S ubrzanim rastom (geo)političkih, rastu i ekonomske i trgovinske napetosti između dviju najvećih svjetskih ekonomija – SAD-a i Kine.
Amerika se susreće s velikim gospodarskim problemima i prijetećom recesijom, dok je kineski gospodarski rast usporen kako zbog donedavnih trogodišnjih mjera zatvaranja zbog pandemije Covida-19, tako i zbog smanjenja izvoza u zemlje zapada. Međutim, iako usporen, kineski gospodarski rast i dalje je za mnoge svjetske zemlje, uključno (i prije svega) one zapadne samo san – iznosi i više nego respektabilnih oko 5%.
Kako navodi agencija FP pozivajući se na danas objavljene službene podatke iz Pekinga, kineski izvoz i uvoz pali su tijekom prva dva mjeseca 2023. zbog slabe potražnje u inozemstvu, velikog domaćeg vala zaraze koronavirusom Covid-19 i zabrinutosti tržišta gospodarskim stanjem u SAD-u.
Količina kineskih izvoznih transakcija u razdoblju siječanj-veljača ove godine smanjila se za 6,8% u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, iako je to, prema službenim carinskim izvješćima, poboljšanje u odnosu na pad od 9,9% koliko je iznosio u prosincu.
Najnoviji podaci objavljeni su u trenutku kada ekonomiji SAD-a prijeti recesija , isto kao i Europskoj uniji. S tim da je itekako zabrinjavajuće stanje i u Velikoj Britaniji gdje se ove godine jedva očekuje bilo kakav gospodarski rast. U SAD bi se on trebao kretati oko 1% a u Ujedinjenom Kraljevstvu još i manje.
Kako navodi AP, stanje galopirajuće inflacije na američkom i europskom tržištu pridonosi padu potražnje za kineskim proizvodima.
Kineski izvoz u SAD pao je za 21,8% u prva dva mjeseca ove godine, a u međuvremenu je američki uvoz u Kinu pao za 5%, što je posljedica turbulencija u njihovim političkim odnosima.
“Peking je itekako svjestan izazova s kojima se gospodarstvo suočava zbog slabe globalne potražnje i rizika premještanja opskrbnih lanaca izvan Kine”, izjavio je ekonomist Zhiwei Zhang iz investicijske tvrtke Pinpoint Asset Management sa sjedištem u Hong Kongu.
Zato vlasti izgradnju povjerenja među privatnim i stranim ulagačima u Kini postavljaju kao “glavni prioritet”, dodao je Zhang.
Podsjećamo kako je tijekom zasjedanja Svekineskog nacionalnog parlamenta (koje još uvijek traje), premijer na odlasku Li Keqiang u nedjelju izjavio da će kinesko gospodarstvo ove godine porasti za oko pet posto, što je nešto niže nego što su analitičari prethodno predviđali. Drugo po veličini svjetsko gospodarstvo prošle je godine poraslo 3%, što je znatno ispod cilja od 5,5%.
Taj je cilj na spomenutom zasjedanju upravo zadan i za slijedeće petogodišnje razdoblje.
Ovdje bismo dodali i ono što se često zaboravlja: Kina je u prošlom petogodišnjem razdoblju ostvarila ukupan gospodarski rast od cca 5% usprkos dva, po sebe krajnje negativna elementa: prvi je trogodišnja zatvorenost gospodarstva zbog pandemije; i drugi, snažne carinske barijere koje se odnose na njen izvoz u SAD, kao i sve veće sankcije ekonomskog (prije svega visokotehnološkog) karaktera koje Washington uvodi protiv Pekinga.
Nije se zato teško složiti kako bi bez tih ograničenja tj. otežavajućih elemenata kineski gospodarski rast bio i daleko veći.
I upravo je to ono što je po SAD sada krajnje zabrinjavajuće. Iako oslabljeno, kinesko gospodarstvo nastavlja uporno rasti, dok se ono zapadno susreće sa sve većim teškoćama, o čemu svjedoče i sve masovniji i sve češći prosvjedi diljem tamošnjih metropola i drugih gradova. Zato ključne europske države još uvijek i traže iznalaženje modaliteta za nastavak kakve-takve suradnje s Kinom u novonastalim složenim geopolitičkim odnosima i borbe između SAD-a i te zemlje za globalno vodstvo u 21. stoljeću.
Čak je i UN ovih dana objavio kako se sva nada u obnovu poremećenih i pokidanih globalnih opskrbnih lanaca sada polaže isključivo na Kinu.
Drugim riječima – nitko drugi za tako nešto više i nije sposoban, čak i ako bi to iskreno želio.
