Ruski zbogom Europskoj uniji!

Washington već tri i pol godine sistematski potiskuje Rusiju iz Europske unije, kidajući njezine ključne gospodarske i političke odnose i interese, kako s Bruxellessom, tako i s većinom glavnih država Unije.

Moskva je već odavno svjesna američkih namjera ali je ispočetka ipak gajila nade u političku i gospodarsku snagu i neovisnost ključnih država EU-a, kao i u državničke karakteristike njihovih vođa, kojima bi trebao biti primaran nacionalni, a ne kolektivni interes (čitaj: interes elitiziranog financijskog, gospodarskog, političkog i vojnog establišmenta). Međutim, ta nadanja Moskve ubrzo su se rasplinula te je Rusija i definitivno, a ne samo deklarativno i u propagandnu svrhu kao svojevrsno upozorenje Zapadu, svoje fundamentalne gospodarske, političke i vojno – sigurnosne potencijale okrenula na Istok, u želji za povezivanjem s tamošnjim ključnim državama na ravnopravnim osnovama i u iščekivanju predstojeće velike i odlučne bitke s SAD-om na tom prostoru, ključne za budući ustroj svijeta. To, naravno, ne znači da se Rusija neće vratiti Europi ukoliko se za to ostvare uvjeti ali, kako se sada čini, od toga dugoročno neće biti ništa.

Pored izgradnje strateških odnosa s Kinom i čvrstih političkih i gospodarskih odnosa s Indijom i Pakistanom (kao najvažnijim azijskim kopnenim državama) kroz Šangajsku organizaciju o suradnji (čijem se članstvu vjerojatno uskoro priključuje i Iran), Rusiji je vrlo važna uspostava strateških odnosa s još jednom snažnom azijskom asocijacijom – ASEAN (The Association of Southeast Asian Nations ili Savez država Jugoistočne Azije), sa sjedištem u Jakarti (Indonezija). Ta organizacija od deset gospodarski i demografski potentnih i perspektivnih država već dugi niz godina privlači pozornost svjetskih središta moći.

Summit u Sočiju – stvaranje strateškog partnerstva

U ruskom Sočiju 19. svibnja otvoren je dvodnevni samit Rusija – ASEAN pod nazivom „Na putu prema strateškom partnerstvu radi zajedničke koristi“. U radu summita sudjelovali su predsjednici ili šefovi vlada država članica, te ruski predsjednik Vladimir Putin i premijer Dmitri Medvedev. U Soči je stiglo i oko 350 predstavnika biznis-elite, ekonomista i stručnjaka iz Rusije, Bruneja, Vijetnama, Indonezije, Laosa, Kambodže, Mianmara, Malezije, Singapura, Tajlanda i Filipina.

Treba napomenuti kako je samo dva tjedna ranije u Soči na sastanak s predsjednikom Putinom stigao i japanski premijer Shinzo Abe (posjet je davno planiran, ali je uvjek bio prolongiran zbog zapadnih sankcija Rusiji (u kojima sudjeluje i Japan, iako svjestan njihove kontraproduktivnosti u prvom redu po vlastite interese), a što je izazvalo nelagodu u Washingtonu koji je posjet na sve načine želio spriječiti.

Rusija kroz približavanje Japanu, kao i zemljama članicama ASEAN-a, šalje još jedan signal – da nije orijentirana isključivo na stratešku suradnju s Kinom i da su joj ambicije znatno šire i da se kreću i u smjeru Jugoistočne Azije, kao i uspostavi dobrih gospodarskih odnosa s Japanom i Južnom Korejom. Rusija tu ulazi na prilično sklisko područje jer se radi o državama koje su vanjskopolitički oštro suprostavljene Kini zbog međusobnih teritorijalnih sporova, a nekima od njih (primjerice Vijetnamu) Rusija je i glavni dobavljač naoružanja. Ali o tome nešto više kasnije u tekstu, a sada se vratimo glavnoj temi.

