijala, prije svega topničkog streljiva, za rovovski rat koji se vodi i koje se svakodnevno troši, a potrebno ga je neprestano dovlačiti na prve borbene linije, označava povratak na scenu industrijskog rata koji zahtijeva punu angažiranost industrijskih kapaciteta zaraćenih strana ili onih koji im u slučaju Ukrajine pomažu u otporu agresiji, a stvorene utvrđene linije koje doslovno podsjećaju na one iz 1.svjetskog rata  označile su povratak rovovskog ratovanja.

Sve to zajedno ne znači ništa drugo nego pojavu svojevrsne nove iteracije 1. svjetskoga rata u 21. stoljeću, ovoga puta s dronovima i iPhoneima koji slike rata u realnom vremenu šalju operaterima, zapovjednicima i medijima.

Ovaj sukob ponovno je na scenu vratio taktiku za koju se vjerovalo da je nestala nakon 1. svjetskoga rata – dugotrajno rovovsko ratovanje s čvrsto utvrđenim obrambenim linijama. Ovu ratnu stvarnost opisuje članak Bena Wofganga za Washington Times u svibnju kada navodi: “Za ovaj rat se procjenjivalo da će biti prvi visokotehnološki sukob između velikih sila i sukob koji bi dao pogled izbliza na evoluciju ratovanja u 21. stoljeću. Međutim, na mnogo načina rat u Ukrajini više je poput 1. svjetskog rata s bespilotnim letjelicama i iPhoneima i ima mnogo više zajedničkog s prastarim pristupima taktici i strategiji nego što su mnogi predviđali.”

Michael O’Hanlon, ravnatelj istraživanja vanjske politike za Brookings Institution, također se slaže i navodi: “Ovaj mi rat više sliči 1. svjetskom ratu nego futurističkoj viziji borbe. Ovo je 1. svjetski rat s preciznim topništvom i bespilotnim letjelicama, pametnim telefonima i satelitskim vezama, pametnim protutenkovskim i protuzračnim projektilima, ali u kojem još dominiraju topničke baražne vatre i obrambeni rovovi.”

Totalni masakr

Prema zračnim i satelitskim snimkama ratišta, ono uistinu s mrežom rovova i fortifikacija podsjeća na scene iz 1. svjetskog rata. Ali na 1. svjetski rat podsjećaju i gubici zaraćenih strana. Novinar Forbesa Peter Suciu u lipnju već naslovima svojih članaka vjerno opisuje stanje na bojišnicama Ukrajine: “Pass The Rocket Launcher: Ukraine Footage From Frontline Looks Like WWI Trench War” i “Total Massacre: War Footage Ukraine Shows Tanks Firing Right Into Russian Trenches”. Po njegovu mišljenju, snimke s prve crte bojišnice izgledaju kao rovovi iz 1. svjetskog rata uz totalni masakr, gdje snimke pokazuju kako tenkovi pucaju izravno u ruske rovove. Gubici sučeljenih strana uistinu su ogromni i to je također karakteristika koja rat u Ukrajini povezuje s 1. svjetskim ratom.

Prema podacima Mikea Glenna koje je iznio u članku za Washington Times u ožujku, “gubici Rusije u Ukrajini premašuju gubitke u svim njezinim ratovima od 2. svjetskog rata”. Prema Glennu, ruske trupe imaju broj ubijenih vojnika u mjesečnoj stopi koja je najmanje 25 puta veća od broja ubijenih u Čečeniji i 35 puta veća od broja ubijenih u Afganistanu.

Prema Centru za strateške i međunarodne studije (Center for Strategic and International Studies – CSIS), Rusija je izgubila 14 do 16 tisuća vojnika u Afganistanu od 1979. do 1989. godine i između 12 i 25 tisuća vojnika u ratovima u Čečeniji. U ratu koji je nametnula Ukrajini Rusija je dosad imala 60 do 70 tisuća ubijenih vojnika računajući do ožujka ove godine. Pritom treba računati da su ukupni sanitetski gubici, koji uključuju ranjene, psihotraumatizirane i sve vojnike iz različitih medicinskih razloga izbačenih iz stroja, tri do pet puta veći. Također se trebaju pridodati i vojnici koje je Rusija izgubila od ožujka do danas.

Ruski gubici bili su ogromni i u rovovskom ratovanju tijekom 1. svjetskoga rata i daleko su premašivali gubitke drugih sučeljenih strana.

Obrambene linije

Prema podacima koje je prikupio američki U.S. Census Bureau nakon rata, Rusko Carstvo imalo je 1,811.000 ubijenih vojnika tijekom 1. svjetskog rata, što čini čak 30 posto svih poginulih vojnika na strani sila Antante tijekom cijeloga rata. Za usporedbu, francuski poginuli vojnici činili su 25 posto ukupnog broja, poginuli vojnici Britanskog Carstva činili su 16 posto poginulih vojnika Antante, Talijani 12 posto, Srbi osam posto, Rumunji šest posto, snage SAD-a dva posto i svi ostali saveznici ukupno jedan posto poginulih u gubicima Antante.

