U večernjim satima, 21. prosinca, tvrtke-izvođači radova na baltičkom plinovodu „Sjeverni tok 2“, koji treba povezati rusku i njemačku obalu dvjema podmorskim cijevima ukupnog kapaciteta 55 milijardi m3 plina godišnje, obustavile su radove na tome projektu tj. prekinule su s daljnjim polaganjem cijevi. Radi se, prije svega, o švicarskoj tvrtci Allseas, čija dva broda-cjevopolagača „Pioneering Spirit“ i „Solitaire“ dovršavaju posljednju dionicu toga plinovoda – onu kroz danske vode Baltičkoga mora. Kako je javio portal Marinetraffic, oba su broda napustila lokacije izvođenja radova te se usmjerila prema njemačkoj luci Murkan, gdje se nalazi jedna od logističkih baza tog plinovoda. Oba su jučer ujutro uplovila u tu luku, gdje će čekati pojašnjenja američkog Ministarstva financija o sankcijama protiv plinovoda „ST-2“, koje su 21. prosinca stupile na snagu potpisivanjem predsjednika SAD-a Donalda Trumpa zakona o američkom obrambenom proračunu za 2020. godinu, u kojeg su ugrađene i odredbe o sankcijama protiv ruskih plinovoda „Sjeverni tok 2“ i „Turski tok“.
U ovoj – svojevrsnoj „utrci s vremenom“, kako smo mi na portalu Geopolitika News nazvali „rat“ između američkog Kongresa i investitora projekta plinovoda ST-2“, prije svega spomenutih izvođača radova (uz švicarski Allseas tu je još i talijanska tvrtka Sapiem), tj.želje za početkom sankcija i sprječavanjem dovršetka izgradnje plinovoda, i, s druge strane, želje za potpunim dovršetkom njegove izgradnje prije starta sankcija, stanje „na terenu“ je sada je ovakvo: najvećem brodu-cjevopolagaču na svijetu „Pioneering Spiritu“ ostalo je za izgraditi još svega 47 kilometara od ukupno 147 kilometara duge danske dionice, dok je njegovom manjem „bratu“, brodu „Solitaire“ ostalo još oko 70 kilometara neizgrađene druge cijevi iste dionice. S obzirom na brzinu polaganja cijevi prvoga broda, radovi na dovršetku prve cijevi plinovoda trebali su završiti do Nove godine, a druge cijevi tijekom idućih mijesec dana.
Karta: Marinetraffic
Spomenuta švicarska tvrtka potvrdila je svoju odluku, kao i to, da od američke vlade očekuje pojašnjenja o tome, kada će se sankcije i službeno početi primjenjivati.
Američko Ministarstvo financija ranije je priopćilo, kako je potpisivanjem predsjednika SAD-a spomenutog zakona, točka 7503 o sankcijama odmah stupila na snagu i da sve tvrtke koje sudjeluju u izgradnji, opskrbi i td. plinovoda „ST2“ moraju odmah prekinuti s radovima. Dozvoljavaju se samo isključenja u tijeku 30 dana, u smislu da zaustavljanje radova zahtjeva određeno vrijeme za osiguranje sigurnosti plinovoda, zaštite okoliša, članova posada i sl. od „značajnih gubitaka“.
Zanimljivo je i vrlo arogantno pismo dvojice američkih kongresmena – inicijatora ugradnje odredbi o sankcijama protiv ruskih plinovoda u zakon o nacionalnoj obrani za 2020.g., napisano tri dana prije Trumpovog potpisivanja spomenutoga zakona i adresirano švicarskoj tvrtci Allseas. U njemu se, između ostaloga, navodi, kako u slučaju nastavka izvođenja radova „vi (izvođači) rušite buduću financijsku sposobnost vaše kompanije i očekivat ćete sudske tužbe od dioničara na milijarde dolara“. Zaprijetili su riječima, kako sankcije mogu blokirati sve aktive tvrtke Allseas od strane pravosuđa SAD-a, udaljiti tvrtku od američkog tržišta, a vodstvu tvrtke prijeti zabrana izvođenja bilo kakvih transakcija sa svojim aktivima u SAD-u, kao i zabrana ulaska u tu zemlju. Potpuno poniženje ove europske tvrtke kongresmeni nastavljaju slijedećim riječima u svom pismu predsjedniku Allseas Group Edwardu Heeremi: „Došlo je vrijeme da „Pioneering Spirit i Solitaire počmu tražiti druge vode za radove.“ Dakle, kongresmeni u potpunosti ignoriraju činjenicu da se radi o legalnim poslovima, legalnih europskih tvrtki i legalnih europskih investitora, iza čijeg projekta stoje i pojedine ključne europske države. Štoviše, sam je projekt umeđuvremenu zakonski usklađen s propisima EU. Druga je stvar što se njemu pojedine, prije svega istočne članice EU Poljska i baltičke države bivšeg SSSR-a, kao i Ukrajina, politički protive, ali to nikako ne znači da su projekt i radovi ilegalni.