ASEAN je jedna od najvećih organizacija Azijsko-tihooceanske regije, u kojoj živi više od 630 milijuna stanovnika (više nego u EU). Ukupni BDP ASEAN-a iznosi, prema podatcima iz 2014. godine, 2,57 trilijuna dolara. U prethodnih pet godina trgovinska razmjena Rusije s tom organizacijom se udvostručila, a u 2014. dosegnula je svoj rekord, u iznosu od 21,5 milijardi dolara. Međutim, treba naglasiti kako je udio Rusije u ukupnom BDP-u ASEAN-a vrlo skroman i iznosio je svega jedan posto. Radi se o nevelikim investicijama, a Rusija svoje usluge u toj regiji najviše pruža u sferi izvoza naoružanja, iskustva u eksploataciji energenata (poglavito nafte i plina) i atomske energije. Ali trendovi se (polako) mijenjaju te je prošle godine Rusija povećala svoju trgovinsku razmjenu s tom organizacijom na 24 milijarde dolara, a s obzirom na njezinu (nedvojbenu) buduću „odsječenost“ od glavnine zapadnih tržišta ta će se brojka brzo povećavati.

Susreti na visokoj razini i potpisani dokumenti

Prvi dan summita u Sočiju obilježili su bilateralni susreti ruskog državnog vrha sa šefovima država članica ASEAN-a. Posebno se ističu oni s liderima Indonezije, Vijetnama, Malezije, Singapura i Tajlanda, kao i sastanak predsjednika Putina sa šefom („kineske“) Azijske banke za infrastrukturne investicije (AIIB) Jinom Liqunom, koja je počela raditi prošle godine. Tijekom tih susreta potpisan je niz dogovora. Npr. Ruski fond za izravne investicije, tajlandski konglomerat Charoen Pokphand Group (C.P. Group), kineska tvrtka Banner Infant Dairy Products (Banner Dairy), vodeći bliskoistočni investitori i banke, potpisali su suglasnost o zajedničkim investicijama u ruski projekt vrijedan milijardu dolara, o izgradnji najvećeg integriranog pretovarno-mlječnog kompleksa. Ruski investicijski fond i vijetnamski državni investicijski fond State Capital Investment Corporation (SCIC) potpisali su memorandum o osnivanju zajedničke investicijske platforme s početnim kapitalom od 500 milijuna dolara. Ruska i indonezijska vlada potpisale su suglasnost o suradnji u obrambenoj sferi.

Drugi dan summita obilježio je globalne i regionalne sigurnosne i druge teme, a na kraju je usvojena Sočinska deklaracija u kojoj se formulira nužnost daljnjeg razvoja ruskog odnosa s tom organizacijom koji će dovesti do uspostave strateškog partnerstva. U tom smislu, osim same deklaracije, usvajen je i kompleksni plan djelovanja u nevedenom smjeru.

Glavni tajnik ASEAN-a Le Luong Minh u Sočiju je izjavio, kako ta organizacija Rusiju smatra važnim partnerom i da se njihovi odnosi produbljuju posljednjih 20 godina. To se odnosi na politiku, sigurnost, trgovinu, investicije, znanost, tehnologiju, energetiku, turizam, kulturu.

Trenutačno se u fazi ratifikacije nalazi dogovor o uspostavi zone slobodne trgovine između „ruskog“ Euroazijskog ekonomskog saveza (EAES) i Vijetnama, a u travnju su počeli pregovori o uspostavi te zone i između Rusije i Tajlanda. U Sočiju su o tome razgovarali i ruski i indonezijski predsjednici, a prijedlog za uspostavu slobodne trgovinske zone podnio je i singapurski premijer, kao i rukovodstvo Kambodže.

Ruski planovi i perspektive u Jugoistočnoj Aziji

Ruski državni vrh, ustvari, namjerava formirati široko gospodarsko partnerstvo između EAES-a, ASEAN-a i ŠOS-a, kao protutežu američkom Trans-tihooceanskom partnerstvu. Na taj se način zapravo sve relativizira, budući da su mnoge zemlje ASEAN-a već uključene u tu „američku“ asocijaciju u koju nije dopušten pristup Kini i Rusiji. Jer neovisno o teritorijalnim sporovima i međusobnim sudskim procesima pred međunarodnim sudbenim instancama, sve ove zemlje imaju vrlo razvijene gospodarske odnose s Kinom, a većini od njih je Kina i glavni trgovinski partner.