Podatke U.S. Census Bureaua u svome članku od 16. srpnja ove godine za 19FortyFive prenosi umirovljeni američki časnik Christian Orr.

Nakon 1. svjetskog rata bilo je više primjera dugotrajnog rovovskog ratovanja i stvaranja obrambenih linija, ali su one u pravilu ofenzivnim djelovanjima uništavane. Tipični primjeri su njemački Atlantski bedem koji je probijen savezničkim iskrcavanjem u Normandiji te u nastavku borbi njemačka Siegfried linija koja je jednostavno pregažena. Tijekom arapsko-izraelskih ratova 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća vođen je rat iscrpljivanja, a izraelska strana je na liniji razdvajanja snaga nakon 1967. godine na istočnoj strani Sueskog kanala izgradila utvrđenu obrambenu liniju koja je dobila ime po generalu Haimu Bar-Levu. Ofenzivom egipatskih snaga 6. listopada 1973. godine linija Bar-Lev je probijena bez većih gubitaka, a dvije izraelske oklopne brigade koje su iz operativne pričuve Sinajskog bojišta upućene u protunapad desetkovane su u samo nekoliko sati.

Rovovski rat najdulje se razvukao za vrijeme iračko-iranskoga rata, koji je također bio i masakr razmjera 1. svjetskoga rata. Utvrđene obrambene linije i tada su probijane u masovnim iranskim ofenzivama u kojima je na malenom odsjeku ratišta sudjelovalo i po pola milijuna vojnika u napadu.

Živi zakopani

Posljednja utvrđena obrambena linija koja je doživjela sudbinu uništenja bila je ona koju je Sadam Husein postavio pokušavajući zadržati savezničke snage u oslobađanju Kuvajta. Operacija Pustinjska oluja doslovno je pregazila “Sadamovu liniju” i izbrisala je s lica zemlje. Iračke postrojbe koje su držale liniju 38 dana bombardirane su sa zemlje i iz zraka uključujući i “tepih” bombardiranja strateškim bombarderima B-52. Kada je započela kopnena operacija, Amerikanci su jednostavno pregazili iračke rovove, pri čemu su korišteni i oklopni buldožeri. Posljedično,mnogi irački vojnici su živi zakopani jer je oko 140 kilometara rovova doslovno preorano u nekoliko sati. Padom Sadamove linije predalo se gotovo osam tisuća iračkih vojnika, uključujući i ranjene, a mrtvi su ostali u pustinjskim grobnicama.

U ovim trenucima ratište u Ukrajini podsjeća sa svojim rovovima i masovnim gubicima na bojišta 1. svjetskoga rata. Ruska utvrđena linija koju neki nazivaju Surovikinovom linijom uspostavljena je na okupiranim dijelovima ukrajinskog teritorija. Ukrajinska strana pokrenula je niz ofenzivnih djelovanja u cilju njezina probijanja, a učinke je još teško prognozirati.

Zoran Meter

Da se Njemačka i Poljska povijesno ne ljube i da njemačko-poljski odnosi nisu baš previše uzorni što se dobrosusjedstva tiče odavno je poznato. Kao što je poznato i da su napetosti između Berlina i Varšave dodatno generirane nakon početka ukrajinskog rata kada su poljske vlasti oštro kritizirale vladu kancelara Olafa Scholza za sporu i nedovoljnu reakciju u pružanju Ukrajini vojne i financijske pomoći, dok su prethodnu njemačku vladu kancelarke Angele Merkel krajnje oštro optuživale za „izdaju euroatlantskih vrijednosti“ zbog njene velike gospodarske (prije svega energetske) suradnje s Rusijom.

Osim toga nad njemačko-poljskim odnosima proteklih se mjeseci sve više nadvijala sjena sve učestalijih zahtjeva visokih poljskih dužnosnika za njemačkim plaćanjem golemih ratnih odšteta Poljskoj zbog njene uloge u Drugom svjetskom ratu, što je redovito izazivalo (i još izaziva) konsternaciju Berlina koji smatra kako je Varšava i više nego pravedno obeštećena u poslijeratnim procesima odnosno kroz tada postignute sporazume, uključno i teritorijalne kompenzacije  – i da o toj temi on više uopće ne želi razgovarati.

Međutim, pravo ulje na vatru njemačko-poljskih odnosa, čini se, dolio je čelnik najveće stranačke frakcije unutar Europske unije (Europarlamenta) – Europske pučke stranke (ili narodnjaka), Manfred Weber. Radi se o visokopozicioniranom članu bivše njemačke vladajuće stranke CDU iz doba prethodne kancelarke Angele Merkel.

