željeznica rail vlakovi deutsche bahn

Njemačka željeznica (Deutsche Bahn) i Njemački sindikat strojovođa (GDL) dogovorili su postupno smanjenje standardnog radnog vremena u tjednu sa sadašnjih 38 na 35 sati do 2029. uz punu plaću Na taj je način željeznica udovoljila glavnom zahtjevu GDL-a u sporu o kolektivnom ugovoru, piše DW.

“Pregovori su bili teški, ali smo uspjeli postići inteligentan kompromis”, rekao je direktor DB-a Martin Seiler. “Ključni element je inovativni opcijski model u Njemačkoj, s kojim zaposlenici koji rade u smjenama mogu sami odlučivati ​​o svom tjednom radnom vremenu u budućnosti”. Tko god želi raditi više – do 40 sati tjedno – može to učiniti i dobiti 2,7 posto više plaće za svaki dodatni sat rada tjedno pojasnili su u željeznici.

Redukcija će biti postupna

Međutim, neće svi koraci postupnog skraćivanja radnog vremena biti automatski ostvareni. U 2025. zaposlenici će i dalje moći birati, žele li raditi 37 ili 38 sati od sljedećeg siječnja

Od početka 2027. uvodi se smanjenje na 36 sati, pa postupno sve do 35 u 2029. No, svaki put će zaposlenici sami morati reći žele skratiti radno vrijeme uz istu plaću, ili ga produžiti uz povećanje plaće.

U sporu između uprave Njemačke željeznice i sindikata GDL-a dugo nije bilo nikakvih pomaka. Zbog toga je  sindikat u više navrata štrajkao i paralizirao željeznički promet u zemlji. To je ozbiljno  pogodilo i gospodarstvo koje je imalo problema s opskrbom i dostavom.

Nedavno su željeznice i sindikati već bili blizu sporazuma koji je predviđao postupno smanjenje standardnog radnog vremena na 36 sati tjedno. No, GDL je nastavio insistirati na 35-satnoj sedmici i pregovori su propali. Taj jedan sat tjedno im je bio ključan. Došlo je do novih štrajkova.

No, prije nešto više od sedam dana Željeznica i GDL su, na opće iznenađenje, objavili da ponovno pregovaraju. I konačno postigli dogovor.

Plakati s detaljima štrajka na kolodvorima, Foto: RHR-FOTO TK

Nema štrajkova iduće dvije godine

Kolektivni pregovarački spor je riješen u ponedjeljak. Time su izbjegnuti štrajkovi za Uskrs – nakon šest rundi štrajkova, željeznički će promet biti pošteđen obustave rada najmanje do kraja veljače 2026. Tako su dogovorili. Kolektivni ugovor vrijedi 26 mjeseci do 31. prosinca 2025., nakon čega slijedi dvomjesečna faza pregovora u kojoj nisu mogući štrajkovi.

Kompromis koji je sada dogovoren zahtijeva od sindikata da dopusti duži vremenski period za postepeno smanjivanje radnog vremena a ne automatsko smanjenje. Osim toga dogovoreno je i povećanje plaće za 420 eura u dva koraka: 210 eura više od kolovoza 2024. i još 210 eura od travnja 2025. Bonus za kompenzaciju inflacije od 2.850 eura isplatit će se u dvije faze.

GDL, sindikat strojovođa je u pregovorima tražio proširenje svoje nadležnosti za kolektivne pregovore i s drugim zaposlenima unutar grupacije Njemačkih željeznica, ali je vodstvo DB-a to odbilo.

Ruski glavni tužitelj je, na sastanku koji je u utorak prenosila televizija, državnim tužiteljima naredio da se bore protiv povećanja cijena goriva i robe široke potrošnje.

“Direktori velikih trgovačkih tvrtki upozoreni su na neopravdano povećanje cijena goriva”, rekao je Igor Krasnov. “U sklopu ranije izdanih uputa, treba primijeniti mjere nadzora da bi se identificirali i suzbili dogovori o cijenama kao i ostale zloupotrebe povezane s precijenjenim cijenama hrane i robe široke potrošnje.”

Inflacija je gotovo dvostruko veća od cilja središnje banke, a to je 4 posto, a pritisak na cijene goriva pogoršali su ukrajinski napadi na ruske rafinerije nafte. Krasnov nije precizirao zbog čega misli da porast cijena zahtijeva pozornost organa reda.

Ukrajinske specijalne službe omogućile su teroristički napad na Crocus City Hall, rekao je direktor FSB-a Aleksandar Bortnikov – izvješćuje ruski medij RIA Novosti.

“Vjerujemo da su akciju pripremili i radikalni islamisti i, naravno, zapadne obavještajne službe. Same ukrajinske obavještajne službe izravno su povezane s tim”, naglasio je Bortnikov i odmah pojasnio kako naručitelj još nije identificiran. Međutim, specijalne službe vide tko je organizirao i vrbovao počinitelje. Dodao je da će FSB učiniti sve da identificira organizatore terorističkog napada.

Kazao je kako je poznato da je Kijev obučavao militante na Bliskom istoku. Prema njegovim riječima, teroristi su htjeli pobjeći u Ukrajinu i tamo su ih očekivali, ali su ruske specijalne službe učinile sve da se to ne dogodi. Sada FSB, zajedno s obavještajnim službama prijateljskih zemalja, identificira sve koji su umiješani u teroristički napad, dodao je.

Foto: Mir Waseem / X

Putin govorio na sastanku Ureda glavnog tužitelja

Na današnjoj proširenoj sjednici Ureda glavnog tužitelja RF sudjelovao je i predsjednik zemlje Vladimir Putin.
“Zločinci koji su izravno počinili ovo masovno ubojstvo, kao što znate, uhićeni su. Istražitelji pažljivo utvrđuju okolnosti ovog barbarskog zločina, otkrivaju njegove detalje, utvrđuju ulogu i stupanj krivnje svakog sudionika, proučavaju zaključke kriminologa i stručnjaka”, rekao je Putin i pojasnio da FSBi i druge specijalne službe razrađuju svoja pitanja u suradnji s Nacionalnim antiterorističkim odborom.

Foto: War Monitor / X

Problem migracija

Situacija vezana uz migracije mora se držati pod kontrolom, naglasio je Putin.
“Tražim od … da razmislimo o sustavu dodatnih, preventivnih i drugih protukriminalnih mjera. Uključujući nadzor, poštivanje zakona u sferi migracija – situacija u ovom području je vrlo važna i uznemirujuća za milijune ljudi, mora biti pod kontrolom,” rekao je ruski vođa.

Glavni tužitelj Igor Krasnovr je rekao kako je broj kaznenih djela koja su počinili migranti porastao za 75 posto u 2023. godini.

Zoran Meter o tome ‘kome zvono zvoni’ nakon terorističkog napada u Moskvi. U Rusiji ne prolazi teza o ISIS-u

Dana 25. ožujka guverner Floride Ron DeSantis potpisao je zakon kojim se djeci mlađoj od 14 godina zabranjuje pristup platformama društvenih mreža i zahtijeva od 14-godišnjaka i 15-godišnjaka da dobiju pristanak roditelja – što je mjera za koju njeni simpatizeri kažu da će ih zaštititi od internetskih rizika za njihovo mentalno zdravlje. O tome je izvijestila britanska agencija Reuters.

Mjera zahtijeva da platforme društvenih medija ukinu račune osoba mlađih od 14 godina i osoba mlađih od 16 godina koje nemaju pristanak roditelja. Od njih se zahtijeva da koriste sustav provjere treće strane kako bi izdvojili one koji su maloljetni.

O istoj vijesti piše i američki The Washington Post (WP), koji navodi kako guverner Floride po ovom pitanju slijedi druge savezne države koje predvode republikanci usred nacionalnog pritiska da se maloljetnicima smanji pristup online platformama zbog sigurnosnih strahova.

