Tisuće Izraelaca u četvrtak su održale vrlo kontroverzni godišnji Marš pod zastavama kroz muslimansku četvrt u jeruzalemskom Starom gradu uz rasističke povike “Smrt Arapima” i tučnjavu s palestinskim stanovnicima, a bilo je i napada na novinare, javljaju izraelski mediji, prenosi Hina.

No unatoč nekoliko desetaka slučajeva nasilja i uznemiravanja koje su počinili židovski sudionici te prijetnji terorističkih skupina iz Gaze prije marša, skup se uspio održati bez većeg incidenta, piše The Times of Israel.

Hamas je prije dvije godine ispalio rakete na Jeruzalem u vrijeme marša, što je dovelo do 11-dnevnog rata između Izraela i Gaze.

Godišnja parada do Zapadnog zida spomen je na izraelsku okupacije Jeruzalema tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine. No zadnjih godina tu paradu prati govor mržnje i nasilje krajnje desnih židovskih sudionika prema Palestincima i njihovoj imovini.

Osobito napeti aspekt marša pod zastavama je njegova ruta kroz Vrata Damaska i muslimansku četvrt kojima se uglavnom koriste Palestinci. Kritičari tvrde da je skup osmišljen kako bi se isprovocirali Palestinci koje je izraelska policija prisilila da danas zatvore svoje trgovine.

Kao što je to činila protekle dvije godine, administracija američkog predsjednika Joea Bidena pozvala je Izrael da preusmjeri marš tako da on ne prolazi muslimanskom četvrti. No, nije se očekivalo da će to proći s obzirom na to da je prethodna, umjerenija vlada odbila taj zahtjev prošle godine, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu naposljetku je slijedio taj primjer.

Različite skupine sudionika marša pod zastavama sukobile su se, tukle palestinske mještane i maltretirale novinare. Uzvikivali su rasističke povike poput “Smrt Arapima”, “Neka izgori tvoje selo” i “Arap je ku*kin sin”, dok su plesali blizu Vrata Damaska uoči i za vrijeme skupa u četvrtak poslijepodne.

Na maršu je bilo više od deset članova koalicije, uključujući ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira, dugogodišnjeg sudionika skupa. Gvir je u četvrtak to prvi put učinio kao ministar u vladi, čime je dao dodatni pečat legitimnosti tom događaju. Oko 3.000 policijskih službenika, koje Ben Gvir nadzire bilo je raspoređeno u Starom gradu i oko njega.

Policija je objavila da je uhitila 10 ljudi još prije službenog početka skupa u 16 sati, a među njima nekoliko ljevičarskih aktivista koji su privremeno blokirali autocestu na Zapadnoj obali izvan Jeruzalema dok su pokušavali spriječiti doseljenike da sudjeluju na maršu. Još nekoliko osoba privedeno je zbog provociranja Palestinaca, rekla je policija.

Uglavnom su u maršu sudjelovali religiozni tinejdžeri, od kojih su mnogi dovezeni autobusima iz sjemeništa. Odredile su se odvojene rute za muškarce i žene kako bi se izbjeglo da zajedno plešu.

Deseci Židova i Arapa prosvjedovali su protiv marša pod zastavama u Jaffi, na skupu posvećenom i borbi protiv deložacije arapskih stanovnika iz njihovih domova iz javnog stambenog projekta Amidar.

Novinar Haaretza Deiaa Haj Yahia pogođen je kamenom u glavu, piše taj list u online izdanju. Pogodili su ga sudionici procesije u blizini Vrata Damaska, ulaza u muslimansku četvrt Starog grada. Demonstranti su bacali kamenje i boce prema skupini stranih novinara, uključujući arapske novinare. U napadu je ozlijeđeno nekoliko novinara i fotografa i pružena im je liječnička pomoć na licu mjesta, dodaje Haaretz.

U izraelskom zračnom napadu poginuo vođa Islamskog džihada

“Sve dok ukrajinska protuofenziva ne dovede do uvjerljivog poraza ruske vojske, većina Rusa ostat će uvjerena da je sve ovo na neki način bilo nužno.”

Dok ukrajinske snage nastavljaju postavljati uvjete za dugo očekivanu protuofenzivu, moskovskoj klasi stručnjaka ponestaje optimizma. Umjesto da nastave govoriti da ruska “specijalna vojna operacija” i dalje ide prema planu, mediji pod kontrolom Kremlja kao da aktivno pripremaju domaće stanovništvo da prihvati daljnje neuspjehe na bojnom polju, piše Newsweek.

“Ruske savezne emisije i vijesti ukazuju na svu zapadnu vojnu pomoć koju je Ukrajina primila”, rekla je Kateryna Stepanenko iz Instituta za proučavanje rata (ISW) za Newsweek. “Oni doista ističu broj vojnika koje su obučavale zemlje NATO-a i količinu oružanih sustava koje isporučuje Zapad.”

Zapadne su zemlje opskrbile Ukrajinu s više od 60 milijardi dolara izravne vojne pomoći, od protutenkovskih raketnih sustava Javelin koji su prošle godine pomogli u odbijanju ruskog početnog napada na Kijev do tenkova Leopard i raketa Storm Shadow koji se upravo sada pojavljuju na ratištu. Osim toga, posljednjih je mjeseci skup od 26 zemalja, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Poljsku, proveo čak 30 000 ukrajinskih vojnika kroz tečajeve s ciljem poboljšanja sposobnosti Kijeva da se uključi u kombinirano naoružanje.

Čini se da poruka odobrena od strane Kremlja koja se prenosi ruskim gledateljima ostavlja otvorenom mogućnost da, nakon uspješnih ukrajinskih protuofenzivnih operacija oko Harkiva prošlog rujna i u gradu Hersonu u studenom, Moskva očekuje da bi u ljeto 2023. ukrajinske snage mogle vratiti teritorij oko Melitopolja, Berdjanska, pa čak i na Krimu.

“Mnogo rasprava na ruskoj televiziji usredotočeno je na to gdje će Ukrajina najvjerojatnije usmjeriti svoje protuofenzivne operacije”, kazala je Stepanenko. “Pričaju o ukrajinskim izviđačkim bespilotnim letjelicama, prikazuju puno snimaka ukrajinskih napada na Luhansk koristeći rakete Storm Shadow koje su nedavno dobili iz Ujedinjenog Kraljevstva, naglašavaju prijetnju Krimu i agresivno se dotiču straha Rusa od NATO-a i od takozvanih ‘nacista’ u Kijevu.”

Međutim, ruski medijski spin nije samo propast.

“Iako naglašavaju prijetnju, oni također ističe radnje koje Rusija poduzima kako bi smanjila kapacitet Ukrajine da postigne veliki napredak”, objasnila je Stepanenko. “Vrlo često prikazuju snimke nedavnih ruskih raketnih napada za koje tvrde da su uništili ukrajinske vojne objekte i govore gledateljima kod kuće da su ti događaji barem odgodili protuofenzivu.”

“Ako se pokaže da Ukrajina ne može napredovati, propaganda Kremlja moći će se vratiti na retoriku da su ruski raketni napadi i obrambene pripreme spasili stvar”, rekla je. “Ali ako doista na kraju dođe do ruskih vojnih neuspjeha, onda sve dok ti neuspjesi nisu katastrofalni, stanovništvo neće biti iznenađeno kao što je bilo prošlog rujna nakon ukrajinskog oslobađanja regije Harkov.”