Naime, Weber je nedavno, u intervjuu za njemačku televiziju ZDF, oštro napao poljsku vladajuću stranku Pravo i pravda (PiS) kazavši sljedeće:

“PiS u Poljskoj je naš neprijatelj i borit ćemo se protiv njega!” … “Pravo i pravda” se ne razlikuje od “Alternative za Njemačku” (AfD – krajnje desna stranka čija popularnost u Njemačkoj posljednjih tjedana dramatično raste i koja se sada nalazi na drugom mjestu, odmah iza združenih stranaka tj. bloka CDU/CSU, a prema najnovijim anketama čak je preskočila i CDU gledano na istog kao na samostalnu političku stranku!, op.GN.)) i francuske stranke “Nacionalnog okupljanja” pod vodstvom Marine Le Pen.

Weber smatra, ni manje ni više nego da sve tri spomenute političke stranke ne poštuju “pravnu državu” i da ih stoga treba zabraniti.

Reakcije iz Poljske

Na reakcije iz Poljske na ove Weberove riječi nije trebalo dugo čekati. Evo nekih od komentara:

“Kad nam Nijemci žele reći kako trebamo graditi našu domovinu, uvijek se sjetim Trećeg Reicha i Hitlera. Kad takve stvari čujem iz usana Nijemaca, naježim se. Nijemci bi se trebali suzdržati od takvih nasrtaja, jer se još nisu obračunali s Drugim svjetskim ratom s više od 5 milijuna ubijenih Poljaka. Sada će ovdje pomazati svog “oporbenog firera”?” — kazao je poljski zastupnik Marek Susky.

“Weberova izjava – čak i za Nijemca – krajnji je primjer drskosti! Kao i kršenje svih pravila europske politike. Poljska u NATO-u, u EU, surađuje s mnogim stranim partnerima, uključujući i Njemačku, po svim pitanjima, a odjednom ključni njemački političar najavljuje otvoreni rat poljskoj vladi? I to za vrijeme ruske agresije?” – kazala je pak članica Europskog parlamenta i bivša poljska premijerka Beata Szydlo.

Zamjenik šefa poljskog ministarstva vanjskih poslova Pavel Jablonsky kazao je slijedeće:

“Danas najvažniji političar Europske pučke stranke izravno naziva vladu PiS-a neprijateljem protiv kojeg se treba boriti. Mislite li da će (poljska) Građanska platforma reagirati – ili će se, kao i obično, pridružiti njemačkim kolegama/principima/sponzorima?” Aludirao je na bivšeg poljskog premijera a sadašnjeg kandidata spomenute stranke na budućim poljskim predsjedničkim izborima Donalda Tuska.

Zbog novonastalog stanja u srijedu, 9. kolovoza, poljski premijer Mateusz Morawiecki pozvao je čelnika Europske pučke stranke Manfreda Wernra na raspravu.

Zaključak

Hoće li taj razgovor (ako dio njega uopće i dođe) bilo što promijeniti u sadašnjim odnosima dviju susjednih država? Rekao bih – teško.

Naime, obje su zemlje opterećene ne samo složenom međusobnom poviješću (što je manje važno), već i željama za ostvarenja vlastitih nacionalnih odnosno državnih interesa (što je puno važnije) u kontekstu potpune promjene regionalnih (europskih) i globalnih geopolitičkih okolnosti. U njima se Berlin i Varšava zapravo bore (s pozicije vazala) za što veću “simpatiju” od strane Washingtona u smislu da će baš oni ti koji će u budućnosti najbolje i najpouzdanije osiguravati američke geopolitičke, geosigurnosne i geoekonomske interese na tlu Europe, a zauzvrat ubirati i najveće dividende od strane SAD-a.

Washingtonu pak ovakav razvoj njemačko-poljskih odnosa previše ne smeta. Štoviše! Definitivno pouzdanom Poljskom može kad god to poželi stvarati dodatni pritisak na Berlin i obuzdavati njegove eventualne pretjerane političke i ekonomske apetite.

Sjedinjene Države Njemačkoj jednostavno previše ne vjeruju (i u tome nikako nisu usamljene u Europi), a ona im je i puno veći ekonomski konkurent od jedne Poljske. S druge strane Poljska im je najsigurniji jamac za dugoročni nastavak europske proturuske politike, a u tom ju kontekstu, jednako tako kao i Njemačku, vrlo lako mogu držati pod kontrolom, o čemu svjedoči i nedavno konačno odbijanje SAD-a učestalih poljskih zahtjeva da na njenom teritoriju rasporedi američko nuklearno oružje s ciljem sprječavanja ruskih geopolitičkih interesa u smjeru zapada.

