Procurio američki plan suzbijanja Pekinga! Prema Kini kao prema SSSR-u

Američka politika, u mandatu Donalda Trumpa, fokusirala se na suzbijanje širenja kineskog utjecaja na globalnoj razini, pri čemu je američka administracija pribjegla nekim, do tada nezamislivim, potezima poput velikih carinskih barijera, blokiranja kineskih velikih tvrtki (Huawei) zbog povezanosti s državom i sl. Za vrijeme Trumpova mandata formirao se tzv. “dvostranački konsenzus” da Kina predstavlja najveću prijetnju SAD-u te da je potrebno u tom pogledu osmisliti politike suzbijanja kineske ekspanzije.

Online časopis Axios došao je u posjed elaborata State Departmenta, u kojem je na 70 stranica ocrtana politika suzbijanja Kine.

Dokument naziva “Elementi kineskog izazova” (The Elements of China Challenge), koji je izradio odjel za planiranje politika State Departmenta, “nadahnut” je čuvenim člankom američkog diplomata “Uzroci sovjetskog ponašanja” iz 1947., u kojem je razrađena poželjna politika SAD-a prema hladnoratovskom rivalu SSSR-u, piše Axios.

U dokumentu je izloženo “10 zadataka” za američku politiku prema Kini:

  1. Očuvanje ustavnog poretka u SAD-u i promoviranje civilnog društva
  2. SAD mora ostati “najjača, najagilnija i tehnološki najsofisticiranija” vojna sila
  3. Učvršćenje međunarodnog poretka “utemeljenog na poštivanju ljudskih prava i vjernosti prema vladavini prava”
  4. Evaluacija postojećeg sustava saveza i međunarodnih organizacija kako bi se ustvrdilo “učvršćuju li otvoren, slobodan i na pravilima utemeljen međunarodni poredak”. Ta je stavka zanimljiva u kontekstu Trumpova povlačenja iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i napada na Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO).
  5. Jačanje sustava saveza i kreiranje novih međunarodnih organizacija za promicanje demokracije i ljudskih prava. Navodi se kako se savezi moraju ojačati “efektivnijim dijeljenjem odgovornosti”, što vjerojatno korespondira s američkim zahtjevom za većim izdvajanjima sredstava za NATO, budući da većina članica uplaćuje manje od predviđenog.
  6. Suradnja s Kinom kada je to moguće, a suzbijanje kada je to prikladno. Predviđa se “podržavanje onih u Kini koji traže slobodu”. Potonje će imati zasigurno implikacije na razvoj situacije u Hong Kongu i sve veće narušavanje njegove autonomije.
  7. Educiranje građana SAD-a o izazovu koji predstavlja Kina. “Samo informirani građanin” može podržati kompleksne politike, navodi se.
  8. Trening nove generacije javnih službenika – u vojnoj, financijskoj, znanstvenoj, ekonomskoj i tehnološkoj sferi te u drugim poljima – kako bi razumjeli nadmetanje s Kinom
  9. Reformiranje američkog obrazovnog sustava kako bi studenti razumjeli obveze koje ima građanin, “razumijevajući američko nasljeđe slobode”. Potonje može imati velike implikacije na sve veći utjecaj postmodernista na američkim sveučilištima te općenito u obrazovnom sustavu koji nastoje predstaviti američku povijest gotovo isključivo u negativnom kontekstu.
  10. SAD kao predvodnik univerzalnih principa slobode. Amerika treba promicati “principe slobode” investiranjem, vanjskom pomoći, sankcijama (ako je to potrebno). Navodi se kako je potrebno upotrijebiti i vojnu silu ako su “u pitanju vitalni nacionalni interesi”, što znači da se odustaje od radikalnijih intervencionističkih politika kakve su zagovarali neokonzervativci, koji su najutjecajniji bili u dvjema administracijama Georgea Busha mlađeg.

Evidentno je iz dokumenta da se predlaže napuštanje unilateralnog pristupa američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok je predviđeno i veće angažiranje SAD-a u pogledu promoviranja vrijednosti koje gaji SAD, što je Trumpu bilo strano – iako se to ne može reći za državnog tajnika Mikea Pompea. Međutim, dokument jasno predviđa nastavak Trumpove oštre politike prema Kini, dok se u dokumentu, implicitno, nalaze i Trumpove teze o beskorisnosti određenih međunarodnih organizacija, iako je jasno istaknuto da je očuvanje postojećeg međunarodnog poretka pod američkim vodstvom, tj. njegovo učvršćenje, američki imperativ.




Komentari

komentar

You may also like