Prema izvorima koji iz prve ruke znaju kako funkcionira medijski ekosustav pod kontrolom Kremlja, takve poruke ne bi dospjele na televizijske ekrane u Rusiji bez pristanka vlasti, piše Newsweek. Ruskoj se publici namjerno prenosi narativ da Ukrajina sada predstavlja legitimnu vojnu prijetnju Rusiji – što je oštra suprotnost ideji da bi ruske snage još uvijek mogle zauzeti Kijev za tri dana ako to stvarno žele učiniti.

“Već je postojala neka vrsta filtracije u kojoj je svatko tko bi mogao reći bilo što nepredvidivo odavno skinut s programa”, rekao je Mihail Sinelnikov-Orishak, ruski politički analitičar koji je ranije bio čest gost emisija ruskih federalnih kanala. “Da, ima govornika koji daju pesimistične izjave o stanju stvari na ratištu, ali nitko tko je sposoban analizirati korijen problema nije pozvan u studio.”

To ne znači da oni čiji se glasovi prenose domaćoj ruskoj publici slikaju ružičastu sliku. Umjesto toga, oni jednostavno prenose najružičastiju moguću sliku u ovim okolnostima. “Čak i okorjeli domoljubi priznaju da će ukrajinska protuofenziva vjerojatno donekle biti uspješna, ali ističu da to ipak neće biti kobno za ruske ratne napore”, rekao je Sinelnikov-Orishak.

“Oni tvrde da je Ukrajina pretjerano obećala uspjeh, kako vlastitom narodu tako i svojim zapadnim partnerima, i da će, kada se ukrajinski dobici na bojnom polju pokažu manjim od onoga čemu su se nadali, to biti toliko demoralizirajuće za Kijev da će krajnji rezultat biti neka vrsta ruske pobjede”, dodao je. Sinelnikov-Orishak tvrdi da su savezne emisije postale “neka vrsta televizijske psihološke terapije.”

Prema Sinelnikov-Orishaku, stvarnost na ekranu pokazuje granice kapaciteta Kremlja da prilagodi stvarnost svojoj volji, čak i unutar zemlje. Međutim, on i dalje vidi potencijal za takve informacijske operacije da pomognu u pasivnom prihvaćanju “specijalne vojne operacije” Vladimira Putina u ruskoj javnosti.

“Kad bi ruska propaganda imala kapacitet za mobilizaciju, onda vojsci ne bi bilo tako teško pronaći dragovoljce voljne potpisati ugovore”, istaknuo je. “Međutim, čak i ako ruske trupe budu potisnute natrag na granice od 24. veljače 2022. i borbe tamo prestanu, unutar Rusije će se reći da smo ‘demilitarizirali’ Ukrajinu i tako ih spriječili da pokrenu napade velikih razmjera na ruski teritorij. ”

“Sve dok ukrajinska protuofenziva ne dovede do uvjerljivog poraza ruske vojske”, dodao je, “većina Rusa ostat će uvjerena da je sve ovo na neki način bilo nužno.”

NATO prvi put nakon Hladnog rata izrađuje detaljan plan u slučaju napada Rusije

 

 

 

 

Kineski predsjednik Xi Jinping pozdravio je u četvrtak ulazak u “novu eru” odnosa Kine sa središnjom Azijom, na otvaranju kineskog samita bez presedana s pet bivših sovjetskih republika, izvještava AFP.

S namjerom jačanja gospodarskih i kulturnih veza s ovim narodima koji su tradicionalno bliži Moskvi nego Pekingu, ovaj veliki sastanak organizira se u vrijeme kada se američki predsjednik Joe Biden sastaje s čelnicima skupine G7 u Japanu.

Ovo je prvi “Kinesko-srednjoazijski samit” od uspostave diplomatskih odnosa 1992. godine između azijskog diva i Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana nakon raspada SSSR-a.

Simbolično, ovaj sastanak koji Peking opisuje “iznimno važnim” održava se u povijesnom gradu Xi’anu, istočnom kraju drevnog Puta svile koji je povezivao Europu i Kinu preko središnje Azije.

Xi Jinping pozdravio je petero predsjednika ispred velike kineske zgrade osvijetljene crvenim lampionima. Deseci plesača potom su izveli živopisnu glazbenu predstavu inspiriranu dinastijom Tang (od 618. do 907.), još jednim simbolom pošto su veze Kine i središnje Azije u to vrijeme bile osobito snažne.

“Uvjeren sam da će naša zajednička predanost učiniti sutrašnji samit velikim uspjehom i otvoriti novu eru” za ove odnose, rekao je Xi Jinping petorici kolega na večeri dobrodošlice. “Kina iskreno poziva” ove zemlje da se “ukrcaju u ekspresni vlak njezina razvoja kako bismo zajedno izgradili bolju budućnost”, rekao je kineski predsjednik, navelo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova.

Peking poručuje da je ovotjedni samit “prekretnica”. Prvi je to samit od uspostave formalnih odnosa prije 31 godinu, a događa se dok Peking pokušava popuniti vakuum koji je u bivšim sovjetskim državama ostavio ruski rat u Ukrajini i dok se Xi pozicionira kao globalni državnik koji želi proširiti doseg Kine daleko izvan njezinih granica.

“Xi će se pozicionirati kao vođa koji može promovirati globalni razvoj i mir”, rekao je za AFP Zhiqun Zhu, profesor međunarodnih odnosa i političkih znanosti na Sveučilištu Bucknell. Istodobno se samit G7 održava u Hirošimi gdje će vjerojatno fokus biti na naporima da se “odbije rastući utjecaj Kine u svijetu“, rekao je Zhu.

Peking kaže da je trgovina s Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Turkmenistanom i Uzbekistanom dosegla 70 milijardi dolara u 2022. i povećala se za 22 posto na godišnjoj razini u prvom kvartalu 2023. Srednja Azija također je postala ključna za kinesku inicijativu Jedan pojas, jedan put, definirajući geopolitički projekt Xi Jinpinga vrijedan bilijune dolara.

Kina, drugi najveći svjetski potrošač energije, uložila je milijarde dolara u crpljenje rezervi prirodnog plina u Srednjoj Aziji, a željezničke veze koje povezuju Kinu s Europom prožimaju regiju. Analitičari su kazali AFP-u da će se na samitu vjerojatno razgovarati o jačanju prometnih veza i plinovoda. Kazahstanski predsjednik Kasim Žomart Tokajev pozdravio je “jedinstveni opseg” tog projekta.

Xi je u četvrtak rekao kirgistanskom predsjedniku Sadiru Žaparovu da je Kina “spremna raditi s Kirgistanom na izgradnji zajednice dobrosusjedstva, prijateljstva, zajedničkog prosperiteta i zajedničke budućnosti”.

S drugim regionalnim čelnicima Xi će razgovarati kasnije u četvrtak prije svečanosti otvaranja samita navečer.