Washingtonu nije potrebno maksimalno i visokorizično zaoštravanje njegovih vojno-sigurnosnih odnosa s Moskvom. Njemu je sasvim dovoljno održavanje visokih političkih tenzija i što veće ograničavanje ekonomske suradnje između Europe i Rusije, pri čemu će Europska unija morati još dugo snositi financijske troškove ukrajinskog rata i poslijeratne obnove, dok će se SAD brinuti za “sigurnosni kišobran” nad svima. Naravno, i kroz kupnju sofisticiranog i skupog američkog oružja nauštrb onog europskih proizvođača koji su već sada u velikim problemima.

I da zaključim s Manfredom Weberom. Njegov pokušaj prebacivanja krivnje za vlastite njemačke promašaje – čija se krajnja cijena još niti ne nazire ali se već sada zna kako će biti vrlo skupa – na Poljsku niti je lijep niti je pravodoban.

Za dijalog (ili obračun, kako hoćete) s Poljskom u smislu pokušaja zaštite njemačkih nacionalnih interesa u uzavrelim novonastalim geopolitičkim okolnostima ipak je trebalo reagirati znatno ranije, i to prije svega od strane samog njemačkog državnog vrha a ne nekog europolitičara, koliko god on bio utjecajan. Ali vlada kancelara Olafa Scholza za tako nešto jednostavno nije imala snage, a onda niti volje. Opterećujuća njemačka povijest iz XX. stoljeća u tom je smislu itekako odigrala svoju ulogu, ali nikako ne i presudnu.

Najbolji primjer toga dolazi iz isto tako u Drugom svjetskom ratu teško poraženog i poniženog Japana, potpuno podređenog SAD-u, koji se, usprkos tomu, uspio izboriti za puno povoljniji položaj za zaštitu svojih ključnih nacionalnih interesa u započetoj globalnoj geopolitičkoj borbi trojca SAD-Rusija-Kina bez presedana u odnosu na Njemačku.

Berlin spreman produljiti razmještanje sustava protuzračne obrane Patriot u Poljskoj do kraja 2023.

Misija Ekonomske zajednice zapadnoafričkih zemalja (ECOWAS), UN-a i Afričke unije koja se trebala uputiti u Niger nije realizirana u utorak zbog odbijanja nigerskih vlasti, priopćio je ECOWAS.

“Misija je prekinuta nakon što je kasno navečer primljena poruka od vojnih vlasti Nigera kako nisu spremni primiti tročlano izaslanstvo”, stoji u službenom priopćenju te zajednice. Pritom se naglašava kako ECOWAS namjerava nastaviti poduzimati mjere za “obnovu ustavnog poretka u Nigeru”.

U utorak je predstavnik nigerijskog predsjednika Ajuri Ngelale najavio želju zemalja ECOWAS-a da diplomatskim mjerama riješe situaciju u Nigeru, ali i napomenuo kako i druge opcije također nisu isključene.

Nigerijski predsjednik Bola Tinubu naredio je uvođenje novih financijskih sankcija protiv Nigera priopćio je glasnogovornik nigerijskog predsjednika Ajuri Ngelale. “Sankcije se uvode preko Središnje banke Nigerije protiv pojedinaca koji su sudjelovali u preuzimanju vlasti u Nigeru pučem”, objavio je Reuters.

Tinubu trenutačno predsjeda ECOWAS-om čiji će se izvanredni summit održati 10. kolovoza u nigerijskom glavnom gradu Abuji, posvećen upravo novonastalom stanju u Nigeru.

Opširnije o stanju u Nigeru i širem geopolitičkom kontekstu onoga što se s tim u svezi događa moći ćete doznati u analizi našeg urednika Zorana Metera koja će biti objavljena tijekom dana.

Poljska je pozvala Europsku uniju da izdvoji dodatna sredstva za povećanje protoka svojih luka kako bi se povećao obujam tranzita ukrajinskih žitarica kroz Baltičko more. Izvijestio je Bloomberg pozivajući se na poljskog ministra poljoprivrede Roberta Telusa.

Prema njegovim riječima, poljska vlada razmišlja o izgradnji posebnih luka namijenjenih isključivo za prijevoz žitarica, “takozvanih agroportova”.

Pojasnio je kako je izvoz žitarica kroz poljske luke u lipnju porastao na 260 tisuća tona, a taj će se broj vjerojatno povećati zbog činjenice da će Ukrajina tražiti alternativne načine za izvoz nakon što se Rusija povuče iz ugovora o žitu koji se odnosi na prijevoz Crnim morem.

Istodobno, Telus je naglasio kako  Poljska ne namjerava ukinuti unutarnju zabranu prodaje ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda kada ona istekne sredinom rujna.

