Talibansko preuzimanje Afganistana pogoršalo je ekonomske i humanitarne uvjete u ratom razorenoj zemlji i potaknulo desetke tisuća ljudi da pređu u Pakistan u potrazi za azilom. Pakistanski dužnosnici kažu da je više od 100 tisuća urbanih Afganistanaca, uglavnom dobrostojećih i obrazovanih stručnjaka, stiglo u zemlju s važećim vizama otkako su talibani ponovno preuzeli vlast u Kabulu prošlog kolovoza, izvještava New Delhi Times.
Oni su uglavnom ranjivi Afganistanci koji žele preseliti u SAD i druge zapadne zemlje u okviru programa preseljenja izbjeglica. Većina ih je završila u hotelima, komercijalnim apartmanima i stambenim zgradama u i oko pakistanskog glavnog grada Islamabada. Afganistanski se migranti sada susreću s višestrukim problemima zbog dugog boravka u Pakistanu. Navode kašnjenja u obradi njihovih zahtjeva za preseljenje u relevantnim zapadnim veleposlanstvima, nedostatak pomoći Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice u Islamabadu i probleme u vezi s produženjem njihovih pakistanskih viza. Neke od obitelji migranata žele da ih UNHCR registrira kao izbjeglice. Kažu da se ne žele vratiti u svoju domovinu, navodeći talibansku zabranu ženskog obrazovanja i druga ograničenja za žene.
Obrazovani Afganistanci i manjine bježe
Program Sjedinjenih Američkih Država Prioritet 2, ili P-2, namijenjen je preseljenju rizičnih Afganistanaca kao što su novinari i aktivisti za prava koji inače ne ispunjavaju uvjete za desetogodišnji program posebnih imigrantskih viza u SAD-u otvoren za tumače i druge koji su radili s američkim snagama u Afganistanu.
Islamska država pojačala je napade na hazarske škole i bogomolje otkako su se talibani vratili na vlast u Afganistanu prije gotovo devet mjeseci. Samo u posljednjih nekoliko tjedana nasilje je ubilo mnoge ljude. Do 10% od procijenjenih 40 milijuna ljudi u Afganistanu su Hazari. Hazari su etnička skupina porijeklom iz regije Hazarajat u središnjem Afganistanu. Uglavnom su prisutni po cijelom Afganistanu, a zajednica se smatra najprogonjenijom grupom i mnogi je diskriminiraju u zemlji s većinskim sunitskim stanovništvom.
Pakistan, koji već ugošćuje najmanje 3 milijuna Afganistanaca, izbjeglica i ilegalnih ekonomskih migranata, objavio je prošle godine da neće prihvatiti nove izbjeglice iz Afganistana i pooštrio je granične kontrole kako bi blokirao ilegalne ulaske nakon talibanskog preuzimanja vlasti. Islamabadski veleposlanik u Kabulu, Mansoor Ahmed Khan, rekao je za VOA da misija svakog dana izdaje 700 do tisuću viza za Afganistance koji namjeravaju putovati u Islamabad iz poslovnih razloga, zbog liječenja ili intervjua za vizu u američkim, kanadskim i drugim zapadnim veleposlanstvima. “Mi izdajemo vize Afganistancima liberalnije od bilo koje druge susjedne zemlje ili bilo koje druge zemlje na svijetu. Činimo to kako bismo pomogli u rješavanju humanitarnih zabrinutosti Afganistanaca”, naglasio je Khan. “Ali ako oni (Afganistanci) žele da se njihov status pretvori u status izbjeglice, to se neće dogoditi niti ćemo mi to dopustiti”, naglasio je. “Mi jednostavno ne želimo povećanje broja izbjeglica.”
Egzodus je navodno potaknuo korupciju i mito u Kabulu i Islamabadu dok Afganistanci nastoje osigurati ili produžiti pakistanske vize. Mnogi tražitelji azila priznaju da radije plaćaju mito kako bi im obnovili vize u Pakistanu jer se ne žele vratiti u Afganistan. Kažu da bi putovanje bilo skuplje i da bi ih izložilo pitanjima talibana, koji su optuženi da blokiraju odlazak obrazovanih i vještih Afganistanaca iz zemlje.
Ranjivi Afganistanci koji ne ispunjavaju kriterije P-2 mogu se uputiti u okviru prethodno postojećeg programa Prioriteta 1 ili P-1 za izbjeglice. Međutim, američki dužnosnici kažu da postupak prijave u svim slučajevima može potrajati 14 do 18 mjeseci ili više.
Qaisar Khan Afridi, glasnogovornik UNHCR-a u Islamabadu, rekao je za Voice of America (VOA) kako njegov ured surađuje s lokalnim vlastima kako bi pomogao u rješavanju izazova s kojima se suočava afganistanska zajednica. “Trenutno razgovaramo s vladom Pakistana o napretku u vezi s registracijom i dokumentacijom tražitelja azila”, rekao je Afridi. “Stoga bi moglo doći do kašnjenja u procesu, što sustavno prenosimo kroz našu komunikaciju sa zajednicama.”