Kina obećava Rusiji i Indiji produbljivanje suradnje

Pentagon je precijenio američku opremu koju je poslao Ukrajini za oko 3 milijarde dolara, kazali su Reutersu u četvrtak obrambeni dužnosnici i djelatnik Senata, što je pogreška koja otvara mogućnost slanja više oružja u Kijev za njegovu obranu od ruskih snaga.

Pogreška je rezultat dodjeljivanja veće vrijednosti od zajamčene oružju koje je uzeto iz američkih zaliha i zatim otpremljeno u Ukrajinu, izjavila su u četvrtak dva visoka obrambena dužnosnika.

“Otkrili smo nedosljednosti u tome kako procjenjujemo opremu koju smo dali Ukrajini”, rekao je Reutersu jedan od izvora. Kongres će biti obaviješten o računovodstvenoj prilagodbi u četvrtak, rekli su izvori. Dužnosnici i pomoćnik Senata govorili su pod uvjetom anonimnosti.

Jedan od dužnosnika rekao je kako je moguće da bi količina precijenjenog oružja mogla rasti kako Pentagon temeljitije ispituje situaciju. To će potencijalno povećati trenutni iznos od 3 milijarde dolara.

Vodeći švicarski vojni znanstvenik: Njemačka treba sav vojni arsenal predati Ukrajini

 

Britanska vlada potrošila je 161,7 milijuna funti (204 milijuna američkih dolara) na državni pogreb kraljice Elizabete, objavilo je u četvrtak ministarstvo financija, prenosi Reuters.

Nakon što je kraljica Elizabeta umrla 8. rujna u 96. godini, u zemlji je proglašeno 10-dnevno žalovanje koje je završilo pogrebom 19. rujna. Lijes koji je bio izložen u Westminster Hallu obišlo je oko 250.000 ljudi kako bi odali počast najdugovječnijoj kraljici.

“Prioritet vlade je bio da događaji vezani uz pogreb prođu glatko i nesmetano i s primjerenom dozom dostojanstva te da istovremeno sigurnost građana bude zajamčena u svakom trenutku”, napisao je u pismu parlamentu ministar financija John Glen.

Na ministarstvo unutarnjih poslova, zaduženo za održavanje reda i nacionalnu sigurnost, otišao je najveći dio novca, 73,7 milijuna funti. Gradska policija Londona je na ulicama rasporedila najveći broj policajaca ikada, ističući da je to bila njihova najveća sigurnosna operacija u povijesti.

Na pogrebu su se okupili mnogobrojni svjetski čelnici i monarsi. Policijsko osiguranje je bilo veće nego na Olimpijskim igrama 2012. i na proslavi kraljičina platinastog jubileja.

Z. Meter: Zlosutno: nakon Gorbačova, umrla i kraljica Elizabeta – posljednji živući simboli kraha hladnog rata

Otkako je preuzela vlast državnim udarom 2021., hunta je koristila uvezeno oružje “kako bi počinila zločine” nad civilima, rekao je stručnjak Ujedinjenih naroda u izvješću.

Vojska Mjanmara uvezla je najmanje milijardu dolara vrijedno “oružje, robu dvostruke namjene, opremu te sirovine za proizvodnju oružja” otkako je hunta organizirala državni udar u veljači 2021., prema izvješću Ujedinjenih naroda.

Izvješće Vijeća za ljudska prava UN-a posebnog izvjestitelja Toma Andrewa navodi Kinu i Rusiju kao najveće dobavljače oružja hunti, koja je preuzela kontrolu u toj zemlji jugoistočne Azije nakon uklanjanja i zatvaranja de facto vođe Aung San Suu Kyija. Otpor javnosti od tada suzbija vojska masovnim uhićenjima i zračnim napadima.

Neki protivnici vojne vladavine uzeli su oružje u ruke u posljednjih 15 mjeseci i pridružili se pobunjenicima etničkih manjina. Vojska je odgovorila zračnim napadima i raspoređivanjem teškog naoružanja. Otkako je preuzela vlast, vojska Mjanmara ubila je najmanje 3500 civila i zatvorila oko 22 tisuće političkih neistomišljenika, izvijestio je UN. Dodatnih 1,5 milijuna ljudi također je prisilno raseljeno – s ljudima koji su bježali od vojnih napada, kao i od “ubojstava, mučenja i seksualnog nasilja” koje provodi mjanmarska vojska u područjima za koja tvrdi da su na strani oporbenih skupina.

Financijsku podršku dali Singapur, Indija i Tajland

Izvješće UN-a ističe 406 milijuna dolara u oružju i pratećem materijalu koji je mjanmarskoj vojsci stigao iz Rusije, 267 milijuna dolara iz Kine, 254 milijuna dolara iz Singapura, 51 milijun dolara iz Indije i 28 milijuna dolara iz Tajlanda.

U izvješću se dodaje da je 28 ruskih privatnih i državnih tvrtki hunti prebacilo borbene zrakoplove i rezervne dijelove, napredne raketne sustave, izviđačke i jurišne bespilotne letjelice, jurišne helikoptere i druge sustave.

U međuvremenu, 41 privatna i državna tvrtka registrirana u Kini i Hong Kongu opskrbljivala je vojsku u Mjanmaru nizom oružja, navodi se u dokumentu posebnog izvjestitelja. Ova isporuka uključivala je napredne trenažne zrakoplove, lake jurišne zrakoplove, nadogradnju tenkova i popravke za kineske borbene zrakoplove.

Ruski veleposlanik pri UN-u Vasilij Nebenzja rekao je u prosincu prošle godinu da Moskva ne misli da je kriza u Mjanmaru prijetnja međunarodnom miru i da vjeruje da se Vijeće njome ne bi trebalo baviti.

M. Šerić: Zaboravljeni pakao u JI Aziji: Kako zaustaviti represiju i građanski rat u Mjanmaru?

 

Američki predsjednik Joe Biden stigao je u Japan. U Hirošimi je razgovarao sa svojim japanskim domaćinom premijerom Fumiom Kishidom.

Kako navodi japansko ministarstvo vanjskih poslova, američki predsjednik uvjeravao je japanskog premijera u američku spremnost u obrani Japana svim sredstvima, uključujući i nuklearnim oružjem, sukladno sporazumu o međusobnoj suradnji i sigurnosti.

Oba čelnika visoko su ocijenila razgovore u okviru bilateralnih konzultacija o proširenom odvraćanju, koje se održavaju, između ostalog, u okviru sastanaka šefova vanjskih i obrambenih ministarstava u tzv. formatu “dva plus dva”.

Također su razgovarali o pojedinim pitanjima regionalne sigurnosti, i pri tom naglasili neprihvatljivost “bilo kojeg jednostranog pokušaja da se silom promijeni status quo u Indopacifičkoj regiji, poglavito u istočnoj Aziji”.

Iso su tako dogovorili suradnju “u rješavanju pitanja vezanih uz Kinu”, naglasivši važnost suradnje s tom zemljom „na zajedničkim izazovima”.

Naglasili su i važnost mira i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu i pozvali na mirno rješenje problema. Dvojica čelnika dogovorili su blisku suradnju u bilateralnim i trilateralnim formatima uz sudjelovanje Južne Koreje.

 

Ukrajinska vojska i ruska privatna paravojna organizacija Wagner izvijestili su u četvrtak o daljnjem ruskom povlačenju u predgrađu Bahmuta, dok je Kijev prije planirane protuofenzive nastavio s najvećim napredovanjem u posljednjih šest mjeseci, izvještava Reuters.