Podsjećamo kako upravo potonja odluka Varšave izaziva kritike službenog Bruxellesa (EU mora takve odluke donositi konsenzusom, a u konkretnom je slučaju bila primorana učiniti izuzetak radi održavanja privida jedinstva) , ali i negodovanje samog Kijeva s obzirom na naglašeno savezničke ukrajinsko-poljske odnose.

Naime, Poljska strahuje da bi se u suprotnom nastavio negativan utjecaj jeftinih ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda na poljske farmere, a u takvom mišljenju ona nikako nije usamljena. Istog stava i namjere produljenja zabrane prodaje ukrajinskih proizvoda pridržavaju se i još četiri države istočnog krila Europske unije: Mađarska, Slovačka, Rumunjska i Bugarska.

Ruski veleposlanik u SAD-u o izgledima za sporazum o žitaricama

U srijedu, 9. kolovoza, došlo je do snažne eksplozije u glavnoj ruskoj tvornici za razvoj i proizvodnju optičkih i optičko-elektronskih uređaja za ruske snage sigurnosti, industriju i zdravstveni sektor – ZOMZ, u Sergijevom Posadu, poznatoj turističkoj zoni unutar Moskovske oblasti. Informacije o žrtvama još se prikupljaju, prenosi ruski državni medij RIA Novosti pozivajući s na predstavnika hitnih službi.

Po riječima sugovornika agencije, sada se razjašnjavaju svi podaci o uzrocima incidenta i žrtvama.

Prema naknadno prispjelim podacima, uzrok eksplozije je kršenje tehnološkog procesa.

U tvrtci je najavljena potpuna evakuacija, uključujući i iznajmljene radionice. Na mnogim zgradama popucala su stakla.

Na mjesto nesreće stigli su službenici snaga sigurnosti, a očekuje se i skori dolazak guvernera Moskovske oblasti Andreja Vorobjova.

U kontekstu ove vijesti možemo objaviti i jutrošnju izjavu ruskog Ministarstva obrane, prema kojoj je ruska vojska zaustavila ukrajinski pokušaj napada bespilotnim letjelicama na ruski glavni grad Moskvu uništivši sve dronove.

O tome je prethodno na svom Telegram kanalu izvijestio i gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin, precizirajući kako je ruska protuzračna obrana oborila dvije borbene bespilotne letjelice koje su pokušavale odletjeti u Moskvu: jednu u području Domodedova (zona istoimene moskovske međunarodne zračne luke, op.GN.), drugu u području autoceste Minsk.

Jesu li eksploziju prouzročili ukrajinski dronovi za sada možemo samo nagađati. Ali u kontekstu trenutačnih vojnih okolnosti vezanim uz ukrajinski rat, kao i napada dronovima kojima je izložena i sama Moskva i istoimena ruska regija, takvu mogućnost itekako treba uzeti u obzir.

Uostalom, eksplozije ovakvoga tipa ne događaju se baš često u mirnodopskim uvjetima bilo gdje pa tako ni i u Rusiji.

Sjedinjene Države nastavljaju pružati Ukrajini vojnu pomoć u trenucima kada se njena protuofenziva nalazi u velikim teškoćama, o kojima proteklih tjedana otvoreno pišu i brojni utjecajni američki mediji, poput najnovijeg članka liberalnog The New York Timesa.

O tim smo problemima, kao i zabrinutostima o kojima pišu zapadni i ostali mediji kada je riječ o spomenutoj protuofenzivi, opširnije pisali u jučerašnjem tekstu, kojeg možete pogledati ovdje pa sada nema potrebe ponavljati isto, odnosno ulaziti u detalje.

Međutim, ono što je sigurno, je to, da će Washington, dok je god Bidenova administracija na čelu Bijele kuće, nastaviti s vojnom potporom Ukrajini pod svaku cijenu, a o tome svjedoči i iduća vijest:

Sjedinjene Države objavit će o novom paketu vojne pomoći za Ukrajinu tijekom ovog tjedna – izjavio je danas na redovitoj medijskoj konferenciji glasnogovornik State Departmenta Matthew Miller.

“Kao što smo ranije kazali, nastavit ćemo opskrbljivati ​​Ukrajinu topništvom i nizom drugog oružja. Kasnije ovog tjedna bit će još jedna najava dodatne pomoći koju planiramo isporučiti Ukrajini,” izjavio je američki diplomat, pritom pojasnivši kako nema najava o isporuci američkih operativno-taktičkih raketnih sustava ATACMS Kijevu.

Inače, ATACMS – Army Tactical Missile System – je konvencionalni topnički oružani sustav zemlja-zemlja sposoban pogađati mete daleko izvan dometa postojećih topova, raketa i drugih projektila. Projektili ATACMS ispaljuju se s oružane platforme MLRS M270 i M270A1. ATACMS se pokazao vrlo uspješnim u vojnoj operaciji Pustinjska oluja. Operativnim zapovjednicima omogućuje trenutnu vatrenu moć djelovanja u dubini bojišnice. Svaki ATACMS projektil pakiran je u lansirnu kapsulu nalik MLRS-u i ispaljuje se iz lansera MLRS.

