Raspušta li Iran zbilja policiju za održavanje morala?

Ovog vikenda su brojni svjetski mediji pisali o tome kako se iranska policija za moral ukida. Tijekom konferencije za novinare 3. prosinca 2022., iranski glavni tužitelj, Mohamad Jafar Montazeri je rekao: “Policija za moral (Gašt-e Eršad) nema nikakve veze s pravosuđem i zatvorilo ju je [tijelo] koje ju je uspostavilo u prošlosti”. Potom je nadalje objasnio: “Pravosuđe će nastaviti regulirati ponašanje ljudi u društvu”, naznačujući da će se policijski nadzor prema zakonima o obveznom nošenju vela nastaviti. Naime, iranska policija za moral postoji u različitim oblicima od Islamske revolucije 1979. i nadzire je ministarstvo unutarnjih poslova, a ne pravosuđe gdje Montazeri radi. Njegove izjave je tada prenijela državna agencija ISNA.

Montazerijevi komentari došli su nekoliko dana nakon što je navodno 1. prosinca rekao da iranski parlament preispituje zakonski zahtjev za nošenje hidžaba, prema članku CNN-a koji je, pak, citirao proreformski iranski list Entekhab. 

Međutim, vlada nije potvrdila taj potez (ili jest, pa ga je opovrgla), a lokalni mediji izvijestili su da su njegove izjave “pogrešno protumačene”. Dapače, državni Tasnim izvijestio je sljedećeg dana da “nijedna službena vlast u Islamskoj Republici Iran nije potvrdila zatvaranje policije za moral”. Jučer je državna iranska televizija Al-Alam izvijestila da su Montazerijeve izjave izvučene iz konteksta i da će iransko pravosuđe “nastaviti pratiti ponašanje javnosti”. Tvrde da je netko “namjerno krivo protumačio” državnog odvjetnika. Također tvrde da Iran “nema ‘moralnu policiju’, već ‘policiju javne sigurnosti’ i ministarstvo pravosuđa je ne planira ukinuti, niti će poduzeti korak u tom smjeru”.

Iranska aktivistica za prava žena Mahdieh Golroo rekla je za DW da Montazerijeve izjave predstavljaju “isprobanu i istinitu” taktiku informacijske strategije Islamske Republike. “Prvo, oni nešto tvrde i u to uvlače medije kako bi pobudili nadu da je ovaj sustav sposoban učiti i reformirati se”, rekla je 36-godišnja aktivistica koja živi u Švedskoj. Dodala je da, iako bi se mobilne jedinice “policije morala” vrlo lako mogle promijeniti u odnosu na njihov sadašnji oblik, ali da to ne bi činilo promjenu strategije korištenja državne moći za kontrolu prihvatljivog ponašanja, poput zahtjeva da žene nose hidžabe. Dakle, moguće je da takva policija promijeni ime, izgled ili upravu kako bi se zavarali i umirili prosvjednici, ali da funkcija ostane ista.

Aktivistica iranskog porijekla iz Pariza, Masih Alinejad, kaže za Time da su vijesti i glasine o ukidanju iranske moralne policije kružile “mnogo puta u prošlosti” i prije ovogodišnjih prosvjeda.

Hadi Ghaemi, izvršni direktor Centra za ljudska prava u Iranu sa sjedištem u New Yorku, kaže da su iranski dužnosnici dosad davali “zbunjujuće i dvosmislene” izjave. Ghaemi je kao primjer naveo tiskovnu konferenciju u nedjelju iz Beograda u sklopu koje je iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir Abdolahian upitan je li policija za moral zbilja raspuštena. Odgovorio je: “U Iranu se sve dobro kreće naprijed u okviru demokracije i slobode”. To zapravo ne znači ništa konkretno, ali može imati za cilj umirivanje prosvjednika.





Za mnoge Irance  je tzv. policija za održavanje morala najvidljivije lice režimsko-teokratskog sustava koji često demonstrira silu kroz kontrolu ponašanja, pogotovo kontrolu ponašanja žena. Ova policija ima pravo i bičevati ljude ako se ne drže kodeksa ponašanja koji je propisan i uvelike određen time kako vlasti tumače islam.

Aktualni masovni prosvjedi započeli su nakon smrti 22-godišnje Mahse Amini 16. rujna dok je bila u pritvoru iste te policije, nakon što je uhićena zbog navodnog kršenja strogih pravila nošenja hidžaba u zemlji. Bitno je da je Amini bila kurdskog porijekla. Vlasti su tvrdile da je umrla od srčanog udara. U prosvjedima koji su rezultirali poginule su do sada najmanje 473 osobe, od čega 57 pripadnika snaga sigurnosti, prema novinskoj agenciji boraca za ljudska prava (HRANA) sa sjedištem u Teheranu. Prosvjedima se priključio velik broj žena, mlađih ljudi i studenata koji su prosvjedovali na kampusima sveučilišta.

No, ono što većina medija ne piše jest da razlozi iza prosvjeda nisu toliko homogeni. Upravo najsmrtonosniji sukobi, oni s najviše pucanja, su na sjeveru Irana u regiji Kurdistan (Kurdi) i na samom jugoistoku države u regiji Sistan i Beludžistan (narod Beludži). U toj regiji su prosvjedi počeli donekle odvojeno, krajem rujna nakon što je šef policijske stanice navodno silovao djevojčicu od 15 godina. Prosvjedi su brzo prerasli u prosvjede protiv teokratske vlade i ajatolaha Ali Hameneija. Valja ukazati na podatak da je u ovoj regiji i najveća sunitska skupina u dominantno šijitskom Iranu. I policija i prosvjednici pucaju jedni na druge u glavnom gradu te regije Zahedanu. I tamo, ali i u drugim regijama (kao npr. Horasan) prosvjedi ni prije nisu bili neuobičajeni. U Iranu je aktivno mnogo manjih, proturežimskih i regionalnih prosvjeda koji često nemaju direktno veze s ubijenom Amini, već održavaju regionalne specifičnosti. Razlozi su npr. loša infrastruktura vodovoda u kombinaciji sa sušom, nejednaki pristupi državnim subvencijama, sukobi oko transporta i pristupa gorivu, nasilni lokalni moćnici te vjerske i etničke podjele. Narativ o Iranu ujedinjenom za ženska prava je samo donekle istinit, ali je svakako lakše pamtljiv i medijski više pitak.





Komentari

komentar

You may also like