Ukrajinske trupe u blizini crte bojišnice rekle su da Rusija bombardira pristupne ceste kako bi usporila ukrajinski napad, koji je promijenio zamah nakon mjeseci sporog ruskog napredovanja u najsmrtonosnijoj kopnenoj borbi u Europi od Drugog svjetskog rata.

“Sada, uglavnom, kako smo počeli napredovati, oni granatiraju sve pravce prema prednjim položajima, tako da naša oklopna vozila ne mogu dostaviti više pješaštva, strjeljiva i ostalog”, rekao je Petro Podaru, zapovjednik ukrajinske topničke jedinice.

Ukrajinska vojska, koja je do sada bila oprezna u izvješćivanju o dobicima u tom području, izvijestila je da su trupe mjestimično napredovale više od jednog i pol kilometra. Ukrajinske su snage bile u obrambenim položajima pola godine, pri čemu su izdržali veliku zimsku i proljetnu ofenzivu Moskve koja je zabilježila samo male uspjehe. “Unatoč činjenici da naše jedinice nemaju prednost u opremi… i ljudstvu, nastavile su napredovati po bokovima i prešle udaljenost od 150 do 1700 metara”, izjavio je glasnogovornik vojske Serhij Čerevatji

Ukrajinski dobici popraćeni su sve dubljim javnim raskolom unutar ruskih snaga između Wagnera, koji je vodio kampanju u Bahmutu, i regularne ruske vojske.

Ruševine Bahmuta, koje su obje strane opisale kao “mlinac za meso”, bile bi jedina nagrada Moskvi za njenu veliku zimsku ofenzivu koja je propala na drugim mjestima duž fronte. Službeni Kijev tvrdi da je pokrenuo lokalno napredovanje oko Bahmuta kao uvod u nadolazeću veliku protuofenzivu za koju se nada da će preokrenuti plimu protiv ruske invazije.

Šef Wagnera Jevgenij Prigožin tvrdi da njegove snage u samom Bahmutu i dalje napreduju te da su na pragu potiskivanja ukrajinskih trupa iz njihovog posljednjeg uporišta na zapadnoj periferiji grada. No optužuje zapovjednike regularnih ruskih snaga da su napustili vitalne terene na bočnim položajima sjeverno i južno od grada, što povećava rizik da trupe unutar Bahmuta budu okružene. Od prošlog tjedna Prigožin svakodnevno objavljuje poruke u kojima kritizira rusko vojno zapovjedništvo.

“Nažalost, jedinice ruskog Ministarstva obrane povukle su se do 570 metara sjeverno od Bakhmuta, otkrivajući naše bokove”, rekao je Prigožin u svojoj posljednjoj glasovnoj poruci u četvrtak. “Javno se obraćam najvišem vodstvu Ministarstva obrane jer se moja pisma ne čitaju”, rekao je Prigožin obraćajući se ministru obrane Sergeju Šojguu i načelniku Glavnog stožera Valeriju Gerasimovu. “Molim vas, nemojte odustati od bočnih položaja.”

Rusko ministarstvo obrane priznalo je neka povlačenja s položaja blizu Bahmuta tijekom prošlog tjedna, ali niječe Prigožinove tvrdnje da se bočni položaji raspadaju ili da je grupi Wagner uskratilo strjeljivo.

Masivni raketni napadi na Odesu i navodno na logistički centar za prijam NATO-ovog oružja – jedan od najvećih ruskih napada od početka rata

 

Mario Stefanov

Jedini konkretni iskaz autonomije bio je blagonakloni, ako ne i zaštitnički odnos europskih sila i vodećih država Europske unije, Francuske i Njemačke, prema ruskom imperijalizmu, vezivanje Europe uz ruske izvore energenata i omogućavanje Kremlju da gotovo cijelo desetljeće drži Krim u svojim rukama

 

Macronovo pozivanje na europsku stratešku autonomiju u odnosu na SAD pušteno u javnost namjerno baš u vrijeme njegova nedavnog posjeta Pekingu nerealno je i čak apsurdno.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron godinama kao nekakav zaštićeni brend francuske vanjske politike prodaje isti narativ o strateškoj autonomiji Europske unije, a u stvarnosti ga ni ne pokušava provesti. Dok tobože poziva na Europu nezavisnu od SAD-a, nakon verbalnih istupa ne čini ništa na tom planu. Štoviše, slijedi američku politiku, a autonomija EU-a ostaje pojam bez ikakva sadržaja.

Jedini istinski konkretni iskaz takve politike bio je blagonakloni, ako ne i zaštitnički odnos europskih sila i vodećih država Europske unije, Francuske i Njemačke, prema ruskom imperijalizmu, vezivanje Europe uz ruske izvore energenata i omogućavanje Kremlju da gotovo cijelo desetljeće drži u rukama Krim i druge okupirane dijelove ukrajinskog teritorija. A sve to što je u okviru nekakve europske autonomne strateške misli činila europska vodeća politika bilo je u potpunoj suprotnosti s američkom politikom i, kako je svojim djelima dokazao Putin, isključivo u korist Rusije.

Taj i takav iskaz europske autonomije koji je debelo naštetio i Europi i Ukrajini puknuo je kao mjehurić od sapunice nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Grub odnos

Sada ga Macron pokušava ponovno napuhati, ovoga puta ne koristeći više Rusiju kao središnju točku diskursa, nego Kinu, i stoga je i novu tiradu o europskoj autonomiji izrekao upravo u vrijeme posjeta Pekingu. On ne čini ništa drugo nego u okviru ideje o strateškoj autonomiji od SAD-a Rusiju zamjenjuje Kinom kao osloncem tobožnjeg odmaka od američke politike i transatlantskog saveza. Riječ je uistinu o grubom odnosu prema savezništvu sa SAD-om koji je, eto, pojačan čak i odabirom trenutka ponovnog plasiranja teze o strateškoj autonomiji EU-a pa stoga i on i ostatak europskih političara koji navodno sanjaju o “globalnoj Europskoj uniji” i europskoj autonomiji vanjske politike od SAD-a zaslužuju i grub odgovor.

A on glasi – nikakva značajna strateška autonomija s obzirom na geopolitičke pozicije Europe u ovom trenutku nije moguća, potpuno je neracionalna i u svojoj biti apsurdna. Naime, bez podrške i bliskog savezništva sa SAD-om ne bi ni bilo Europske unije, a kamoli ideje strateške autonomije koja je u ovom povijesnom trenutku s druge strane realnosti. Ne znači da je strateška neovisnost Europe u vanjskoj politici nešto loše, ona bi bila poželjna, no ona se jednostavno ne uklapa u postojeći geopolitički mirovni poredak Europe. Macron je licemjerno kao i neki drugi europski lideri koristi isključivo za vlastiti politički probitak na francuskoj unutarnjoj sceni i na pozornici Europske unije, a ne kao agendu koja bi se uistinu mogla provesti.