Pojedini zapadni mediji upravo i potenciraju sigurnosnu problematiku u odnosu na gospodarske interese azijskih zemalja. U tom smislu Rusiji ne daju preveliku šansu, jer ona mora lavirati između strateških odnosa s Kinom i dobrih odnosa s državama koje s Kinom imaju napete sigurnosne odnose. Potencira se i navodna ruska želja da u regiju samo izvozi još više svog naoružanja, a što može izazvati nezadovoljstvo Pekinga.

U tom se smislu često ističe primjer Vijetnama koji se s Kinom spori oko morske granice. A toj državi je upravo Rusija glavni izvoznik naoružanja – od lovačkih zrakoplova, podmornica, do raketa i vojnih brodova suvremenih tipova koje Vijetnamu omogućuju visoku razinu vojne moći. Hanoi je, zauzvrat, Rusiji iznova omogućio neometano korištenje strateški vrlo važne vojno-pomorske i zrakoplovne baze Kamran (Rusija ju je iznajmljivala od 1979. (SSSR) do 2002.), i to usprkos velikom američkom nezadovoljstvu (Pentagon ju je namjeravao iznajmiti za vlastite potrebe jer bi mu omogućila golemu stratešku prednost u odnosu na Kinu) jer tu bazu upravo sada koriste ruski strateški bombarderi koji lete pokraj, u Južnokineskom moru, Istočnom kineskom moru i Japanskom moru stacioniranih američkih vojnih baza.

Ruska pomorska flota nedavno je sudjelovala u dvije velike vojne vježbe na Brunejima i u Indoneziji. S druge strane, Indonezija, Tajland i Malezija žele kupovati rusko oružje koje je jeftinije od zapadnog, a često za njim u kvaliteti ni u čemu ne zaostaje. Sve to skupa ukazuje na povišenje ruske vojne nazočnosti u Jugoistočnoj Aziji. Zapadni mediji ističu kako ti ruski potezi mogu razdražiti Kinu.

Međutim, niti se Kina protivi pojačanim ruskim vojnim i drugim aktivnostima (naprotiv), niti ostale zemlje (prema Kini suprostavljene) Rusiji ne žele dobrodošlicu. Svaka iz svojih razloga. Prošlog mjeseca ruski ministar Sergej Lavrov jasno je izrazio rusku potporu bilateralnom rješavanju teritorijalnih sporova između Kine i ostalih država te ukazao na nedopustivost miješanja vanjskih država u njihove sporove i odnose. Radi se, inače, o tipičnoj kineskoj poziciji te je ministar Lavrov time jasno dao do znanja tko je ipak ruski glavni strateški partner, ne samo u tom dijelu svijeta.

S druge strane, većina država Jugoistočne Azije, poučene negativnim iskustvom iz prošlosti, ne žele vezati svoje interese isključivo uz SAD, već ih nastoje disperzirati u političkom, gospodarskom i sigurnosnom smislu. Naravno, nitko od njih se ne želi odreći SAD-a kao najmoćnije i najutjecajnije svjetske sile, ali se čini kako ipak počinje prevladavati svojevrsna kolektivna svijest o tome da se u tom dijelu svijeta mora uspostaviti nova ravnoteža snaga i partnerstvo na ravnopravnim temeljima, bez bilo čije dominacije. Svi su svjesni kako Kina jednostavno želi slobodan pristup na svjetske oceane, a što je razumljivo s gledišta njezine veličine i vojne i gospodarske moći. Samo je pitanje načina na koji to osigurati, a da se ostale države ne osjete ugroženima. Na tome se upravo radi, ali nikako ne uz blagoslov svih svjetskih silnica.

0 komentara

You may also like