Strah od seksualnih predatora

“Možete imati dijete u kući na sigurnom, naizgled, a onda imate predatore koji mogu ući ravno u vaš vlastiti dom”, rekao je DeSantis tijekom konferencije za novinare u ponedjeljak. “Mogli biste sve raditi kako treba, ali oni znaju kako dobiti te različite platforme i manipulirati njima.”

Sveobuhvatna ograničenja zabranjuju djeci od 13 i mlađoj stvaranje profila na društvenim mrežama, a potreban je pristanak roditelja za one između 14 i 15 godina. Prema novom zakonu, platforme društvenih medija morat će brisati postojeće račune za djecu mlađu od 14 godina — iako će vlasnici računa imati rok od 90 dana za osporavanje prekida. Ako platforme “svjesno ili nesmotreno” prekrše zakon, mogu se suočiti s 50.000 dolara po kršenju u građanskim kaznama. Prijedlog zakona također zabranjuje maloljetnicima pristup “pornografskim ili seksualno eksplicitnim” web stranicama i zahtijeva provjeru dobi za pristup tim stranicama.

Glavne platforme društvenih medija, uključujući Instagram , Facebook i TikTok , zahtijevaju da korisnici imaju najmanje 13 godina – uvjet koji proizlazi iz ” Pravila o zaštiti privatnosti djece na internetu ” iz 1998., kojim je zabranjeno prikupljanje osobnih podataka djece bez pristanka roditelja. Međutim, anketa koju je 2022. objavila neprofitna istraživačka organizacija Common Sense Media otkrila je porast upotrebe među djecom od 8 do 12 godina.

Iako prijedlog zakona, HB 3 , ne precizira na koje platforme društvenih medija bi utjecale promjene, njegov tekst navodi da se odnosi na stranice na kojima više od 10 posto „dnevno aktivnih korisnika mlađih od 16 godina troši na prosječno 2 sata dnevno” — kao i one koje imaju “značajke koje izazivaju ovisnost”.

M. Šerić: Ron DeSantis – nova zvijezda konzervativne Amerike

Katastrofičnih događaja ili njihovih najava posljednjih godina ne nedostaje. Nešto se od toga ostvari, a nešto ne, pa ćemo vidjeti što će biti i s najavom o kojoj je riječ u ovom tekstu.

U kategoriju katastrofa mogli svrstati i mišljenje njemačkog stručnjaka Geralda Knausa iz Inicijative za europsku stabilnost. On je, naime, u intervjuu za tamošnji medij RND izjavio kako oni u Europi, koji oklijevaju više podržati Ukrajinu, još uvijek zapravo ne razumiju što je u pitanju.

A u pitanju je, kako smatra, da ćemo, ako Ukrajina izgubi rat doživjeti najveći pokret izbjeglica u svijetu od 1940-ih. Tada će biti mnogo više milijuna ljudi nego sada, upozorava Nijemac. O tome u utorak piše poljski medij Gazeta.

Foto: EPA/MIGUEL A. LOPES/Hina

Prijeti egzodus

Njemački stručnjak nije želio prognozirati koliko bi se točno izbjeglica moglo slijevati u Europu ako Rusija dobije rat u Ukrajini. Napomenuo je, međutim, da je za sada više Ukrajinaca ostalo u zemlji nego što ju je napustilo, no ako se situacija na fronti pogorša, taj će se trend okrenuti.
„Mnogi su ostali u Ukrajini jer se nadaju uspjehu. Ako to uvjerenje oslabi, taj se broj može vrlo brzo povećati – kao što se to dogodilo u prvim tjednima nakon početka rata 24. veljače 2022. U tri tjedna zemlju je napustilo tri milijuna izbjeglica,“ – navodi Knaus.

Oko 10 milijuna Ukrajinaca napustilo je domovinu. Njemačka je, kao i Poljska, jedna od najčešćih destinacija koju biraju Ukrajinci. Do 12. ožujka bilo je oko 1,65 milijuna Ukrajinaca registriranih u Saveznom uredu za migracije i izbjeglice (BAMF) u Njemačkoj.

U veljači je Ministarstvo unutarnjih poslova i uprave izvijestilo da je od početka ruske invazije na Ukrajinu više od 1,75 milijuna građana ove zemlje imalo koristi od privremene zaštite u Poljskoj. Trenutačno, oko 950 tisuća Ukrajinca ostaju u sustavu privremene zaštite.

Krajem veljače 2024. na snagu je stupio amandman na Zakon o pomoći građanima Ukrajine u vezi s oružanim sukobom na teritoriju ove zemlje. Sukladno ovim propisima, izbjeglice iz Ukrajine mogu koristiti, između ostalog: slobodan pristup poljskom tržištu rada, prava na korištenje obiteljskih naknada i zdravstvene skrbi. Ukrajinci također mogu pokrenuti i voditi poslovne aktivnosti pod istim uvjetima kao i poljski državljani . Ovaj pravilnik je na snazi do 30. lipnja 2024. godine.

Poljski general: Moramo mobilizirati ukrajinske izbjeglice u Poljskoj

U utorak ujutro, 26. ožujka, velika nesreća pogodila je američki grad Baltimore (Maryland). Teretni brod Dali, koji je plovio rijekom Patapsco pod singapurskom zastavom, zabio se u glavni cestovni most toga grada, po kojem su u tom trenutku vozili automobili. Vlasti javljaju o velikom broju žrtava. O tome izvješćuje CBS.

Most Francis Scott Key u Baltimoreu srušio se rano u utorak nakon što je veliki kontejnerski brod udario u kolonu, nakon čega su u rijeku pali automobili koji su njime prometovali, objavljuju lokalne vlasti.

CNN je izvijestio da je direktor komunikacija gradske vatrogasne službe Baltimorea, Kevin Cartwright, rekao da je čak 20 ljudi i više vozila bilo u vodi.

Odjel je opisao urušavanje kao “događaj masovnih žrtava”. Spasilački timovi s roniocima izišli su na mjesto nesreće.

Također je rečeno da je u vodi oko broda bilo puno dizelskog goriva i da su u to vrijeme na mostu bili građevinski radnici koji su izlijevali beton.

Glasnogovornik policije u Baltimoreu rekao je za CBS News da se “most djelomično srušio, a radnici su vjerojatno u vodi”.

Srednjoatlantska obalna straža rekla je za CBS News da je teretni brod Dali koji plovi pod zastavom Singapura dugačak 948 stopa udario u most. Bio je na putu iz Baltimorea za Colombo, Šri Lanka.

AP je izvijestio da se brod zapalio i potonuo.

 

Reuters javlja da je vlasnik broda, Synergy Marine Group, rekao da uzrok sudara nije poznat, ali da su svi članovi posade pronađeni i da nema izvješća o ozlijeđenima.

Gradonačelnik Baltimorea Brandon M. Scott rekao je to na društvenim mrežama. “Svjestan sam incidenta na mostu Key i na putu sam do njega. … Osoblje za hitne slučajeve je na mjestu događaja i napori su u tijeku.”

Rijeka Patapsco, preko koje je most prelazio, ključni je vodeni put koji zajedno s lukom Baltimore služi kao središte pomorskog prometa istočne obale. Most je otvoren 1977. godine.

 

senat

Najutjecajniji član lijevog krila američke Demokratske stranke i senator Bernie Sanders od ranije je poznat po svojim ljevičarskim stavovima, suprotnim interesima tzv. duboke države i s njom usko vezanog američkog krupnog biznisa. Njegovi stavovi uvijek imaju odjeka ne samo u toj stranci, već i šire u američkom društvu, a vrijedi podsjetiti kao je 2016. godine, uz Hillary Clinton bio i kandidat za nominaciju Demokratske stranke za predsjedničke izbore na kojima je, na kraju, neočekivanu pobjedu odnio Donald Trump u srazu s Hillary Clinton.