Postavlja se pitanje što bi bilo ako bi SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo u okviru neke svoje strateške autonomije povukli svoje vojne i političke utjecaje iz kontinentalne Europe. Tim prije što bez njih nema NATO-a, a bez NATO-a bi u Europi svi ponovno postali međusobni suparnici i vratili se svojim starim ratovima. Razmišljanja da bi bez SAD-a i transatlantske zajednice, uključujući i NATO kao vojni i politički izraz moći euroatlantskog povezivanja, Europska unija mogla održati mirovni poredak u Europi ulaze u sferu čiste deluzije.

Ratni plamenovi

Pitanje je bi li se u takvoj konstelaciji odnosa Europska unija uopće i održala. NATO kao najsnažnija institucija vojnog i političkog partnerstva Europske unije sa SAD-om zapravo više služi održanju mira među članicama u Europi nego odvraćanju protivnika. Sukob Grčke i Turske, kao članica NATO-a, koji je imao i ratne epizode, izuzetak je koji potvrđuje pravilo.

Čak i u njihovu slučaju može se pretpostaviti da bi sukob eskalirao da jedna i druga država nisu u NATO-u. Koliko god to odbacivala europska politička elita, nedvojbeno je da su SAD i NATO praktički jamac mira među europskim narodima. U toj funkciji u konačnici je i prisutnost američkih trupa u Europi. Da se kojim slučajem Amerika uistinu povuče iz Europe, vrlo brzo bi svi završili u svojim starim sukobima i nadmetanjima i Europu ponovno pretvorili u kontinent međusobnog ratovanja kao i uvijek u povijesti.

Nakon dvaju razornih europskih ratova kontinentalnih sila koji su prerasli u globalne ratove pod pokroviteljstvom ratnih pobjednika SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u Europi je uspostavljen mirovni poredak poznat kao i “Pax Americana”. Europa je uključena u transatlantsku zajednicu zajedno sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom. Pobjednici su donijeli ispravnu procjenu kako tada nije bilo drugog načina da se zaustavi agresivno rivalstvo europskih sila koje je stoljećima razaralo i pustošilo kontinent nego da se  objedine pod transatlantskom zajednicom utemeljenom na Atlantskoj povelji pod vodstvom SAD-a, koja je u svojoj biti svojevrsni imperij i koja je osigurala i osigurava mir u Europi za razdoblje od sedam desetljeća. Spriječena je odmazda prema Njemačkoj i nastavak rivalstava, a stari sporovi oko granica i manjina i povijesna neprijateljstva u cjelini gurnuti su pod tepih nove moćne euroatlantske zajednice.

Američko zaleđe

Iako iznad cijele te geopolitičke konstrukcije i de facto mirovnog poretka u Europi od početka stoji američka vojna i ekonomska moć, s vremenom je zbog njezine učinkovitosti u zatiranju europskih neprijateljstava i ratova postala predmetom konsenzusa svih uključenih pa se postupno ustoličila, iako ne formalno, a ono faktički kao novi imperij stvoren na dogovoru svih članica i postala okosnica mirovnog poretka u Europi.

Povijest je pokazala da su rijetki mirovni intervali u Europi postojali tek od trenutka kada su njome zavladali veliki imperiji koji su potisnuli i zatomili sukobe i nadmetanja velikog broja manjih državnih entiteta koji su činili Europu uključivši ih u svoja carstva. Nakon napoleonskih ratova dogovorom tih velikih carstava uspostavljenih na Bečkom kongresu, koji je kao sustav pregovaranja trajao od rujna 1814. sve do lipnja 1815. godine, europski mirovni poredak utemeljen je na balansu snaga i interesa europskih sila koje su dogovorno prigušile suparništva i pokušaje ratnih realizacija svojih pojedinačnih interesa. Taj poredak pod kontrolom velikih sila uspostavio je i kontrolu nad manjim državnim entitetima, njihovim ambicijama i međusobnim sporovima uključivši ih u svoj imperijalni sustav te je stvorio razdoblje mira koje je trajalo sve do prvih sukoba nove ujedinjene Njemačke s Francuskom, a zaključeno je pokretanjem 1. svjetskog rata. Mirovni poredak koji su uspostavila velika carstva u Europi ostao je poznat kao “Europski koncept sila”. Nakon njegova raspada otvoreno je stoljeće europskih ratova.

Narasle ambicije europskih kontinentalnih sila nakon ujedinjenja i jačanja Njemačke pokrenule su nova rivalstva i sučeljavanja. Velika Britanija usporedno je kontinuirano manipulirala tim sukobima u svoju geopolitičku korist gledajući uvijek kroz povijest da se poveže u savez s drugom najvećom europskom silom kako bi na uzdi držala opcije trenutno najveće europske kontinentalne sile, a to je krajem 19. i početkom 20. stoljeća postala Njemačka.

Kobno ujedinjenje

Otvorena je nova serija europskih sukoba za moć između njezinih sila. Mirovni poredak “Koncepta sila” utemeljen na dogovoru vodećih europskih sila i balans njihove moći i interesa raspao se pokretanjem 1. svjetskog rata.

Pokazalo se da ni sporazum vodećih europskih sila ne može jamčiti mir na europskom kontinentu. Koncept sila je kao mirovni poredak razoren i Europa je utonula u dva velika razorna rata koja su u biti jedan jedinstveni ratni sukob iako ih povijest definira odvojeno kao 1. i 2. svjetski rat.

Tek je intervencijom SAD-a koji se pridružio Ujedinjenom Kraljevstvu uz oportuno uspostavljanje savezništva sa SSSR-om – kojem je, što se olako zaboravlja, tijekom cijelog 2. svjetskog rata dostavljen ratni materijal u enormnim količinama i morem i kopnom – i porazom Njemačke koji je uslijedio zaustavljen rat i uspostavljen mir.

Povijest je pokazala da se europski mirovni poredak ne može održati oslanjanjem na mnoštvo malih državnih entiteta kao subjekata mirovnog sustava, a ni stvaranjem velikih europskih imperija koji su, iako su potisnuli sukobe malih, ušli u vlastita nadmetanja, a potom stvarali dogovorni mirovni poredak na krhkom balansu snaga. Jedini izlaz iz europskih stoljeća ratova bilo je stvaranje novog jedinstvenog europskog imperija koji će biti uključen u transatlantski mirovni poredak pod vodstvom SAD-a. Taj novi europski imperij, s vremenom formaliziran kao sustav Europske unije, osigurao je uz angloameričku podršku mir u Europi za dulje vremensko razdoblje.

No da bi taj ujedinjeni novi europski imperij uopće mogao opstati i da ga kao svojedobno “Koncept sila” ne bi razorili unutarnji sukobi, integriran je u transatlantski sustav savezništva sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom. Najsnažniji formalni oblik te šire integracije u koju je uključena Europa je NATO-savez koji okuplja gotovo cijeli europski vojni potencijal i prigušuje mogućnost arbitražne upotrebe vojne sile pojedinih europskih država članica protiv drugih.

Zaustavljeni rat

Nedvojbeno je da je vojni sukob Grčke i Turske kao članica te transatlantske integracije u velikoj mjeri spriječen u svojoj eskalaciji zahvaljujući upravo pripadnosti obiju država istom vojnom i političkom sustavu.

Europi je u cilju osiguranja mira na njezinim prostorima jednostavno potreban imperij. Zasad se u ovom povijesnom trenutku ona bez američkog vodstva teško može održati i kao integracija i kao mirovni sustav.

