Poljski profesor: Kalinjingrad pripada Rusiji nezakonito!

Foto: britannica.com

U svom velikom intervjuu za ugledni poljski katolički medij Polonia Christiana, profesor na Katoličkom sveučilištu u Lublinu Tomasz Panfil, između ostaloga je izjavio, kako je ruski suverenitet nad Kalinjingradskom regijom  (ruska enklava na Baltičkom moru između Litve i Poljske) nezakonit, što je izazvalo reakcije brojnih ruskih medija. Profesor Panfil svoj je intervju, pod naslovom „Tko je uistinu pobjedio u Drugom svjetskom ratu“, dao uoči obilježavanja Dana pobjede, što je prijeporima još više dalo na težini.

U tekstu se nalazi i velika količina informacija o Staljinu i „sovjetskoj okupaciji Poljske“, ali i posve nove „povijesne istne“ (kako to karakteriziraju ruski mediji) koje se tiču Kalinjingrada. Također se spominje i ruska „okupacija“ Kurilskih otoka i td.

Što se tiče Kalinjingrada profesor Panfil navodi slijedeće: „On pripada Rusiji temeljem nezakonitih odredbi konferencija u Teheranu, Jalti i Potsdamu. Nitko nikada nije opunomoćio Roosevelta, Churchilla i  Staljina za rješavanje sudbine svijeta, određivanje oblika ustroja Poljske, Čehoslovačke i Francuske. Tako se ne radi. … Niti jedna vlada nije poslala delegacije toj trojici gospode za donošenje odluka o tome kako će izgledati Europa.“ Sve tri konferencije antihitlerovske koalicije poljski je profesor okarakterizirao kako „suglasnost trojice gospode, jedan od kojih je ozbiljno bolestan (Roosevelt, op. GN.), drugi odlučan upravljati svijetom (Staljin, op. GN.), a treći primoran šutiti, znajući da će on uskoro izgubiti svoje carstvo (Churchill, op. GN.)“.

Također je naglasio kako svaki Poljak, koji drži do sebe, ne smije koristiti toponim „Kalinjingrad“, jer on proizlazi od „ubojica Poljaka“.



Podsjećamo: odonosi između Rusije i Poljske nikada nisu bilio gori od vremena raspada SSSR-a i Varšavskog ugovora. U Poljskoj se već duže vrijeme ili službeno skidaju, ili huliganski oskvrnjuju i ruše spomenici iz Drugog svjetskog rata, prije svega oni koji se odnose na sovjetske vojskovođe i pale vojnike, što izaziva veliko nezadovoljstvo ruskog političkog miljea i ruske javnosti koji navode kako su upravo sovjetski vojnici Poljsku oslobodili od nacističkog jarma i njihovih koncentracijskih logora, i da ti događaji nemaju veze s kasnijim postratnim događajima koji se itekako mogu kritički promatrati i o čemu se može i treba trezveno razgovarati. Međutim, kako tih razgovora nema, prošli je tjedan po prvi put i ruska strana odgovorila Poljskoj na identičan – „vandalski“ način, kada je u gradu Tver, nedaleko od Katinske šume, skinuta tabla koja govori o sovjetskom zločinu u njoj počinjenom nad poljskim časnicima i vojnicima.

Ne želimo se uvlačiti u poljsko-ruske povijesne i (novo)političke sporove s obzirom kako oni sve češće ulaze u sferu iracionalnog, nekako slično kao i na ovim, balkanskim prostorima, u kojima svaka strana ima „svoju istinu“ i od nje nije spremna odstupiti, niti o njoj racionalno i argumentirano razgovarati na razini stručnjaka (možda još i više i crkvenih i vjerskih predstavnika koji moraju djelovati u Duhu mira i Istine a ne podjela), a ne političara (to isto itekako vrijedi i za unutarhrvatske ideološke dubioze koje samo „hrane“ podjele i mržnju unutar jedinstvenog nacionalnog korpusa). Za nadati se je jedino (iako je ta nada na žalost sve tanja) kako će jednom, neke nove i povješću manje opterećene generacije, o svemu što se u svijetu, Europi i na ovim našim prostorima događalo moći razgovarati trezveno – s ciljem istinske pomirbe i uspostave trajnog mira među narodima, a ne vječnog razdora koji ne vodi ničemu dobrom i čemu se treba suprostavljati i na osobnoj razini ako već zakazuju one društvene.

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like