Prije nekoliko dana Sanders je napisao zanimljivi tekst u utjecajnom američkom mediju Foreign Affairs, u kojem se kritički osvrće na američku vanjsku politiku vođenu desetljećima, i u kojem oštro kritizira poteze pojedinih bivših američkih predsjednika i njihovih administracija, poput pokretanja Vijetnamskog rata i invazije na Irak Sadama Huseina i na Afganistan, a sve to tumači nužnom potrebom da se pohlepa, militarizam i licemjerje zamjeni solidarnošću, diplomacijom i ljudskim pravima.

Nepopravljivi idealist Demokratske stranke ide i dalje, pa tako kritizira i desetljećima star „dvostranački konsenzus“ u području američke vanjske politike koji je „gotovo uvijek bio pogrešan“.

Ukazuje i na enormne troškove tj. milijarde dolara koje SAD danas troše „na potporu izraelskoj vojsci“ i podsjeća da su SAD „gotovo jedini u svijetu koji brane desničarsku ekstremističku vladu premijera Benjamina Netanyahua, koja je pokrenula sveopći rat i uništavanje palestinskog naroda, zbog čega umiru deseci tisuća ljudi u Pojasu Gaze, uključujući tisuće djece, a još stotine tisuća gladuje“

Nužna je „temeljita preorijentacija američke vanjske politike“ – smatra Sanders i dodaje kako establishment mora temeljito preispitati svoje stavove ako je njezin cilj promicanje mira i prosperiteta, a ne trošenje trilijuna dolara na beskrajne ratove i obrambene ugovore koji neće riješiti egzistencijalne probleme svijeta kao što su klimatske promjene, buduće pandemije, glad, mržnju, …

„Sve dok bogate korporacije i milijarderi drže pod pritiskom naš ekonomski i politički sustav, vanjskopolitičke odluke ovisit će o njihovim materijalnim interesima, a ne o interesima velike većine svjetskog stanovništva. … 1% svjetskog stanovništva posjeduje više bogatstva od najnižih 99%, … Ove godine, čak i bez dodatne potrošnje, Sjedinjene Države planiraju potrošiti oko 900 milijardi dolara na vojsku, od čega će gotovo polovica otići šačici izvođača radova u obrani,“ – navodi Bernie Sanders.

Čitajući tekst Berniea Sandersa laik bi mogao pomisliti kako taj iskusni demokratski političar ne zna ili ne razumije kako ovaj svijet funkcionira. Naravno da Sanders to jako dobro zna, ali za razliku od mnogih ima hrabrost ne samo javno iznositi ono što misli, već i biti postojan u svojim stavovima – što je danas u politici. prožetoj interesima i pragmatizmom, prava rijetkost.

 

 

Vjerojatno i veći problem od nedostatka streljiva za Ukrajinu je manjak novih vojnika koji bi na crtama bojišnica morali zamijeniti one stare, istrošene, od kojih se neki bore već i pune dvije godine, ili pak popuniti mjesta onih koji su u borbama stradali.

Drugim riječima, Ukrajina ima akutni problem s regrutacijom, koji bi, ako se ubrzo nešto ne promijeni u psihološkom smislu – mogao postati i kronični. Jer koliko god imali oružja, ako nema vojnika koji će ga nositi ili njime upravljati, sve je uzalud.

Za ovaj ukrajinski problem, naravno, dobro znaju i Rusi, koji igraju svoju igru iscrpljivanja kroz tzv. aktivnu obranu u kojoj „melju“ protivnika i zapadnu tehniku snažnim topničkim i zračnim napadima, bez prevelikog korištenja pješačkih snaga čije resurse maksimalno štede nakon velikih gubitaka koje su pretrpjeli u prvoj – neuspješnoj fazi svoje invazije na ukrajinsku zemlju. Masovnije korištenje pješačkih postrojbi koriste tek nakon snažne topničke i zračne pripreme po utvrđenim položajima neprijateljske strane, a kako je to bilo i nedavno, pri zauzimanju snažne ukrajinske utvrde Avdiivke u široj zoni Donjecka.

O ovom problemu, 25. ožujka piše i medij Politico, a priču počinje s 28-godišnjim mladićem Artemom, kao jedinim od tisuća mladih ukrajinskih muškaraca koji drže pognute glave, izbjegavaju regrutaciju i izbjegavaju registrirati svoje podatke. Artem je oprezan kad izlazi van i izbjegava mjesta kao što su stanice podzemne željeznice gdje policija provjerava dokumente tražeći osobe koje izbjegavaju vojsku.

“Neki moji prijatelji su još paranoičniji – nikad ne izlaze van”, kaže Artem, koji izgleda kao bjegunac, za navedeni medij. Uvijek nosi bejzbolsku kapu koja skriva oči, i kad je oblačno. Prije nego što uđe u kafić u središtu Kijeva, osvrće se na ulici i govori tiho kako ne bi privlačio pozornost.

Ovo je pukla suprotnost u odnosu na početak rata, kada su mladi i stari Ukrajinci preplavili regrutne centre kako bi se prijavili u vojsku. Neki su bili frustrirani što nisu odmah unovačeni i glasno su negodovali. Ukrajinska vojska nije mogla primiti svakoga zbog nedostatka resursa i opreme, ali je uspjela prikupiti nove postrojbe, proširiti postojeće i improvizirati kako bi se zaustavila ruska oklopna kolona koja je krenula na Kijev.

No taj početni patriotski žar oslabio je kako se rat rastegnuo već na treću godinu. Pune se crne vreće tijelima poginulih, a muškarci se vraćaju kući ozlijeđeni i unakaženi. Pesimizam o budućnosti sukoba također uzima maha, a sve više ljudi postavlja pitanje je li Ukrajina sposobna poraziti Moskvu?

Tjedna analiza Zorana Metera: Pad ‘neosvojive tvrđave’ i zlokobna slutnja

Vlasti u strahu od posljedica prisilnog novačenja

Ukrajini treba mnogo više novaka za bojišnice, ali vlasti su i dilemi i važu hoće li nagovarati ili prisiljavati ljude jer se boje političkih posljedica u slučaju odabira ovog drugog. Od ruske invazije prije dvije godine otvoreno je oko 9000 postupaka za izbjegavanje vojnog roka, ali pravi razmjeri izbjegavanja služenja i registracije, tako da se obavijesti o novačenju ne mogu poslati, sigurno su mnogo veći.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski priznaje da je to pitanje osjetljivo. Čak i u tjednima koji su prethodili ruskoj invaziji u veljači 2022. godine, odupirao se pozivima oporbenih zastupnika u Kijevu da objavi opću mobilizaciju.

Sada je nužno angažirati još vojnika koji se mogu rasporediti duž crte bojišnice od 1000 kilometara prije očekivanog velikog ruskog prodora prema Harkivu na sjeveroistoku ili Odesi na jugu. Uz zimsko blato koje se počinje sušiti i nadolazeće proljeće, ukrajinski vojni dužnosnici strahuju da će usmjerena ruska ofenziva započeti u sljedećih nekoliko tjedana ili mjeseci.

Glad za streljivom i ljudima

Ukrajini opasno nedostaje ne samo streljiva – posebno topničkih granata i projektila protuzračne obrane – nego i vojnika koji bi mogli dočekati ruski napad. Prosječna dob ukrajinskih vojnika na prvoj liniji je 43 godine – a sve je više dokaza o izbjegavanju vojnog roka.

BBC je nedavno izvijestio da je 650.000 ukrajinskih muškaraca sposobnih za borbu pobjeglo iz zemlje u posljednje dvije godine, većina je prešla u Poljsku i Slovačku, neki s lažnim dokumentima o izuzeću koji su im dopuštali izlazak iz Ukrajine unatoč zabrani odlaska muškaraca sposobnih za borbu.

Prošle godine gotovo 1300 osoba koje su izbjegavale novačenje našlo se pred sudovima, ali dužnosnici priznaju da je to samo mali dio onih koji izbjegavaju vojsku. Postoji sustav za mobilizaciju, ali parlamentarni zastupnici kažu da je nefunkcionalan zato što tisuće obveznika nisu registrirale svoje podatke i mjesto boravka. Provedba je nasumična, uvelike ovisi o nasumičnim provjerama dokumenata od strane policije, koja je u nekim dijelovima zemlje revnija nego u drugima.