Europska unija još ne može egzistirati kao samostalni imperij i može postojati samo kao konsenzualan imperij svih uključenih, ali u okviru zajedničkog imperija sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom – transatlantske integracije. Odnos između dvaju krila transatlantske integracije u mnogočemu je analogan odnosu Ugarske i Austrije unutar zajedničkog austro-ugarskog carstva u kojem je Beč igrao ulogu kakvu danas u euroatlantskoj integraciji igra Washington, a Budimpešta poziciju kakvu ima Bruxelles u zajedničkoj dogovornoj imperijalnoj integraciji koja po svojim učincima ima svojstva i mirovnog poretka.

Sljedeća faza Europske unije je logična i odgovara razvoju svakog imperija, pa tako i Europske unije. A to je centralizacija u unutarnjim funkcijama i širenje prema vani. U ovom slučaju i u ovom povijesnom trenutku nema govora o nasilnom širenju prema europskim državama, nego upravo obrnuto, o volji država za pristupanje Europskoj uniji i NATO-u jer su prepoznati kao jamac sigurnosti i kao stvaran i učinkovit mirovni poredak u Europi.

Može se raspravljati o dvojbenim modalitetima i ciljevima djelovanja Europske unije i cijele transatlantske zajednice prema Bliskom istoku i Africi u neposrednom susjedstvu, a u konačnici i o učincima i posljedicama upletanja, političkoga, ali i vojnog, u te dijelove svijeta, ali je nedvojbeno, kad je posrijedi Europa, da je Europska unija u okviru transatlantskog sustava pouzdan europski mirovni poredak.

Uspostavljanje carstva

Nakon raspada sovjetskog carstva Europskoj uniji i NATO-u i cijelom transatlantskom mirovnom poretku pridružile su se bivše članice istočnog bloka i novostvorene države nastale disolucijom jugoslavenskog miniimperija. Izvan Europske unije ostale su države nastale raspadom SSSR-a i u sve većoj mjeri iskazivale su volju za uključenje u Europsku uniju.

U takvom geopolitičkom kontekstu sudbina Europske unije izvan bliskog savezništva sa SAD-om i transatlantskim kompleksom pod njegovim vodstvom u ovom povijesnom trenutku bila bi više nego upitna.

Stoga su pozivi za stratešku autonomiju Europe od SAD-a u biti besmisleni, a francuskoj politici služe za vlastito promoviranje unutar Europske unije, a ne za pozicioniranje prema SAD-u, kako Macron u svojim posljednjim istupima pokušava prikazati.

Za ulazak u EU se mora moliti, dok Rusi sami uzimaju ono što žele

Rusija, koja se nakon raspada SSSR-a pokušala izgraditi kao novo carstvo, nova iteracija nekadašnjeg carstva Romanovih, čini sve kako bi ih spriječila u njihovim pokušajima uključivanja u Europsku uniju i transatlantsku zajednicu, jednostavno zato što na njih gleda kao na plijen širenja vlastitog imperija koji pokušava nasilno izgraditi. Rusija svoje imperijalne ciljeve sve do pokretanja invazije na Ukrajinu nije otvoreno iskazivala, nego ih je skrivala iza narativa o navodnoj vlastitoj ugroženosti širenjem EU-a i NATO-a, kao i pozivanjem na stare geopolitičke doktrine s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Razlika između Europske unije kao dobrovoljnog imperijalnog sustava i ujedno mirovnog poretka i ruskog imperija koji Kremlj pokušava obnoviti drastična je.

Slikovito rečeno, kandidati za ulazak u Europsku uniju i NATO sami se javljaju i čekaju u redu, pa čak pišu “prijamne ispite” kako bi se upisali. One koje Rusi nominiraju za članstvo u svome carstvu po novome zvanom “Ruski svijet” moraju loviti i vezivati. Kako im ni to ne uspijeva uvijek, kao u slučaju Ukrajine, novo rusko carstvo u izgradnji države koje želi apsorbirati pokušava osvojiti nasilno, uporabom vojne sile u punom opsegu.

No rat koji je Rusija pokrenula u Ukrajini u cilju širenja tog svog imperija i koji uporno, uza sva razaranja, nastavlja voditi pokazao je da Rusija neće moći ni na koji način spriječiti realizaciju volje drugih država za uključivanje u Europsku uniju. Rat punog opsega koji je Kremlj pokrenuo protiv Ukrajine i neuspjeh slamanja ukrajinske obrane pokazuju da je cilj koji je Kremlj sebi zadao na planu širenja ruskog imperija ili takozvanog “Ruskog svijeta” potpuno nerealan. Rat koji Kremlj vodi u Ukrajini u postojećoj svjetskoj i europskoj geopolitičkoj konfiguraciji i europskom mirovnom poretku stvorenima nakon 2. svjetskog rata u svojoj biti je rat za rušenje upravo tog poretka, uključujući i mirovni sustav u Europi.

 

Unatoč želji nekoliko europskih zemalja da Ukrajina dobije F-16, situacija i dalje nije u korist Kijeva. U posljednjih 48 sati postalo je jasno da će UK i Nizozemska pokušati uvjeriti Sjedinjene Države da dopuste ponovni izvoz F-16 u Ukrajinu.

No, situacija nije baš “tako pozitivna” za Ukrajinu, tvrdi dužnosnik iz Kijeva. Trenutačno postoji jaz u odnosima između SAD-a i njegovih partnera, piše New York Times. Visoki ukrajinski dužnosnik, koji je želio ostati anoniman, rekao je novinarima američkog medija da ukrajinski piloti trenutno nemaju pravo niti dopuštenje Washingtona da se ukrcaju na lovce F-16 iz inventara europskih operatera. tj. Washington ne dopušta obuku ukrajinskih pilota na F-16.

Washington i dalje vjeruje da Ukrajini ne trebaju F-16. Bijela kuća ovo tvrdi od prošle godine, pa sve do sada. NYT piše da je “skepticizam Washingtona toliko dubok da kijevskim pilotima trenutno nije dopušteno čak ni trenirati na F-16”. Samo SAD ima pravo odrediti što će se dogoditi s američkim lovcima F-16. Do sada je svaka izjava bilo koje europske zemlje samo pusta želja ukoliko Washington ne ponudi zeleno svjetlo takvom transferu ili čak i obuci.

London je već ranije pozitivno govorio o namjerama da obučava ukrajinske pilote. Odbijanje SAD-a da dopusti obuku ukrajinskih pilota F-16 u oštrom je kontrastu s nekim izvješćima posljednjih mjeseci da se ukrajinski piloti već obučavaju. To je također u velikoj suprotnosti s izjavama službenog Kijeva.

NYT je citirao još jednog visokog dužnosnika, ovoga puta iz Bijele kuće, koji je kategorički izjavio da SAD trenutno nema namjeru poslati F-16 u Ukrajinu. Avion dosta košta, a Pentagon tvrdi da ukrajinska vojska ne bi imala puno koristi od tih aviona. Prema dužnosniku, koji je također govorio pod uvjetom anonimnosti, SAD je dao prioritet slanju druge vrste oružja. Ipak, taj isti anonimni američki dužnosnik tvrdi da postoji mogućnost da SAD izdaju dozvolu za ponovni izvoz F-16 u neke europske zemlje, ali da to nećče biti tako skoro, ako se uopće i dogodi.