Proizvodi ga američka kompanija Lockheed Martin, a o samom ATACMS-u u kontekstu (političkom i vojnom) ukrajinskog rata više možete pogledati na priloženom videu ispod teksta.

(Video) Zašto američka ratna taktika u Ukrajini propada?

Jučer smo objavili vijest kako je američki državni tajnik Antony Blinken izjavio kako su Sjedinjene Države riješile sve zahtjeve Rusije vezano uz uvjete sporazuma o žitu zbog čijih se neispunjavanja ona nedavno iz njega i povukla tj. nije ga željela automatski produljiti – kako je to već u dva navrata prethodno činila (vidi poveznicu ispod teksta).

Međutim, Blinken je istom prigodom kazao kako Moskva na taj prijedlog njoj upućen i koji se nalazi u UN-u ne odgovara. Precizno je pojasnio o čemu je riječ i što je Washington u tom smislu u međuvremenu učinio kazavši slijedeće:

“Što se tiče konkretnih naznaka potencijalnih problema, kao što su bankarstvo, prijevoz i tako dalje, dali smo sve od sebe kako bismo osigurali da se ti problemi riješe. Na primjer, pisao sam pisma našim bankama, objašnjavajući kako apsolutno podržavamo izvoz ruskog žita, i da se ne treba bojati sankcija, iz kojih se uklanjaju rusko žito, transport, osiguranje i tako dalje.” (Radi se o riječima iz njegovog intervjua Francuskom radiju, objavljenim od strane State Departmenta.)

Ali u kraćem komentaru ove vijesti jučer smo izrazili skepsu vezano uz moguću pozitivnu reakciju Moskve na ovu izjavu s obzirom na njena dosadašnja negativna iskustva što se sličnih obećanja od strane UN-a tiče, i da Moskva sada vjerojatno očekuje čvrsta jamstva s obzirom kako riječima američkih dužnosnika više ne vjeruje – kako to sama naglašava.

A da je tu upravo tako, svjedoči i slijedeća vijest:

Danas se na navedenu temu oglasio i ruski veleposlanik u Sjedinjenim Državama Anatolij Antonov, a njegove riječi prenose ruski mediji.

Kazao je novinarima kako Rusija drži otvorena vrata za obnovu sporazuma o izvozu ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda brodovima preko Crnog mora, ali da je za to potrebno ukloniti poremećaje u njegovoj provedbi.

“Rusija, kao odgovorna sila zainteresirana za olakšanje tereta najsiromašnijim državama, više je puta, uključujući i na najvišoj razini, jasno dala do znanja kako su vrata za obnovu žitnog sporazuma i dalje otvorena. Sve što je potrebno od Sjedinjenih Država i njihovih saveznika nije na riječima, već na djelima kako bi se uklonile distorzije u provedbi paketa poljoprivrednih sporazuma, uključujući nagomilane prepreke ruskom poljoprivrednom izvozu za pristup svjetskim tržištima.”

Izjave Amerikanaca o postojanju izuzeća od sankcija za opskrbu (ruskom) hranom i gnojivom Antonov je nazvao obmanom.

“Domaće tvrtke i dalje se suočavaju s financijskim i logističkim poteškoćama – čak i kada je riječ o doniranju gnojiva regijama u potrebi”, – kazao je ruski diplomat i pritom osudio pokušaje SAD-a da izvrše pritisak na zemlje u razvoju kako bi uvjerili Rusku Federaciju da se vrati poslu sa žitom, te ih nazvao “dijelom informativne kampanje za iskrivljavanje stvarnog stanja stvari”.

Drugim riječima, možemo to tako slobodno formulirati, od obnove sporazuma (ili ugovora) o izvozu poljoprivrednih proizvoda preko Crnog mora neće biti ništa, barem ne u skorije vrijeme.

O tome svjedoči i najnovija vijest iz Poljske koja se priprema za prihvat odnosno transfer ukrajinskih žitarica kopnenim putom (o njoj detaljnije  kasnije tijekom dana).

SAD-e pozitivno riješile ruske zahtjeve za produljenje ugovora o izvozu ukrajinskih žitarica!

Američki predsjednik Joe Biden izjavio je u utorak kako uskoro namjerava posjetiti Vijetnam s obzirom da su vlasti te zemlje zainteresirane za poboljšanje odnosa s Washingtonom.

“Uskoro ću otići u Vijetnam jer Vijetnam želi promijeniti odnos s nama i postati partner. Sada smo u situaciji da se sve te promjene događaju u svijetu, a imamo priliku za razumne promjene u dinamici,” – objavila je Bidenove riječi Bijela kuća.

