Proteklih smo dana u više navrata opširno pisali o pogoršanim rusko-japanskim odnosima u kontekstu neriješenih teritorijalnih sporova i novonastalih globalnih geopolitičkih odnosa, gdje Japan u Azijsko-tihooceanskoj regiji predstavlja najvećeg američkog saveznika, ali daleko od onog – barem približno ravnopravnog. To je i razumljivo s obzirom kako se ta zemlja po završetku Drugog svjetskog rata našla na strani poraženih i agresorskih snaga.
U tim i takvim okolnostima Moskva, u svojim, vjerojatno nikad složenijim odnosima s Washingtonom, nema previše povjerenja u mogućnost samostalnog donošenja ključnih vanjskopolitičkih i obrambenih odluka od strane Tokija, zbog čega Rusija posljednjih mjeseci jača i svoje vojne efektive na Južnokurilskim otocima, imajući u vidu mogućnost jačanja američkih vojnih efektiva u njihovim bazama na japanskom tlu. To pak izaziva oštre prosvjede japanske vlade ali sve više potiče, blago rečeno, i ne baš prijateljsku retoriku prema Rusiji od strane japanskih medija.
S druge strane ruska protuobavještajna služba FSB ovih je dana po prvi put objavila tajne dokumente iz svoje arhive, koji svjedoče o masovnim zločinima japanskih vojnika u Drugom svjetskom ratu, od vojnog vrha dozvoljenim i taksativno nabrojanim slučajevima kada su dozvoljena mučenja kako zarobljenih neprijateljskih vojnika tako i civila, masovnog trovanja vodoopskrbnih sustava, pripremama japanske strane za rat sa SSSR-o, čak i u srpnju 1942.g. i još puno toga zanimljivog i šokantnog. Ruski komentatori otvoreno navode kako je ovaj potez FSB-a, koji sigurno nije prošao bez odobrenja ruskog državnog vrha, potreban za sve one – i u Rusiji, i u svijetu, ali i u strukturama japanske vlasti – koji su zaboravili da je carski Japan u 2. svjetskom ratu bio agresor u Aziji, na isti način kako je to bila nacistička Njemačka u Europi, ali i da su Južni Kurili neotuđiv dio ruskog teritorija, potvrđen od strane UN-a nakon završetka rata.
Zbog svega ovoga nećemo pogriješiti ako konstatiramo da su rusko-japanski odnosi nakon prošlogodišnjeg povlačenja s dužnosti prethodnog japanskog premijera Shinzo Abea (koji je imao vrlo prijateljske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom) degradirali i da dostatno prijete urušavanju inače stabilnih političkih i gospodarskih veza između dviju država.
Ovaj poduži uvod i popratni komentar bio je potreban u svezi danas prispjele vijesti:
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov razgovarao je u srijedu, 11. kolovoza, sa svojim japanskim kolegom Toshimitsuom Motegijem o mirovnom sporazumu, priopćilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova.
Prema službenoj izjavi, ministri su razmotrili izglede za provedbu dogovora čelnika dviju država o sveobuhvatnom razvoju bilateralnih veza kako bi ih doveli na kvalitativno novu razinu, uključno i proširenje obostrano korisne suradnje u trgovinsko –gospodarskoj sferi.
Lavrov i Motegi razgovarali su i o rasporedu daljnjih rusko-japanskih kontakata, poput sastanka međuvladinog povjerenstva za trgovinsko-gospodarsku suradnju i svečanost otvaranja godine rusko-japanske međuregionalne i međugradske suradnje, prenose RIA Novosti.
Ovdje primjećujemo kako se pitanje Južnih Kurila nije spominjalo, barem ne javno.
Podsjećamo: Japan polaže pravo na ruske južnokurilske otoke Kunashir, Shikotan, Iturup i Habomai, pozivajući se na bilateralni Ugovor o trgovini i granicama iz 1855. Tokio je povratak ovih otoka uvjetovao mirovnim ugovorom s Ruskom Federacijom, koji nikada nije potpisan nakon završetka Drugog svjetskog rata.