Foto: M142 HIMARS (Charles Rosemond)/Guliver Image)

Rusija ima više od milijuna vojnika, ali tu nije i kraj

Rusija na ukraj inskom tlu trenutačno ima raspoređeno više od 400.000 vojnika, a još ih je 100.000 blizu ukrajinskog teritorija. Kijev ukupno ima oko 680.000 aktivnog vojnog osoblja, od čega je oko 200.000 na prvim crtama. Rusija, pak, ima 1.2 milijuna, prema Međunarodnom institutu za strateške studije. Glavni stožer ukrajinske vojske objavio je prošle godine kako strahuje da bi Rusija mogla razmatrati mobilizaciju 400.000 do 700.000 dodatnih vojnika.

U prosincu je Zelenski rekao da će biti potrebno 450.000 do 500.000 dodatnih vojnika za pružanje otpora Rusiji 2024. Ukrajinski parlament već tjednima razmatra novi zakon o mobilizaciji, prema kojem bi se minimalna dob za regrutiranje snizila s 27 na 25 godina. Dob je zapravo snižena u zasebnom zakonu u srpnju prošle godine i odobrio ju je parlament, ali Zelenski to nikada nije potpisao. Nije u potpunosti objasnio zašto.

Novi nacrt zakona je nekoliko puta prepravljan i predviđa pozivanje još 400.000 ukrajinskih vojnika. Međutim, u parlamentu je došlo do zastoja jer su se zastupnici protivili nekim kaznenim mjerama koje smatraju neustavnim, poput ograničavanja vlasničkih prava osoba koje izbjegavaju vojsku, zapljene njihovih automobila i blokade bankovnih računa.

“To je vrlo nepopularno”, rekao je Mikola Knjažicki, oporbeni zastupnik iz Lavova. Istini za volju, mobilizacija je vruć politički krumpir i nitko ga se ne želi primiti. Vojsci treba puno više ljudi. Ali Zelenski ne želi preuzeti odgovornost za mobilizaciju i kaže da to ovisi o vladinim ministarstvima, koja se boje da se ne opeku, i kažu da to ovisi o parlamentu, koji zatim odgovornost prebacuje natrag na predsjednika.

“Čak je i većina zastupnika iz Zelenskijeve stranke Sluga naroda protiv zakona, govoreći da je u suprotnosti s europskim konvencijama o ljudskim pravima. Ovo postaje prava zbrka. U Lavovu ljudi kupuju stanove, ali ne potpisuju kupoprodajni ugovor kako bi izbjegli formalnu registraciju ili ga registriraju na ime prijatelja jer se boje da bi kasnije mogao biti zaplijenjen. Drugi prazne bankovne račune u slučaju da se zakon odobri i njihov novac bude zamrznut”, dodao je Knjažicki.

Foto: AP Photo / Alexander Zemlianichenko / Guliver image

Česti prigovori pesimističkih časnika

Ono što ne pomaže, kažu on i drugi zastupnici, česti su prigovori s prve linije o nedostatku oružja i topničkih granata. “Imate časnike na televiziji koji govore da će svi na frontu poginuti za nekoliko tjedana ako ne dobijemo više novca i streljiva iz Sjedinjenih Američkih Država i Europe jer Rusi proizvode mnogo više dronova i imaju više granata”, govori Knjažicki. Takve prognoze ne pomažu u uvjeravanju nevoljkih Ukrajinaca poput Artema da im se pridruže.

“Ne postoji stvarna politička volja da se donese zakon koji bi zapravo učinkovito funkcionirao – već je toliko puta odgođen”, rekla je bivša zamjenica premijera Ivanna Klimpuš-Cincadze, sada oporbena zastupnica: “Oklijevanje Zapada u pružanju pomoći i dostavi oružja koje nam je potrebno ne pomaže u smislu mobilizacije. Ako je jedino što čujete s fronta to da nemaju dovoljno oružja za borbu, onda to ljude očito čini još skeptičnijima oko novačenja.”

“Jednosmjerna karta” koju malo tko želi

Artem kaže da se on i njegovi prijatelji koji izbjegavaju mobilizaciju također boje da će mjesecima ili godinama ostati zaglavljeni u borbi: “Mlad sam i želim živjeti svoj život, a teško je otići tamo ne znajući kada ću se vratiti normalnom životu. Imam prijatelje koji su bili dragovoljci na početku rata i još uvijek se bore. Dakle, to je kao karta u jednom smjeru.”

Dugotrajni angažman na prvoj crti bojišnice također izaziva pritužbe umornih ukrajinskih vojnika koji zahtijevaju da ih se demobilizira ili inzistiraju na dugotrajnom oporavku. Njihovi rođaci žele istu stvar: u nedjelju su se deseci članova obitelji vojnika okupili na trgu Majdan u Kijevu tražeći da se njihovi muževi, očevi i momci vrate iz borbe, tvrdeći da su odradili svoj dio posla i da sada moraju biti demobilizirani ili da moraju dobiti duži odmor.

Ali to se ne može dogoditi dok se više Ukrajinaca ne prijavi u vojsku i ne bude obučeno za borbu. Neki se parlamentarni zastupnici zalažu za smanjenje trajanja vojnog roka predloženog u nacrtu zakona o mobilizaciji s 36 na 18 mjeseci. Trenutno je služenje neograničeno.

U veljači je Mihajlo Podoljak, viši savjetnik predsjednika Zelenskog, rekao da će ljudi morati sami odrediti cijenu koju su spremni platiti za neovisnost Ukrajine. Za Politico je rekao kako bi pomoglo i to da obični Ukrajinci ne osjećaju slabljenje potpore Zapada i upitao razlikuje li se Ukrajina toliko od ostalih modernih europskih zemalja.

“Postoji li ijedna zemlja u kojoj će svi sudjelovati u ratu u kakvom je Ukrajina? Čini mi se da bi bilo vrlo teško provesti takvu mobilizaciju u bilo kojoj europskoj zemlji. Čak i puno teže nego u Ukrajini. Morate uzeti u obzir da su ljudi fokusirani na svoje karijere i dobar život”, rekao je Podoljak za Politico.

Podoljak je dodao: “Kod Rusa je to drugačije. Mnogi ljudi žive u teškim uvjetima, nezaposleni su i onda dobiju dobru plaću da se bore. Osim toga, govore im da mogu nekažnjeno ubijati i krasti.”

Također je rekao da gledanje na problem samo kroz prizmu mobilizacije promašuje bit: “Glupost je razmišljati o golim brojevima kada se borite protiv Rusije. Živimo u doba visoke tehnologije. Zašto bi se ljudi morali boriti ako ima dovoljno preciznog oružja – dronova ili projektila dugog dometa? Što više alata imamo u obliku preciznog oružja, treba nam manje pušaka.”

Ali Ukrajina nema dovoljno tog visokotehnološkog oružja. Dok se to ne dogodi, broj vojnika može biti presudan. A čak i ako Ukrajinci dobiju oružje, možda neće moći nadoknaditi to što je ruska vojska brojnija.

Za Artema postoji malo toga što bi ga moglo uvjeriti da se prijavi: “Moja majka je medicinska sestra i često njeguje ranjenike i odlučno mi kaže da se ne miješam u to.”

Vojna analiza Zorana Metera: Ruske snage uvode u rat razorne vođene bombe od 1500 kg

 

Ruske snage lansirale su nove hiperzvučne projektile Cirkon pokušavajući gađati ključne lokacije u srcu ukrajinske prijestolnice jutros. Vrijeme napada poklopilo se s proslavom godišnjice Ukrajinske službe sigurnosti (SBU), što bi mogao biti namjeran potez Kremlja.