Navodi se kako je Biden krajem srpnja kazao da Hanoi želi dovesti Washington u položaj „glavnog partnera na razini s Rusijom i Kinom”.

Ovoj vijesti dodali bismo slijedeće:

Vijetnam za Sjedinjene Države postaje sve značajnija država, ne samo po pitanju američkih geopolitičkih interesa u Jugoistočnoj Aziji odnosno Indopacifičkoj regiji s obzirom na njegove teritorijalne sporove s Kinom u akvatoriju Južnokineskog mora i zbog čega politički odnosi Vijetnama i Kine zaostaju za onim gospodarskim, već i zbog činjenice da SAD vode aktivnu politiku povlačenja američkih investicija iz Kine.

U tom se kontekstu Vijetnam, uz još neke zemlje regije poput Indije i Filipina, razmatra kao „pogodno tlo“ za pokretanje nove proizvodnje američkih globalnih mega-kompanija s obzirom na jeftinu radnu snagu i druge pogodnosti koje su do sada ostvarivali u Kini.

Kinu, kako bismo bili precizni, američki investitori napuštaju ne svojom voljom, već pod pritiskom Washingtona koji je ekonomske interese SAD-a podredio geopolitičkim i to načelo projicira i na sve svoje saveznike, prije svega u Europi.

Njemačka je ponudila produljenje razmještaja tri jedinice protuzračne obrane Patriot u Poljskoj do kraja 2023., priopćilo je u utorak ministarstvo obrane u Berlinu, prenosi Reuters.

“Produženje nakon kraja 2023. nije predviđeno”, objavilo je ministarstvo u priopćenju. Dodaje se da su neke od njemačkih jedinica Patriot bile potrebne za korištenje od strane NATO-ovih snaga za brzi odgovor 2024., dok su druge morale proći održavanje.

Zajedno s tri jedinice protuzračne obrane Patriot, oko 300 njemačkih vojnika smješteno je u poljskom gradu Zamosc, oko 50 km od ukrajinske granice, od početka godine kako bi zaštitili južni grad i njegovu ključnu željezničku vezu s Ukrajinom.

Raspoređivanje sustava pokrenuo je zalutali ukrajinski projektil koji je prošlog studenog pogodio poljsko selo Przewodow, u incidentu koji je pobudio strahove da će se rat u Ukrajini preliti preko granice.

Tijekom posjeta Zamoscu u srpnju, njemački ministar obrane Boris Pistorius nije odmah odgovorio na zahtjev svog poljskog kolege da produži razmještanje sustava protuzračne obrane Patriot.

Odnosi između Berlina i vladajuće nacionalističke stranke Pravo i pravda (PiS) u Varšavi su zategnuti, dok se obje strane sukobljavaju oko niza tema – od isporuke oružja Kijevu do sporazuma o migraciji s EU-om koji Poljska odbija.

Zemaljski sustavi protuzračne obrane kao što je Raytheonov Patriot izgrađeni su za presretanje nadolazećih projektila. Međutim, u NATO-u ih nedostaje jer su mnogi saveznici smanjili broj jedinica protuzračne obrane nakon Hladnog rata.

Ruska invazija na Ukrajinu natjerala je saveznike u NATO-u da se potrude kako bi popunili rupe u vlastitim zalihama, istovremeno opskrbljujući Kijev sustavima protuzračne obrane.

Američka vojska spaja rakete sustava Patriot s radarom sustava Aegis i postavlja ih na brodove

Tajvanski proizvođač čipova TSMC odobrio je plan vrijedan 3,8 milijardi dolara za izgradnju tvornice u istočnom njemačkom gradu Dresdenu, objavila je tvrtka nakon sastanka odbora u utorak, prenosi DW.

TSMC je najveći svjetski ugovorni proizvođač čipova. Od 2021. pregovara s istočnonjemačkom pokrajinom Saskom, gdje se nalazi Dresden, o izgradnji proizvodnog pogona.

Tvornica, koja bi trebala biti otvorena 2027., trebala bi proizvoditi oko 40.000 300-milimetarskih pločica mjesečno.

“S ovom investicijom TSMC-a, još jedan globalni igrač u sektoru poluvodiča dolazi u Njemačku. To pokazuje da je Njemačka atraktivna i konkurentna lokacija”, rekao je njemački ministar gospodarstva Robert Habeck u izjavi.

TSMC također ulaže 40 milijardi dolara u novu tvornicu u zapadnoj američkoj državi Arizoni. Div industijre objavio je u svom priopćenju u utorak da je odobrio kapitalnu injekciju ne veću od 4,5 milijardi dolara za tu tvornicu kao dio ukupne investicije.

Kako se financira izgradnja tvornice?