Različite su procjene o tome koliko Ukrajina treba ovih aviona. Prema nekim stručnjacima, Ukrajina će trebati 36 lovaca F-16, dok drugi tvrde da Kijevu treba poslati barem 50 ovih aviona. Ukrajinski predsjednik proteklog vikenda obišao ključne europske partnere. Zelenskog su dočekale Italija, Njemačka, Francuska i UK. Ova turneja bila je upravo pokušaj stvaranja zrakoplovne koalicije kako bi se izvršio pritisak na Washington da izda dozvolu za ponovni izvoz.

F-16 je lovac četvrte generacije. Jedan od najvrjednijih dijelova lovca je njegov moćni radar. To znači da bi njegovo eventualno rušenje od strane ruskog lovca ili sustava protuzračne obrane omogućilo ruskim inženjerima da izvide i ispitaju američki radar.

No, savjetnici oko Zelenskog smatraju da F-16 neće izazvati eskalaciju napetosti, već će odvratiti Rusiju. Iako mnogi stručnjaci savjetuju Ukrajini da uzme lovac Gripen umjesto F-16, ispitivanja Ukrajine se nastavljaju. Najvjerojatnije zato što se ne proizvodi toliko lovaca Gripen, a ni Zelenski nema toliki utjecaj u Švedskoj.

Jedan od problema s F-16 je i slijetanje u Ukrajini. Ovaj lovac treba namjensku pistu i hangar za servisiranje. Dakle, ruska vojska treba samo pogoditi pistu i F-16 ne može poletjeti. Američki lovac je po tom pitanju mnogo “zahtjevniji” od sovjetskih zrakoplova kojima ukrajinske zračne snage sada upravljaju. Također, osim što im je dovoljna i cesta ili lošija pista, MiG-29, Su-27 i Gripen mogu poletjeti i s kraćih pista.

Montana je postala prva država u SAD-u koja je donijela potpunu zabranu TikToka u srijedu kada je republikanski guverner Greg Gianforte potpisao mjeru koja je opsežnija od pokušaja bilo koje druge države da ograniči aplikaciju društvenih medija, koja je u vlasništvu kineske tehnološke tvrtke – navodi američki medij ABC News.

Očekuje se da će ova mjera, koja bi trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2024., biti zakonski osporena i poslužiti kao poligon za testiranje Amerike bez TikToka koju su zamislili mnogi nacionalni zakonodavci. Stručnjaci za kibernetičku sigurnost kažu da bi moglo biti teško provesti zabranu.

“Danas Montana poduzima najodlučnije korake od svih država kako bi zaštitila privatne podatke i osjetljive osobne informacije stanovnika Montane od prikupljanja od strane Komunističke partije Kine”, rekao je Gianforte u izjavi.

Glasnogovornica TikToka Brooke Oberwetter tvrdi kako zakon krši ljudska prava iz Prvog amandmana odnosno da je protuzakonit. Odbila je reći hoće li tvrtka podnijeti tužbu.

“Želimo uvjeriti stanovnike Montane da mogu nastaviti koristiti TikTok kako bi se izrazili, zaradili za život…dok nastavljamo raditi na obrani prava naših korisnika unutar i izvan Montane”, kazala je Oberwetter.

Neki zakonodavci, FBI i dužnosnici u drugim agencijama zabrinuti su da bi se aplikacija za dijeljenje videa, u vlasništvu ByteDancea, mogla koristiti kako bi se kineskoj vladi omogućio pristup informacijama o američkim građanima ili plasiranje propekinških dezinformacija koje bi mogle utjecati na javnost. TikTok kaže da se ništa od ovoga nikada nije dogodilo.


Nakon jučerašnje ostavke državnog tajnika Patricka Graichena zbog optužbi za nepotizam, danas raste pritisak na saveznog ministra gospodarstva i energetike Roberta Habecka (Zeleni) da povuče svoj sporni zakon o energetskoj učinkovitosti zgrada.

“Nije važno kada ćemo izglasati ovaj zakon nego je važno da on ne bude opterećenje za građane i da otvori šansu za širu paletu tehnologija”, rekao je za dnevnik Bild danas glavni tajnik vladajuće Liberalno-demokratske stanke (FDP) Bijan Djir-Sarai.

On je najavio da će njegova stranka koalicijskom partneru Zeleni, tj. vicekancelaru i ministru gospodarstva i energetike Robertu Habecku, poslati popis od 100 pitanja koja bi trebala “ukloniti nesporazume” oko zakona o energetskoj učinkovitosti zgrada. “Dok ta pitanje ne budu odgovorena, savjetovanja o zakonu ne mogu početi”, poručio je Djir-Sarai svom većem partneru u vladajućoj koaliciji socijaldemokrata, zelenih i liberala.

Od 2024. zabrana ugradnje grijanja na fosilna goriva

Reforma zakona o energetskoj učinkovitosti zgrada predviđa da od 2024. svako novo ugrađeno grijanje mora biti napajano obnovljivim izvorima energije i to najmanje 65 posto. Postojeći način grijanja na plin i naftu se smije i dalje koristiti i popravljati, ali ugradnja uređaja koji koriste samo fosilne izvore energije više neće biti moguća. Iznimke postoje za vlasnike zgrada starijih od 80 godina.

Patrick Graichen, koji se smatra idejnim začetnikom ovog zakona jučer je smijenjen s dužnosti zbog optužbi za nepotizam. Konkretno mu se predbacuje da je htio zaposliti vjenčanog kuma te da je pogodovao institutu u kojem njegova sestra i brat obnašaju važne funkcije.

Vladajuća Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) ukazala je na to da ostavku Graichena ne treba dovoditi u vezu sa sudbinom zakona o energetskoj učinkovitosti zgrada. “Ove dvije stvari nemaju veze jedna s drugom”, rekao je glavni tajnik SPD-a Kevin Kuehnert. On je istaknuo da cilj zaustavljanja klimatskih promjena nije ostvariv bez modernizacije zakona o grijanju.

Unija CDU/CSU: Zakon je neodrživ

Najveći oporbeni zastupnički klub u Bundestagu, klub demokršćanske Unije CDU/CSU je zatražio potpuno odustajanje od spornog zakona.

“Sada je više nego jasno da ovaj zakon mora natrag ne temeljitu doradu. Pokušaj da se zakon, ovakav kakav je, progura kroz parlamentarnu proceduru još prije ljetne pauze mora se zaustaviti”, rekao je političar Kršćansko-socijalne unije (CSU) Sebastian Brehm. Predstavnik veće stranke u Uniji, Kršćansko-demokratske stranke (CDU), Mark Helrich zatražio je potpuno odustajanja od spornog zakona. “Ovaj zakon je još i prije skandala oko Graichena bio sporan, a sada je neodrživ”, rekao je glasnogovornik Unije za energetska pitanja.

Odbor za gospodarska pitanja Bundestaga bi sljedećeg tjedna trebao raspravljati o promjeni zakona o energetskoj učinkovitosti zgrada, u medijima nazvan i “zakon o grijanju”.