Zapovjedništvo zračnih snaga Ukrajine tvrdi da je oborila dva projektila lansirana s Krima. Tvrde da su rakete 3M22 “Cirkon”, lansirane iz zemaljskih raketnih sustava smještenih na Krimu. To bi značilo da su rakete preletjele 1000 km, pokrivajući udaljenost od Krima do glavnog grada za otprilike 5-6 minuta. No, Ukrajinski Telegram kanal Monitor objavio je da su rakete prešle udaljenost od 580 kilometara do Kijeva i stigle za tri minute, što, kako kažu, ukazuje na hiperzvučnu brzinu leta. Može se, tako računajući, procijeniti na 11 600 km/h ili više od 9 Macha.

Zircon je prvotno lansiran iz fregata i podmornica, a krajem 2022. je ruska vojska najavila da radi verziju za kopneno lansiranje putem mobilnih sustava (slični lanser kao za sustav Bastion-P).  Je li takva verzija i napravljena, nije poznato, jer se ruska vojska dosta podatak u vezi ovog oružja drži u tajnosti.

Drugi takav napad

Ukrainska Pravda piše da ovo je druga poznata uporaba projektila, nakon neuspješnog napada na Kijev datuma 7. veljače. Oštećeni projektil je, tvrde pao na cestu u okrugu Desnianski. Pišu da su u prošlom napadu, za razliku od današnjeg, ostale samo krhotine, pa je tada Kijevskom znanstveno-istraživački institutu za forenziku trebalo pet dana da otkrije o kakvim raketama je riječ. 

Na fotografijama se vide dijelovi s tvorničkim oznakama “3M22”, krhotine koje izgledaju kao dio trupa, motor na kruto gorivo i vjerojatno nedetonirana bojeva glava.

Rusija nije nikada javno objavila fotografiju gotove raketa, pa sada ukrajinski znanstvenici, navodno, pokušavaju rekonstruirati dizajn istu putem prikupljenih dijelova u nekoliko napada.

Reprodukcija Kijevskog instituta

Putin rekao da ih koriste u Ukrajini

Hiperzvučna brzina Cirkona predstavlja veliki izazov sustavima protuzračne obrane, uvelike smanjujući vrijeme reakcije. Bojeva glava jednog od oborenih projektila pronađena je u stambenoj zgradi, što naglašava prijetnju civilima gađanjem naseljenih područja.

Rusija je također službeno priznala korištenje ovih projektila u ratu protiv Ukrajine. Vladimir Putin je to javno objavio 29. veljače. “Hiperzvučni sustav Cirkon, o kojemu 2018. nije bilo riječi, već je korišten u borbi. Ovaj sustav je već u upotrebi”, rekao je Putin.

Rusija prvi put upotrijebila hiperzvučni Cirkon za napad na Kijev

U Grčkoj su teretni vlak koji je prevozio američke tenkove Abrams presreli i zaustavili članovi Komunističke partije Grčke (KKE) i njezine omladinske organizacije KNE. Ova manifestacija protuimperijalističkih stavova rezultirala je zaustavljanjem putovanja vlaka iz luke Aleksandropoli u Bugarsku.

Aktivisti su na tenkove crvenom bojom ispisala: “Ubojice, idite kući”. Blokada je dovela do toga da ruta bude preusmjerena, piše grčki portal. Aktivisti su uzvikivali: “Aleksandropoli je luka naroda, a ne tvrđava imperijalista!”. Nekoliko desetaka njih je stalo na tračnice s transparentima. Zahtjev im je bio jasan: da “američko-natovske ubojice” napuste Aleksandropoli i cijelu regiju.

Mladi komunisti žele NATO dalje od Grčke

Komunističke partije Grčke je najstarija stranka koja djeluje u modernoj Grčkoj, a osnovana je daleke 1918. Trenutačno ima 21 zastupnika u parlamentu gdje ih sjedi 300. Stranka je utjecala na sve važnije događaje u dinamičkoj grčkoj povijesti zadnjih 100 godina. Bila je i među pokretačima prosvjeda u 2010. protiv mjera štednja poticanih od Troike. U određenim regijama stranka je i dalje jaka, pa je tako osvojila izbore prošle godine na otoku Ikariji.

Stavros Bazas, član Trakijskog regionalnog odbora stranke KKE, izrazio je značajnu kritiku protiv pretvaranja Aleksandropolija u ključnu bazu NATO-a. “Korištenje luka, željezničke infrastrukture i kampova u regiji od strane NATO-a koji prevozi opasne vojne materijale do bugarske granice s mnoštvom kamiona i vlakova – nešto je što snažno osuđujemo”, ustvrdio je. Štoviše, osudio je odluku grčke vlade da vladi Zelenskog pošalju oružje.

Grčka je ključni koridor

Kada govorimo o Aleksandropoliju, on je privukao značajnu pozornost zbog vojnih aktivnosti u posljednja 24 mjeseca. Smješten u sjeveroistočnom kutu Grčke, ima strateški položaj zbog svoje blizine raznim europskim nacijama. Grad se nalazi nadomak granica Turske i Bugarske. Služi kao idealan kanal za transport vojne opreme u srce Europe.

Luka se može pohvaliti solidnom lučkom infrastrukturom, uključujući mjesta za vez u dubokoj vodi, dizalice i skladišta. Oni su konfigurirani kako bi se osiguralo sigurno rukovanje vojnom opremom. Osim toga, oni olakšavaju učinkovit prijevoz unutar područja.

Luka je dobro povezana europskim željezničkim sustavom. Također ima izravne veze s nekim od najprometnijih autocesta. Sve to čini logistiku od luke do raznih europskih odredišta jednostavnom. Uz relativno blage zime, kašnjenja ili smetnje povezane s vremenskim neprilikama, su smanjene na minimum.

israel idf izrael gaza

SAD su u ponedjeljak rekle da će pronaći način da upozore Izrael protiv ofenzive na Rafah, nakon što je posjet izraelskog izaslanstva Washingtonu otkazan u znak prosvjeda protiv rezolucije UN-a kojom se zahtijeva “trenutni prekid vatre” u Gazi

Vijeće sigurnosti UN-a zatražilo je u ponedjeljak trenutačni prekid vatre u ratu između Izraela i palestinske militantne skupine Hamas te trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih talaca, nakon što su se Sjedinjene Države suzdržale pri glasovanju.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, predsjednica EK Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel pozdravili su u ponedjeljak usvajanje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se zahtijeva trenutačni prekid vatre u Gazi i oslobađanje talaca.

Netanyahu u znaku prosvjeda otkazao posjet SAD-u

Radio izraelske vojske izvijestio je neposredno prije početka sastanka VS-a da će izraelski premijer Benjamin Netanyahu otkazati planirano izaslanstvo u Washington ako SAD ne uloži veto na rezoluciju.

“Vjerujemo da bi ovakva vrsta invazije velikih razmjera bila pogreška”, rekao je novinarima glasnogovornik State Departmenta Matthew Miller, napominjući da će državni tajnik Antony Blinken razgovarati o Rafahu s izraelskim ministrom obrane Yoavom Gallantom u Washingtonu.

Glasnogovornik Bijele kuće John Kirby rekao je ranije da će se visoki američki dužnosnici ipak sastati u odvojenim razgovorima s izraelskim ministrom obrane koji trenutačno boravi u Washingtonu te da će s njim razgovarati o pitanjima koja se odnose na taoce, humanitarnu pomoć i zaštitu civila u gradu Rafahu na jugu Gaze.

Rafah kao posljednje utočište

Rafah je posljednje utočište za oko pola od 2,3 milijuna stanovnika Gaze, nakon što su ondje stigli još mnogi u potrazi za skloništem poslije prisilnog raseljavanja zbog borbi na drugim područjima.

To je područje u zadnjim izraelskim napadima pod žestokom vatrom, rekli su svjedoci. Palestinski liječnici su kazali da je u Rafahu u prethodna 24 sata ubijeno 30 ljudi. Izrael na Rafah planira izvesti kopneni napad da bi, kako tvrdi, eliminirao palestinske militantne ćelije.