Ova američka odluka izazvala je brojne negativne reakcije EU i Njemačke, kao najviše zainteresirane strane za dovršetak toga projekta. Berlin poglavito pogađa činjenica da je Njemačka pristala na izgradnju LNG terminala za prihvat američkog LNG plina u znak smirivanja američke nervoze zbog spomenutog plinovoda koji je ključan za buduću njemačku energetsku sigurnost s obzirom da ona u idućih 10 godina zatvara sve svoje nuklearke i termoelektrane na ugljen. Njemačku još više pogađa činjenica da su se Rusija i Ukrajina pod pritiskom EU, ponajviše same Njemačke (opet prema ranijim ultimativnim zahtjevima Washingtona) prekjučer konačno i službeno dogovorile o nastavku isporuka ruskog plina u EU kroz ukrajinski plinovodni sustav i nakon 31. prosinca kada ističe postojeći desetogodišnji ugovor. Plod je to velikih političkih napora Bruxellesa i Berlina i velikih kompromisa i sa strane Moskve i sa strane Kijeva, i to još u vrijeme složenih političko-sigurnosnih odnosa između dvije zemlje.
Ovo najnovije američko sankcijsko kažnjavanje europskih kompanija, ukoliko nastave radove na dovršetku poslova koje moraju dovršiti prema važećem ugovoru s investitorom, zapravo predstavlja i kažnjavanje čitave EU i svojevrsnu potvrdu teza brojnih analitičara koji tvrde kako Sjedinjene Države žele onemogućiti konkurentan razvoj bilo koje države svijeta, od Kine i Rusije, pa do same EU.
Prema pristiglim reakcijama iz Rusije, potpredsjednik ruske vlade zadužen za energetiku Dmitry Kozak izjavio je kako su američke „sankcije formulirane nejasno“ i da ruski partneri u Europi od SAD-a traže pojašnjenja o tome što one znače. Predsjednik tvrtke „Nord Stream 2“ AG Jens Muller izjavio je slijedeće: „Mi ćemo zajedno s tvrtkama koje podupiru projekt raditi na njegovom završetku u maksimalno kratkom roku.“ Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov izjavio je u nedjelju, 22. prosinca, kako će oba plinovoda – i „ST2“ i „Turski tok“ biti izgrađeni u idućim tjednima, neovisno o američkim sankcijama.
Kako smo već ranije izvijestili, ukoliko tvrtka Allseas ne obnovi preksinoć zaustavljene poslove, teoretski to može nastaviti ruski brod-cjevopolagač „Fortuna“, koji se sada nalazi u spomenutoj njemačkoj luci Murkan, a već je obavljao radove polaganja plinovodnih cijevi na ruskoj dionici „Sjevernog toka 2“. Ali tada će rok izgradnje biti duži u odnosu na vrijeme da radove paralelno obavljaju dva veća švicarska broda.
U konačnici, pitanje je što Washington sa svime ovim želi dobiti, osim pokušati „pokazati EU gdje joj je mjesto“? Međutim, riskantna je to „igra“ Washingtona s obzirom da europske političke i poslovne elite teško mogu pristati na ovakav tip dijaloga i ovakvu vrstu prekoatlantskoga savezništva. Jer, uprotivnom, to će se savezništvo vrlo brzo svesti na vazalstvo, odnosno na onu narodnu „veži konja gdje ti gazda kaže“. A to je potpuno suprotno težnjama europskih elita kada je riječ o pozicioniranju EU u budućoj globalnoj geopolitičkoj karti svijeta gdje ona želi postati ravnopravni i samostalni subjekt ostalim „teškašima“, poput, uz SAD, i Kine i Rusije. Koliko će u tome biti uspješna pokazat će jedino vrijeme. Ali način rješavanja Bruxellesa ovog vrlo osjetljivog problema s plinovodom „ST2“, kojeg je Washington upravo prabacio na EU stranu, bit će itekako veliki indikator europskih stvarnih mogućnosti. Možda ga čak možemo nazvati i posljednjom europskom (čitaj, prije svega njemačkom ali i francuskom) borbom za njezinu samostalnost. I to neovisno o tome što se američke sankcije ne odnose na države EU (kao što se odnose na npr. Rusiju, Iran ili Sjevernu Koreju i Venezuelu), već na privatne tvrtke. Zato je za pretpostaviti da EU Amerikancima neće odgovarati nikakvim protusankcijama. Ali ako ona ne može zaštititi legalno poslovanje svojih privatnih tvrtki, k tome još i na europskom tlu, a još i više ako je Washington uspije primorati da kupuje skuplji američki ukapljeni (LNG) „plin slobode“ od „agresorskog“ ruskog plina – tu će, vjerojatno, biti i kraj visokopostavljenih EU geopolitičkih i geoekonomskih ambicija.
Utrka s vremenom: izgrađena polovica plinovoda „Sjeverni tok 2“ kroz danske vode