Navala na plinske grijače

Predsjednik Udruge vlasnika nekretnina Kai Warnecke pozvao je vladu da temeljito preispita novi zakon, prije svega rokove od kojih više neće biti moguća ugradnja plinskog grijanja.

Kritičari također zakonu predbacuju usmjeravanje na dizalice topline kao jedinu vrstu grijanja budućnosti. Riječ je o uređaju koji crpi toplinu iz zemlje i zraka, a stavlja se na vanjski dio zgrade poput klime. Kritičari ukazuju na to da u mnogim zgradama, pogotovo starijima, dizalice topline iz mnogih razloga nisu prikladne.

Nakon prvih naznaka da bi grijanje na plin, tj. protočni bojleri mogli biti povučeni s tržišta, zabilježena je navala na ove uređaje. Savez njemačkih proizvođača grijanja je u prvom tromjesečju ove godine zabilježio porast od 38 posto prodaje plinskog grijanja nego prošle.

Predstavnici gospodarstva ministru energetike Habecku predbacuju da je svojim izjavama unio nesigurnost kod vlasnika nekretnina.

Slijedi važan NATO summitu u Vilniusu u srpnju prilikom kojega će čelnici vojnog saveza odobriti tisuće stranica tajnih vojnih planova koji će po prvi put od Hladnog rata detaljno opisati kako će savez odgovoriti na hipotetski ruski napad.

Ovaj potez označava temeljnu promjenu jer NATO desetljećima nije vidio potrebu za izradom obrambenih planova velikih razmjera, dok je vodio manje ratove u Afganistanu i Iraku i smatrao da postsovjetska Rusija više ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju, piše Reuters.

Ali s krvavim ratom u Europi koji bjesni odmah do granica saveza u Ukrajini, savez sada upozorava da mora imati sve detaljno planirano u slučaju sukoba s Rusijom. “Temeljna razlika između upravljanja krizama i kolektivne obrane je sljedeća: nismo mi, nego naš protivnik taj koji određuje vremenski okvir”, rekao je admiral Rob Bauer, jedan od najviših vojnih dužnosnika NATO-a i dodao: “Moramo se pripremiti na činjenicu da se sukob može pojaviti u bilo kojem trenutku”.

Ocrtavanjem onoga što naziva svojim regionalnim planovima, NATO će također dati nacijama smjernice o tome kako unaprijediti svoje snage i logistiku. “Saveznici će točno znati koje su snage i sposobnosti potrebni, uključujući gdje, što i kako rasporediti”, rekao je šef NATO-a Jens Stoltenberg o visoko povjerljivim dokumentima koji će, kao u Hladnom ratu, određivati ​​određene trupe za obranu određenih regija. Time se formalizira proces pokrenut ruskom aneksijom Krima 2014., što je potaknulo zapadne saveznike po prvi put da rasporede borbene trupe na istok, pri čemu su UK, Kanada i Njemačka preuzele vodstvo u raspoređivanju vojske u baltičkim zemljama.

Nije repriza Hladnog rata

Dok ovakav razvoj po mnogo čemu nalikuje vojnom sastavu NATO-a prije 1990. godine, neki ključni čimbenici su se promijenili za savez koji se od tada proširio nekih 1000 km na istok i narastao s desetak na 31 člana. Samo pristupanje Finske prošlog mjeseca udvostručilo je granicu NATO-a s Rusijom na nekih 2500 km, prisiljavajući fleksibilniji pristup raspoređivanju snaga nego u prošlosti, kada se Njemačka smatrala glavnom bojnom zonom.

Također, savez se više ne priprema boriti u nuklearnom ratu velikih razmjera protiv Moskve i njenih saveznika, od kojih su većina sada članice NATO-a, rekao je Ian Hope, povjesničar u NATO-ovom Vrhovnom stožeru savezničkih snaga u Europi (SHAPE). “Ne zamišljamo vrstu rata kakav je bio Hladni rat u kojem bi savezničke snage bile pogođene istovremeno s napadima iz država Varšavskog pakta velikih razmjera”, rekao je, ukazujući radije na regionalizirane sukobe koje treba obuzdati brzim rasporedom snaga.

U isto vrijeme, internet, dronovi, hipersonično oružje i brzi protok informacija predstavljaju nove izazove. “Dobra vijest je da govorimo o transparentnosti bojnog polja. Sa svim satelitima i sa svim informacijama možemo vidjeti sazrijevanje krize”, rekao je general-pukovnik Hubert Cottereau, zamjenik načelnika stožera SHAPE-a. “Za Ukrajinu smo imali sve pokazatelje dosta unaprijed. Ova transparentnost jedan je od razloga zašto NATO, suprotno zahtjevima baltičkih država, ne vidi nikakvu neposrednu potrebu za povećanjem broja vojnika na istoku. Što više trupa skupljate na granici, to je kao da imate čekić. U nekom trenutku poželite pronaći čavao”, upozorio je Cottereau. “Ako Rusi gomilaju trupe na granici, to će nas učiniti nervoznima, ako mi gomilamo trupe na granici, to će njih učiniti nervoznima”, zaključuje general.

Izazovi za NATO

Ipak, bit će veliki zadatak drastično poboljšati spremnost. NATO je pristao 2022. godine staviti 300 000 vojnika u stanje visoke pripravnosti, u odnosu na njih 40 000 godinu dana prije. Nedostaci u sposobnosti saveza da proizvede dovoljno oružja i streljiva da se održi korak sa zahtjevima Ukrajine, a NATO također mora unaprijediti dugo zanemarivanu logistiku potrebnu za brzo raspoređivanje trupa željeznicom ili cestom. Potreba za financiranjem provedbe regionalnih planova jedan je od razloga zašto je Stoltenberg pozvao čelnike da podignu ciljanu vojnu potrošnju saveza, što je još jedna tema o kojoj će se raspravljati u Vilniusu. Dužnosnici NATO-a procjenjuju da će trebati nekoliko godina da se planovi u potpunosti provedu, iako naglašavaju da savez može odmah krenuti u bitku ako bude potrebno. “Spremni smo boriti se večeras. Znate, nikad niste dovoljno spremni. Nikad”, rekao je Cottereau. “Moramo biti sposobni boriti se večeras ako bude potrebno, s onim što imamo.”

Njemačka banka optužena je za omogućavanje Epsteinove sheme seksualne trgovine

Deutsche Bank pristala je platiti 75 milijuna dolara žrtvama seksualnog prijestupnika Jeffreyja Epsteina kako bi se nagodila sa saveznim tužiteljstvom, izvijestili su u srijedu američki mediji, a prenosi Anadolu.

U tužbi se navodi kako je Deutsche Bank znala za Epsteinovu mrežu maloljetnih djevojaka i omogućila njegovu shemu seksualne trgovine.

Njemačka banka upravljala je Epsteinovim novcem do lipnja 2019. i platila je 2020. njujorškim regulatorima kaznu od 150 milijuna dolara zbog neusklađenosti.

Za slične optužbe optužena je i američka banka JP Morgan Chase.

Financijer Epstein ubio se u zatvorskoj ćeliji u New Yorku 2019. dok je čekao suđenje za trgovinu ljudima u seksualne svrhe – zaključuje Anadolu.