Bijela kuća u ponedjeljak je objavila da je vrlo razočarana što je premijer Netanyahu otkazao planirani posjet izraelskog izaslanstva na visokoj razini Washingtonu. State Department je objavio da je “iznenađujuće i nesretno” što je izraelsko izaslanstvo odlučilo ne doći na zakazane razgovore.

Izraelski ministar obrane rekao je uoči sastanka u Bijeloj kući u ponedjeljak da Izrael ne može zaustaviti rat protiv Hamasa dok u Gazi još ima talaca. Gallant, prema priopćenju iz njegova ureda, rekao je da će na sastanku s američkim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Jakeom Sullivanom naglasiti važnost uništenja Hamasa i vraćanja talaca kući.

“Djelovat ćemo protiv Hamasa posvuda – uključujući mjesta gdje još nismo bili”, rekao je. “Nemamo moralno pravo zaustaviti rat dok su još uvijek taoci u Gazi” tvrdi.

Početkom ožujka objavljeno je kako su indijske vlasti uhitile četiri osobe za koje se sumnja da su dio skupine od sedam muškaraca koja je grupno silovala španjolsku turisticu i pretukla njezina partnera. Silovana žena posjeduje španjolsko i brazilsko državljanstvo i putopisna je blogerica s više od 200.000 pratitelja na Instagramu. Ona je putovala je sa svojim partnerom u istočnoj indijskoj saveznoj državi Jharkhand kada se dogodio napad 1. ožujka u večernjim satima. Par je zaustavio svoje motore i postavio šator kako bi proveo noć u državnom okrugu Dumka prije nego što ih je skupina od sedam muškaraca napala. Svi članovi skupine su identificirani, a preostali osumnjičeni će biti uhićeni „uskoro“, izjavio je šef policije Jharkhanda Ajay Kumar Singh.

„Tukli su nas i opljačkali, iako nisu uzeli mnogo stvari jer su htjeli mene silovati”, izjavila je 28-godišnja žena u objavi na Instagramu. U drugoj objavi, njezin partner rekao je da je nekoliko puta udaren kacigom u glavu i da su mu „usta uništena“. Patrolno vozilo spasilo je dvojac kasno navečer nakon napada i otpratilo ih u lokalnu bolnicu. Turistički par je bio na turneji po južnoj Aziji i završio je putovanje u Šri Lanki prije indijske dionice svoga putovanja.

Foto: Guliver

Seksualno nasilje – sramotna ljaga indijske države

Ovaj incident ponovo je usmjerio pozornost indijske i svjetske javnosti na problem zlostavljanja i silovanja žena u Indiji. To je negativni fenomen koji bi se s pravom mogao nazvati najvećom sramotom suvremene Republike Indije. Nažalost, usprkos znatnim naporima vlastima i nevladinog sektora u posljednjevrijeme,u Indiji je i dalje kultura silovanja društveno prihvaćena. Silovanje koje je u stvari oblik (seksualnog) terorizma tretira se kao uobičajena društvena norma. Društvo i javne institucije često opravdavaju i štite počinitelje od pravnih posljedica njihova seksualnog divljaštva. U tom narativu žene se, iako su očite žrtve nasilja, okrivljuje za napade i očekuje se da prihvate da seksualni predatori nastave slobodno šetati ulicama bez zatvorske kazne.

Ovakva kultura silovanja zagađuje javni prostor. Ona se zapravo opravdava i potiče u mnogim indijskim filmovima i televizijskim serijama te se prenosi u stvarni život. U uličnim razgovorima mladih muškaraca jezik silovanja je nazočan. Česte indijske psovke su one koje promiču spolne odnose sa ženama bez njihovog pristanka.

Slučajevi Phoolan Devi i Bilkis Bano

Specifičan užas predstavljaju grupna silovanja koja najviše užasavaju indijske žene. I svjetski mediji povremeno prenose vijesti o jezivim slučajevima grupnog silovanja žena, komadanja njihovih tijela i ostavljanja da umru na ulicama. Kad neki takav incident privuče nacionalnu pozornost, javnost iskaže svoj bijes, a ženske udruge često organiziraju prosvjede, ali halabuka ubrzo utihne. Žrtve nasilja ostaju traumatizirane, bijesne i izdane.

Grupno silovanje kriminalne skupine koriste kao svojevrsno oružje protiv nižih kasta i muslimana. Prvi slučaj grupnog silovanja koji je dobio publicitet dogodio se 1980. kada je Phoolan Devi, tinejdžerica iz niže kaste koja je upala u kriminalnu bandu, otkrila da ju je grupa napadača iz više kaste otela i silovala više puta. Kasnije se vratila s članovima svoje bande koji su pobili 22 počinitelja koji su dolazili većinom iz viših kasta. Bio je to rijedak primjer djevojke koja je tražila i dobila osvetu.

Doduše, silovanje Phoolan Devi vjerojatno nikada ne bi dospjelo na naslovnice novina da nije uslijedila krvava odmazda. Taj događaj je usmjerio pozornost na problem nejednakosti kasti u Indiji koji je velik kao i problem sukobljavanja između pripadnika različitih religija. Početkom 2002. brutalno nasilje između hindusa i muslimana zahvatilo je saveznu državu Gujarat. Muslimanku Bilkis Bano, koja je tada imala 19 godina i bila je u 5. mjesecu trudnoće, grupno je silovala bijesna hinduistička rulja, koja je također ubila 14 njezinih rođaka, uključujući njezinu trogodišnju kćer. Indijski Vrhovni sud početkom ove godine vratio je kaznu doživotnog zatvora za 11 muškaraca (bili su pušteni 2022. i dočekani cvijećem od strane hindu nacionalista)  koji su silovali Bano i pobili članove njene obitelji. To je još jedan pokazatelj koliko su loši odnosi hindusa i muslimana u nekim dijelovima Indije.

new delhi
Unsplash/Laurentiu Morariu

Slučaj Nirbhaya

Nakon slučaja Bano, dogodio se slučaj Nirbhaya 16. prosinca 2012. u Munirki, četvrti u Južnom Delhiju. Jyoti Singh, 22-godišnja pripravnica fizioterapije, pretučena je, grupno silovana i mučena u privatnom autobusu u kojem je putovala sa svojim muškim prijateljem Avnindrom Pratap Pandeyem. U autobusu je bilo još šest osoba, uključujući vozača, koji su svi silovali djevojku i pretukli njenog prijatelja te su ih potom izbacili na ulicu. Singh je hitno prebačena u bolnicu Safdarjung u Delhiju na liječenje. Jedanaest dana nakon napada poslana je u Singapur gdje je podlegla ozljedama dva dana kasnije. Incident je privukao široku nacionalnu i međunarodnu pozornost. Potom su se u New Delhiju održali javni prosvjedi protiv državnih vlasti jer nisu pružile odgovarajuću sigurnost ženama, gdje su se tisuće prosvjednika sukobile sa snagama sigurnosti. Slični prosvjedi održani su i u drugim većim gradovima diljem zemlje.

Budući da indijski zakon ne dopušta tisku objavljivanje imena žrtve silovanja, žrtva je bila nadaleko poznata kao Nirbhaya, što znači „neustrašiva“. Doduše, njen otac je otkrio pravo ime svoje kćeri, Jyoti Singh, jer je želio da se sazna za nju budući da se suprotstavila napadačima. Njezina borba i smrt postali su simbol otpora žena silovanju diljem svijeta. Od šest počinitelja jedan se ubio u zatvoru 2013., jedan maloljetnik je zbog svoje dobi osuđen na tri godine zatvora, a četvero na osuđeno na kaznu smrti koja je izvršena 2020.