Proizvođač autodijelova Bosch i proizvođač poluvodiča Infineon, njemački i nizozemski NXP, izgradit će tvornicu zajedno s TSMC-om, a ukupna investicija premašuje 10 milijardi eura.

TSMC će imati 70% u zajedničkom ulaganju, dok će ostala tri proizvođača imati po 10%.

Prema poslovnom dnevniku Handelsblatt, Njemačka je pristala sudjelovati s pet milijardi iz vladinog fonda za klimu i transformaciju za izgradnju. Europska komisija ima posljednju riječ o ovom subvencioniranju.

Zašto Njemačka želi privući pogone za proizvodnju čipova?

Njemačka je u lipnju potpisala ugovor s Intelom koji otvara put izgradnji dvaju pogona poluvodiča u gradu Magdeburgu na istoku zemlje.

Kancelar Olaf Scholz nazvao je Intelovo ulaganje u objekte najvećim izravnim stranim ulaganjem u njemačkoj povijesti. Habeck, koji također služi kao njemački vicekancelar, rekao je da je dogovor “važan doprinos rastu europskog suvereniteta”.

Scholz je u utorak te planove nazvao važnim korakom prema “održivosti Njemačke u budućnosti”. “Njemačka se sada vjerojatno razvija u najveću lokaciju za proizvodnju poluvodiča u Europi”, rekao je Scholz, dodajući da je zemlja “dobra poslovna lokacija”. Rekao je da je projekt “važan za otpornost proizvodnih struktura diljem svijeta”.

Njemački napor dio je šire europske inicijative za privlačenjem proizvođača poluvodiča i računalnih čipova kako bi bolje zaštitili svoje opskrbne lance. Inicijativa je uslijedila nakon što su industrije bile pogođene nestašicom poluvodiča tijekom pandemije COVID-19.

Europska unija već je odobrila plan subvencija od 43 milijarde eura za udvostručenje kapaciteta za proizvodnju čipova do 2030. godine.

Zašto Dresden?

Istočni njemački grad i savezna država Saska bili su epicentar proizvodnje čipova u Europi, što su nosili još od dana prije ujedinjenja Njemačke.

Danas svaki treći poluvodič proizveden u Europi dolazi iz Saske, prema industrijskom udruženju Silicon Saxony.

Tehnološki klaster poluvodičkih čipova iz Dresdena bilježi kontinuirani rast u posljednja dva desetljeća, privlačeći milijarde dolara ulaganja. Postoji više od 2.500 tvrtki, uključujući Infineon, Globalfoundries i Bosch, koje zapošljavaju otprilike 76.000 zaposlenika u regiji.

Frank Bösenberg, direktor tvrtke Silicon Saxony, kaže da je “učinak klastera” ono što regiju čini tako privlačnom globalnim proizvođačima čipova. “Postoji golema količina dostupnog znanja na tom području i bogata povijest”, rekao je za DW.

Regija također ima koristi od prisutnosti istaknutih istraživačkih instituta i sveučilišta kao što su Fraunhofer i Tehničko sveučilište u Dresdenu, jedna od vodećih tehničkih institucija u Njemačkoj.

SAD i Japan jačaju suradnju u razvoju čipova

Ron DeSantis, republikanski predsjednički kandidat i guverner Floride, otpustio je šeficu kampanje, u pokušaju da od Donalda Trumpa preuzme vodstvo u utrci za stranačku nominaciju, objavio je u utorak njegov pomoćnik, prenosi Reuters.

Generra Peck, dugogodišnja DeSantisova pomoćnica koja je postala šefica kampanje u trenutku kad je guverner u svibnju najavio svoju kandidaturu, bit će zamijenjena Jamesom Uthmeirom, drugim bliskim savjetnikom, rekao je komunikacijski direktor kampanje Andrew Romeo.

Peck je smijenjena četiri dana nakon što je Robert Bigelow, najveći pojedinačni donator DeSantisove kampanje, izjavio da više neće davati novac ako guverner ne promijeni pristup jer “ekstremizmom neće biti izabran.” Bigelow je nazvao Peck “vrlo dobrom menadžericom kampanje”, no rekao joj je da DeSantis mora biti umjereniji.

DeSantis je na drugom mjestu u utrci za republikansku nominaciju, nakon koje će uslijediti suočavanje s demokratskim predsjednikom Joeom Bidenom na izborima u studenom 2024., no popularnost u anketama pada mu već mjesecima.

Prema posljednjim anketama Reutersa i Ipsosa, DeSantisa podržava tek 13 posto, a Trumpa 47 posto republikanskih birača.

S obzirom na to da nastavlja padati u anketama, a novac se topi brže od očekivanog, DeSantis je proteklih mjeseci pod rastućim pritiskom donatora da promijeni izbornu taktiku.

M. Šerić: Ron DeSantis – nova zvijezda konzervativne Amerike