Rusija optužila SAD za propast raketnog sporazuma; „bojišnica“ se prebacuje u Aziju!

Ruski ministar obrane Sergey Shoygu, u svom je najnovijem intervjuu za televiziju „Rossia24“ izjavio kako su Sjedinjene Države gotovo godinu dana prije svoga povlačenja iz Sporazuma o raketama malog i srednjeg dometa osigurale sredstva za proizvodnju novih raketa toga tipa.

Dakle, gotovo godinu dana (preciznije, 8 mjeseci) prije službenog povlačenja iz raketnog sporazuma, u američkom proračunu pojavila su se sredstva za proizvodnju takvih raketa, navodi ruski ministar, time nastavljajući američko-ruske optužbe i protuoptužbe oko toga, tko je kriv za propast spomenutog sporazuma.  Osim SAD-a, Rusiju za propast sporazuma optužuje i NATO savez i ključne zemlje EU.

Shoygu je također izjavio kako je Rusija i dalje otvorena za nastavak pregovora i kako neće poduzimati bilo kakve korake dok se rakete takvoga tipa ne pojave na tlu Europe ili Azijsko-tihooceanske regije. Slične ocijene i izjave po tom pitanju proteklih su mjeseci stizale su i od strane čelnika NATO saveza Jensa Stoltenberga u odnosu na poteze toga vojno-političkog saveza.

Podsjećam kako je Sporazum o uništenju raketa malog i srednjeg dometa bio potpisan 1987.g. između SAD-a i SSSR-a, a njime se branila proizvodnja i testiranje kopneno baziranih raketa u rasponu dometa od 500 do 5500 kilometara. O jednostranom američkom povlačenju iz sporazuma prvi je početkom veljače 2019.g. izjavio tamošnji predsjednik Donald Trump, a već slijedeći dan to je isto učinio i ruski čelnik Vladimir Putin, koji kršenjem toga sporazuma od strane SAD-a smatra i razmještaj američkih bespilotnih letjelica, kao i izgradnju infrastrukturnih objekata i lansirnih rampi za američki proturaketni sustav Aegis Ashore u Rumunjskoj i Poljskoj, za koji Rusija već duži niz godina smatra da se u vrlo kratkom vremenu može pretvoriti u ofanzivne raketne sustave. To je Moskvi potpuno neprihvatljivo s obzirom na njihov puno bliži razmještaj u odnosu na zapadne ruske granice nego li je to bilo u vrijeme Hladnoga rata, kada su, osim toga, raketni sustavi bili kudikamo tehnološki nazadnji u odnosu na današnje, koji sada, primjerice iz Rumunjske, do Moskve mogu stići za cca 2 minute što smanjuje mogućnost učinkovite proturaketne obrane, poglavito ukoliko se radi o masovnom napadu.

Američki čelnik Donald Trump posljednjih mjeseci tvrdi kako je nužno da se novom američko-ruskom sporazumu o raketama malog i srednjeg dometa priključi i Kina. Peking takvu mogućnost kategorički odbacuje s pozicije da on niti ranije nio bio njegov potpisnik, ali još i više s pozcije nepostojanja pariteta u strateškom nuklearnom naoružanju. Naime Kina prema broju interkontinentalnih nuklearnih raketa uvelike zaostaje za SAD-om i Rusijom, pa su njezine rakete malog i srednjeg dometa i ključ njezine obrane i nacionalne sigurnosti. Osim toga, Peking i dalje ističe privrženost svojoj vojnoj doktrini o ne korištenju prvog udara, dakle, ističe obrambeni a ne ofanzivni karakter svojih oružanih snaga. Takvi stavovi ne zadovoljavaju Sjedinjene Države koje su posljednjih dana, po prvi puta od strane nekog visokog državnog službenika (novog ministra obrane Marka Espera) najavile razmještaj svojih raketa malog i srednjeg dometa u Azijsko-tihooceanskoj regiji.

Drugim riječima, nikakvog novog sporazuma o raketama malog i srednjeg dometa u srednjoročnoj perspektivi neće biti, a hoće li doći i do razmještaja američkih raketa u Europi (što bi po europsku sigurnost i suradnju bilo vrlo pogubno s obzirom na sigurni ruski protuodgovor, a time i de facto povrat u hladnoratovsku psihozu i utrku u naoružanju koju su „usijane glave“ očito zaboravile) ostaje tek za vidjeti. Ali, kako stvari izgledaju iz sadašnje perspektive, čini se kako se glavna „bojišnica“ s europskog tla ipak sve više prebacuje u zonu Dalekog istoka: azijsko-tihooceansku regiju i novu „vruću“ regiju, onu Indo-tihooceansku u kojoj SAD računaju na indijsko i australijsko suprostavljanje rastućem kineskom utjecaju i širenju njezinih pomorskih snaga tim prostorima. Ali hoće li doći do sigurnosnog rasterećenja Europe prije svega će ovisiti o njezinim ključnim državama i njihovom stavu na ukupnu krizu američko-ruskih odnosa na ovdašnjem „bojnom polju“, kao i sposobnostima donošenja samostalnih odluka strateškoga karaktera.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like