Stroži zakoni protiv seksualnih prijestupnika

Kao rezultat prosvjeda, u prosincu 2012. osnovano je pravosudno povjerenstvo koje je trebalo proučiti i prihvatiti javne prijedloge za najbolje načine izmjene zakona kako bi se omogućila brža istraga i kazneni progon seksualnih prijestupnika. Nakon razmatranja oko 80.000 prijedloga, povjerenstvo je podnijelo izvješće u kojem se navodi da su propusti vlade i policije glavni uzrok zločina protiv žena. Godine 2013. indijski predsjednik Pranab Mukherjee proglasio je Uredbu o kaznenom zakonu (izmjene i dopune), doneseno je nekoliko novih zakona i osnovano je šest novih brzih sudova za suđenje u slučajevima silovanja. Dob mlađih počinitelja kojima se može suditi kao odraslima smanjena s 18 na 16 godina. Slučaj Nirbhaya rezultirao je ogromnim porastom javnih rasprava o zločinima nad ženama.

Iako su doneseni novi zakoni protiv silovanja i povećao se broj žena koje su spremne podnijeti kaznenu prijavu, do znatnijih promjena na bolje nije došlo. Indijsko pravosuđe i dalje sporo procesuira slučajeve silovanja, a što je najgore, silovanja se i dalje događaju uzlaznom putanjom.

Nepovoljni trendovi

Usprkos strožim zakonima, nepovoljni trendovi su se nastavili. Godine 2018. osmogodišnja muslimanska djevojčica danima je drogirana i grupno silovana u hinduističkom hramu, a potom ubijena. Godine 2020. 19-godišnja dalitska djevojka grupno je silovana i kasnije je umrla od ozljeda, slomljena joj je leđna moždina. Slučajevi napada na strane turistice opravdano su privukli veliku međunarodnu pozornost. Godine 2016. danska turistica je grupno silovana od strane petorice muškaraca u turističkom distriktu prijestolnice. Godine 2022. britanska turistica je silovana pred svojim partnerom u Goi. Ranije ove godine, jedna indijsko-američka žena izjavila je da je silovana u hotelu u kojem je odsjela u New Delhiju. To su samo neki od slučajeva napada na strane državljanke. Nekoliko zemalja, uključujući Veliku Britaniju, Sjedinjene Države i Francusku, nedavno je izdalo savjete za putovanja posebno upozoravajući svoje državljanke da ne putuju u Indiju.

Izvješća o nasilju nad ženama u Indiji u stalnom su porastu tijekom desetljeća. Prema podacima indijske vlade, godine 2011. u prosjeku je jedna žena silovana svakih 20 minuta. Desetljeće kasnije dogodila se negativna promjena. Dinamika silovanja ubrzao se na svakih 16 minuta 2021. godine kada je prijavljeno više od 31 tisuće silovanja, što iznosi povećanje od 20 posto u odnosu na raniju godinu. Drugim riječima, to znači da se u Indiji svaki dan dogodi 90 prijavljenih slučajeva silovanja.

U 2021. indijskim vlastima je prijavljeno čak 2.200 grupnih silovanja. Prema nekim istraživanjima, preko 96% silovanja u Indiji počinili su zlotvori koji su žrtve poznavali, a u većini takvih slučajeva počinitelj je muž žrtve. Savezne države Radžastan, Uttar Pradesh i Madhya Pradesh zabilježile su najveći broj slučajeva. Gradovi New Delhi i Jaipur prednjače po negativnim brojkama, dok je Kalkuta metropolitanski grad s najmanje slučajeva silovanja.

Unsplash/Lewis J Goetz

Uzroci silovanja

Shabnam Hashmi, društvena aktivistica, izjavila je kako je došlo do normalizacije silovanja u Indiji tijekom proteklog desetljeća što je naišlo na osudu ostatka Azije. Naglasila je nedostatak odgovornosti, što pridonosi društvenom toleriranju brutalnosti i nepoštivanja žena. Hashmi je istaknula uznemirujuće slučajeve u kojima su silovatelji glorificirani:„Vidjeli smo slučajeve u kojima su počinitelje slavili određeni dijelovi društva, a pravosuđe prema njima blago postupalo. Ovo šalje opasnu poruku, ohrabruje počinitelje i ostavlja žrtve ranjivima.”

Prema dr. Adferu Shahu, sociologu iz New Delhija, rodno uvjetovano nasilje ima svoje korijene u tome kako su muškarci odgojeni u društvu u kojemu patrijarhat, kastinske razlike i nejednaka dinamika moći često dovode do diskriminacije i seksualnog nasilja nad ženama. S obzirom na takve okolnosti, indijski muškarci pokazuju nedostatak poštovanja prema ženama i ravnopravnosti spolova.

Šutnja i skrivanje umjesto prijave

Međutim, koliko god navedene brojke bile apokaliptične one ne odaju stvarne razmjere strahota jer mnoga silovanja prolaze ispod radara. Prema jednoj studiji, čak 77 posto indijskih žena koje su doživjele fizičko ili seksualno nasilje nikada nikome ne govore o tome i to nasilje nisu prijavile. Mnoge djevojke i žene ne prijavljuju zlostavljanja zbog negativne stigme i nepovjerenja u policiju i pravosuđe. Aktivisti za ženska prava smatraju kako je problem posebno izražen u ruralnim područjima, gdje žrtve seksualnog napada zajednica ponekad posramljuje, a društveni položaj obitelji se degradira.

„Često se žrtve dodatno viktimiziraju uvredama, što im otežava prijavu zločina policiji. U takvim slučajevima žene misle da je najbolje šutjeti”, nedavno je izjavila Mariam Dhawale, aktivistica za ženska prava i glavna tajnica Sveindijske demokratske udruge žena. „Policija često zabrlja istrage u slučajevima silovanja i ne prikupi pravovremene dokaze. Ti se slučajevi razvlače bez ikakvih osuda, a krivci su slobodni”, dodala je Dhawale. Pojasnila je da su presude i dalje rijetke i da se slučajevi često godinama razvlače po neučinkovitim kaznenim sudovima.

Banaliziranje zla

Učinkoviti kazneni progoni predatora su rijetki. Prema podacima indijske vlade, u posljednjih nekoliko godina stopa osuda u slučajevima silovanja kretala se ispod 30%. Iako neki istraživači navode sve veću spremnost žrtava da istupe u javnost, opipljivija poboljšanja u pogledu sigurnosti žena nisu nazočna.

Iako zvuči paradoksalno, svako silovanje koje dobije prostor u medijima desenzibilizira društvo i priprema ga da prihvati sljedeće koje će uslijediti. Tako zlo postaje banalno. Donekle slično kao i problem prometnih nesreća na globalnoj razini. Iako promet svaki dan odnosi živote, društvo nikako ne želi stati na kraj tome neželjenom fenomenu.

Jednaka stvar je s nasiljem nad indijskim ženama. Muškarci u Indiji mogu se suočiti s kaznenim progonom ako nisu hinduisti ili nisu dio viših kasti, tj. radi se o muslimanima, dalitima – nedodirljivima (najniža kasta), pripadnicima nacionalnih manjina ili zato što su u sukobu s korumpiranim vlastima. Indijske žene ne pate zbog ničeg drugog nego zatošto su pripadnice slabijeg spola. Izložene su pogibelji silovanja ali moraju se uzdati u sudbinu i sreću da neće doživjeti seksualni napad.

Kako napraviti zaokret

Strah od silovanja, posebno od grupnog, nikada u potpunosti ne napušta indijske žene. Upravo zato mnoge izlaze na javna mjesta u skupinama, pokrivaju se marama, nose sprej za zaštitu i GPS uređaje za praćenje, izbjegavaju javna mjesta nakon zalaska sunca i u slučaju napada viču„ vatra“, a ne „upomoć“ kako bi slučajni prolaznici brže reagirali. Međutim, i takve mjere opreza ne mogu jamčiti potpunu sigurnost.

Indija i Japan: savez za sprječavanje Kine i jačanje Indopacifika

Zaokret u suzbijanju silovanja nad ženama može se jedino napraviti tako da se poveća učinkovitost indijskog policijskog i pravosudnog aparata što je zaključak s kojim se slaže većina eksperata. Jedino adekvatne kazne i društvena osuda mogu djelovati kao sredstvo odvraćanja napadača od potencijalnih napada na žrtve. Sve dok se društvena klima ne promijeni i dok silovanje ne postane nedvosmislen zločin, napadi na žene indijske, a jednako tako i turistice, će se nastaviti.

