Danas smo već izvijestili o problemima koji tište Europu zbog visokih cijena plina, nedostatka njegovih isporuka i polupraznih podzemnih skladišta, kao i s tim povezanih sve većih cijena električne energije (pogledaj ovdje). Početak sezone grijanja sve je bliži a neizvjesnost oko toga što donosi budućnost sve veća.
Međutim, nisu sve članice EU jednako pogođene spomenutim problemom. Naizgled paradoksalno, čini se kako se u tom sve većem cjenovnom i dobavnom kaosu, koji već tjednima potresa EU plinsko tržište, najbolje snalaze upravo najsiromašnije članice Unije s njenog Jugoistoka – prije svih Bugarska i Rumunjska, a da o Mađarskoj, kao srednjoeuropskoj državi koja se odavno suvereno brine o zaštiti svojih energetskih interesa i ne govorimo.
Odgovor zašto je to tako samo je jedan: niti jedna od ovih zemalja nije se priključila suludoj politici pojedinih članica EU – prije svega onih predvođenih Poljskom – ali isto tako (vjerojatno i prije svega) i Ukrajine, odricanja od sigurnosti nabave i pristupačnih cijena ruskog plina u ime nekakvih, blago rečeno mutnih geopolitičkih ciljeva, i to uglavnom ne za svoje, već za interese drugih, znatno većih i moćnijih igrača.
Tako plinovod BRUA (Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Austrija), koji je trebao dostavljati plin iz Crnog i Kaspijskog mora u Srednju Europu, sada koristi za tranzit plina iz ruskog plinovoda Turski tok u Mađarsku. Prema rumunjskom operateru plinovodnog sustava Tranzgaz, ovaj plinovod osigurava opskrbu iz Bugarske u Mađarsku.
Transgaz je izvijestio kako je primio posljednju tranšu i ispunio sve uvjete pred Europskom komisijom za pokretanje prve faze spomenutog plinovoda BRUA na rumunjskom teritoriju. Izgradnja plinovoda u dužini od 481 kilometar dovršena je 30. studenog 2020. godine, a njezini su troškovi iznosili 377 milijuna eura. Od Europske komisije u tu je svrhu rumunjska tvrtka dobila 179 milijun.
U početku je plinovod BRUA namjeravao isporučivati rumunjski plin iz Crnog mora i azerbajdžanski plin iz Južnog plinskog koridora na Balkan i u Srednju Europu. Međutim, zbog lokalnog poreznog zakonodavstva, projekt na Crnom moru odgađa se za najmanje pet godina, a azerbajdžanski plin se ne može isporučiti, budući kako interkonektor Grčka-Bugarska nije dovršen. Zato je umjesto tog plina kroz BRUA potekao ruski plin iz Turskog toka.
Isporuka kroz BRUA vrši se od bugarskog punkta “Negru Voda 1 / Kardam” do mađarskog “Chandapalot”. Prema riječima rumunjskog operatera, opterećenje plinovoda iznosi 96%: 4,6 milijuna kubičnih metara dnevno ili 1,68 milijardi kubičnih metara godišnje.
Na taj način Turski tok ostaje jedini stalni izvor plina za Balkan, pri čemu se Bugarskoj isporučuje samo ruski plin. Rumunjska ga je 1. travnja prestala primati preko Ukrajine, te je prešla je na ruski plin iz plinovoda Turski tok. Ovom su rutom slijedile isporuke plina Mađarskoj, koja sada prima ruski plin iz dva smjera – preko Ukrajine i Rumunjske.
Međutim Srbija i Mađarska će do 1. listopada pokrenuti već izgrađeni interkonektor, pa će u tom smjeru početi i velike isporuke Mađarskoj ruskog plina – također iz Turskog toka. Krajem srpnja, plinski operateri dviju zemalja potpisali su sporazum o godišnjim isporukama u Mađarsku do 8,5 milijardi kubičnih metara „plavog energenta“.
U tijeku je cjenovni šok na europskim tržištima plina i električne energije