 

Ogranak selefijske džihadističke Islamske države sa sjedištem u Afganistanu prošle je godine regrutirao tadžikistanske i druge srednjoazijske militante za izgradnju terorističkih ćelija koje im daju “sposobnost projiciranja prijetnje u regiju i šire”, prema izvješću Vijeću sigurnosti UN-a objavljenog 11. veljače 2024 na engleskom, arapskom i ruskom jeziku.

Analiza je izazvala novo zanimanje s obzirom na to da je 22. ožujka Rusija pretrpjela najgori teroristički napad u dva desetljeća, s oružanim napadom na posjetitelje koncerta u koncertnoj dvorani Crocus City na rubu Moskve, uzrokujući broj mrtvih od najmanje 137.

Do sada šest uhićenih napadača, službeno identificirana kao građani Tadžikistana prema ruskoj državnoj novinskoj agenciji TASS, pojavila su se pred sudom u ruskoj prijestolnici. Određen im je dvomjesečni istražni pritvor. Pozornost će se usmjeriti na to jesu li šestorica muškaraca članovi ogranka Islamske države koji se ukorijenio i brzo proširio u Afganistanu, odnosno Islamske države – provincije Horasan (ISIS-H, ili ISIS-K od Khoroasan na engleskom).

ISIS-H je preuzeo odgovornost za napad preko novinske agencije Amaq povezane s Islamskom državom, no Putin je (zasad ne potpuno direktno) uperio prst prema Ukrajini uz tvrdnju da im je Ukrajina ostavila otvoren “prozor” za bijeg preko granice.

Ruski policajac nosi oružje za obaranje dronova nakon napada u Moskvi, Foto: AP/Alexander Zemlyanichenko

Kaos iz Afganistana se preljeva u regiju

U kolovozu 2021., nedugo nakon što su se SAD povukle iz Afganistana i fundamentalistički militantni talibani vratili na vlast, analitičari upozoravaju da će Afganistan postati novi globalni centar džihadizma, zamijenivši Siriju i Libiju, te da će rast džihadističkih skupina predstavljala bi prijetnju srednjoj Aziji, Rusiji i kineskoj regiji Xinjiang, koja je naseljena potisnutim muslimanskim Ujgurima.

Rusija je u posljednje tri godine najavila pojačati svoju vojnu bazu u Tadžikistanu kako bi se suočila s prijetnjom koju predstavlja infiltracija preko tadžikistansko-afganistanske granice, ali čini se da ti planovi nisu uvelike popraćeni jer je Moskva bila ometena ratom u Ukrajini.

U siječnju je bneIntelliNews objavio članak autora kolumnista i stručnjaka za srednju Aziju, Brucea Panniera koji govori o sve većoj važnosti Tadžikistanaca u terorističkim napadima u inozemstvu. U izvješću UN-a, podnesenom Vijeću sigurnosti u siječnju, spominje se “visoka koncentracija terorističkih skupina u Afganistanu” i kažu da “unatoč smanjenju broja napada koje je izvršio Isil-K i njihovom nedavnom gubitku teritorija uz veliko osipanje među višim i srednjim čelnicima… grupa se smatra najvećom prijetnjom unutar Afganistana, sa sposobnošću projiciranja prijetnje u regiju i šire”.

Tadžikistanski talibani

U izvješću se također navodi da je u prethodnih 12 mjeseci ISIS-H uspio regrutirati vodeće militante iz skupine Jamaata Ansarullaha (također poznate kao Tehrik-e-Taliban Tajikistan, TTT, ili “Tadžikistanski talibani”), skupine koja postoji od 2006. i koja je regrutirala ljude i iz Rusije.

U studenom prošle godine ova je publikacija izvijestila kako lokalni mediji upozoravaju da obuka bombaša samoubojica “tadžikistanskih talibana” pokazuje da prijetnja središnjoj Aziji iz Afganistana raste. Američke i europske obavještajne agencije primijetile su nagli porast međunarodnih zavjera povezanih s ISIS-H, za koji neki analitičari vjeruju da je najjača podružnica Islamske države izvan Afrike, izvijestio je The Guardian.

“Države članice primijetile su postojanje operativnih zavjera u europskim državama koje planira ili provodi ISIS-H. U srpnju i kolovozu, sedam tadžikistanskih, turkmenistanskih i kirgistanskih pojedinaca povezanih s ISIS-H uhićeno je u Njemačkoj, dok su planirali izvršiti terorističke napade velikog učinka za koje su pribavljali oružje i moguće mete”, navodi se u izvješću UN-a. 

Ruske snage ubile dvojicu ranije ovog mjeseca zbog planiranja napada na sinagogu

Njemačke su vlasti 19. ožujka uhitile dvojicu osumnjičenih afganistanskih ekstremista za koje se tvrdilo da su planirali napad na švedski parlament. Jedan od dvojice muškaraca navodno je doputovao iz Njemačke kako bi se pridružio ISIS-H. Dana 31. prosinca njemačka policija uhitila je trojicu Tadžikistanaca i jednog državljanina Uzbekistana za koje se sumnja da su planirali napad na katedralu u Kölnu u novogodišnjoj noći. Muškarce su istražitelji povezali s Islamskom državom.

Tadžikistanci su posljednjih godina bili uključeni u nekoliko drugih planiranja napada u Europi, Iranu i Turskoj. U siječnju su dvojica militanata Islamske države napali crkvu u Istanbulu i ubili jednu osobu. Bili su iz Tadžikistana i Rusije.

Ranije ovog mjeseca ruske snage sigurnosti ubile su dvojicu kazahstanskih državljana za koje su tvrdili da su planirali napad povezan s ISIS-H na sinagogu u regiji Kaluga, jugozapadno od Moskve. Posljednjih tjedana, predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon istaknuo je štetu koju je imidžu njegove zemlje nanio sve veći broj terorističkih napada u koje su uključeni državljani Tadžikistana. Dana 24. ožujka, u komentarima koji će se smatrati pokušajem kontrole štete u smislu imidža Tadžikistana, Rahmon je u telefonskom razgovoru s ruskim kolegom Vladimirom Putinom osudio napad u dvorani rekavši: “Teroristi nemaju nacionalnost, domovina, a nikakva vjera.”

Zoran Meter o tome ‘kome zvono zvoni’ nakon terorističkog napada u Moskvi. U Rusiji ne prolazi teza o ISIS-u

Okružni sud u Moskvi odobrio je uhićenje Dilovara i Isroila Islomova, koji se terete za napad na moskovsku dvoranu Crocus City, javio je dopisnik TASS-a iz sudnice.

“Dilovaru Islomovu određuje se pritvor do 22. svibnja. Isroilu Islomovu određuje se pritvor do 22. svibnja”, piše u rješenju suda. Sudska ročišta održana su iza zatvorenih vrata. Aminchon i Dilovar Islomovi su braća, a Isroil Islomov njihov je otac.

Sva trojica rođena su u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana. Braća su državljani Rusije, dok je otac državljanin Tadžikistana. Dilovar Islomov je oženjen, ima dijete i radi kao taksist. Navečer 22. ožujka, teroristički napad bio je usmjeren na glazbenu dvoranu Crocus City Hall u Krasnogorsku, predgrađu Moskve.

Prema Ruskom istražnom odboru, trenutni broj mrtvih je 137, ali bi mogao rasti. Ministarstvo zdravstva Moskovske oblasti priopćilo je da su 182 osobe ozlijeđene. Uhićeno je jedanaest osoba za koje se sumnja da su sudjelovali u terorističkom napadu, uključujući četiri naoružana napadača koji su uhićeni u regiji Brjansk, jugozapadno od Moskve, dok su navodno pokušavali pobjeći preko granice Ukrajine.